Djeca koja su oduševljena glazbom i plesom

U školi se danas realiziraju programi osnovne glazbene škole za glasovir, violinu, violončelo, gitaru, flautu, klarinet i trubu. Također, u sklopu škole djeluje i osnovna plesna škola za suvremeni ples i klasični balet

Glazbena škola “Blagoje Bersa” neprekinuto živi, djeluje i razvija se u Zadru punih 60. godina, a broji oko 480 učenika na svim odjelima. Premda nije obvezna, mnogi zaljubljenici u glazbu i ples svoje mjesto “pod Suncem” pronašli su u ovoj školi. U školi se danas realiziraju programi osnovne glazbene škole za glasovir, violinu, violončelo, gitaru, flautu, klarinet i trubu. Također, u sklopu škole djeluje i osnovna plesna škola za suvremeni ples i klasični balet. Program srednje glazbene škole usmjeren je prema školovanju glazbenika violinist, violist, violončelist, gitarist, flautist, klarinetist, trubač, trombonist, saksafonist, pjevač, teoretski smjer i orguljaš. Pripremni programi srednje glazbene škole obuhvaćaju programe za školovanje klarinetista, trubača, kornista, trombonista, saksafonista, pjevača i glazbenika teoretski smjer.
Zaljubljeni u glazbu
Na nedavno održanom 47. hrvatskom natjecanju učenika glazbe i plesa koje se održavalo u Velikoj Gorici, Zadru, Šibeniku i Makarskoj, učenici glazbene škole “Blagoje Bersa” ostvarili su izvrsne rezultate koji su plod napornog i učinkovitog rada učenika i profesora.
U razgovoru s učenicima glazbene škole doznali smo što je ove mlade ljude privuklo glazbi i plesu.
Jedan od sudionika spomenutog natjecanja bio je i Joso Svorcina, petnaestogodišnji virtuoz na gitari i klaviru.
– Ljepotu ovog žičanog instrumenta upoznao sam preko muziciranja svog susjeda. Oduševio me zvuk koji gitara proizvodi. Upisao sam se u glazbenu školu prije sedam godina i tako je započelo prijateljstvo između mene i gitare. Osim gitare sviram i klavir dvije godine. Prošlo ljeto totalno sam se zaljubio u gitaru koja je za mene najbolji instrument, kazao nam je mladi glazbenik. Tijekom vikenda i školskih praznika Joso provede vježbajući 3 do 4 sata, a tijekom radnog tjedna oko 2 i pol.
– Uskladiti obveze u redovnoj i u glazbenoj školi nije lako, ali kad se voli glazba onda ništa nije teško. Veliku podršku u realizaciji svojih planova daje mi moja majka, kazao je Joso. Na upit koji su njegovi planovi za budućnost, Joso odgovara da se vrlo ozbiljno namjerava posvetiti sviranju gitare i upisati se na glazbenu akademiju.
Svakodnevno vježbanje
Baš kao Joso, tako se i Katarina Vulić zaljubila i predala sviranju gitare koju svira četiri godine.
– Prije mene, moja je sestra počela svirati violončelo u glazbenoj školi, a brat je samouki gitarist. Tako da smo svi u kući zaljubljenici u žičane instrumente, kazala je Katarina. Svakodnevno ova mlada gitaristica izdvoji oko sat i pol na vježbanje koje mora biti, kako je kazala Katarina, u kontinuitetu. Prije natjecanja satnica vježbanja se poveća za 2 do 3 sata.
– Volim svirati gitaru, ali ponekad mi dosadi, ali mi nijka nije opterećenje. Što se tiče planova za budućnost, nisam sigurna želim li upisati srednju glazbenu školu. Moji roditelji vole glazbu i potiču me na rad i vježbanje, kazala je naša sugovornica.
Monika Justin Bogdanović četiri godine svira klavir. Njena tetka svira klavir i vodi zbor, tako da se od djetinjstva mogla pobliže upoznati s ovim instrumentom.
– Moja majka je htjela da se okušam u sviranju klavira i tako me je upisala u glazbenu školu. Klavir je predivan instrument koji ima, kao i svaki drugi instrument, svoje dobre i loše strane. Ponekad mi je teško spojiti svakodnevno vježbanje klavira i obaveze u školi mada sam dobra učenica, a ono što je dobro to je sviranje, ritmično prebiranje po crno-bijelim tipkama, kazala je Monika. Naša sugovornica ima vrlo ozbiljne planove za budućnost te se namjerava upisati na glazbenu akademiju i postati profesorica klavira.
– Moji roditelji velika su mi podrška u sviranju i žele da svakako nastavim glazbeno školovanje, zaključila je Monika.
Među polaznicima glazbene škole su i Lovro Dobrijević i Ivan Štorić.
Lovro je učenik 2. razred Gimnazije Franje Petrića, a klavir svira od svoje 6. godine.
– Roditelji su me upisali u privatnu glazbenu školu u Pagu. S obzirom da je klavir bio jedini instrument u školi morao sam pohađati taj program. S obzirom da se broj učenika smanjio, škola u Pagu se zatvorila, a ja sam se prebacio u glazbenu školu u Zadru. Trenutačno živim u Đačkom domu, tako da najviše vježbam klavir vikendom kada odlazim kući. Kada sam kod kuće tada vježbam oko 2 sata, a pred natjecanja i mnogo više. Uskoro ću sudjelovati na natjecanju iz solfeggia u Dubrovniku, kazao nam je Lovro. U skoroj budućnosti Lovro se vidi kao student glazbene akademije u Zagrebu, a ako se planovi izjalove, uvijek ostaje završena srednja škola MIOC.
Ivanov prvi kontakt s glazbom bio je preko sintisajzera koji je imao kod kuće, a potom su ga roditelji upisali u glazbenu školu gdje je počeo svirati klavir.
– Klavir iziskuje sate i sate vježbanja, i to je, po mom mišljenju vrlo zahtjevan instrumenet. Najgore što se može dogoditi jednom klavijaturistu je da slomi ruku ili prst, komentirao je Ivan.
Buduće balerine
Svoju budućnost, Ivan, kao i Lovre vidi na Muzičkoj akademiji, a ako dođe do promjene plana tada namjerava studirati jedan od društvenih smjerova.
Gendys Putrin Kartini, jedna je od polaznica Glazbene škole “Blagoje Bersa”, gdje balet pleše 5 godina.
– Ljubav prema plesu rodila se prije šest godina kada me majka upisala na tečaj sambe. Nakon godinu dana, doznala je da u zadarskoj glazbenoj školi postoji program baleta i upisala me. Balet je mnogo zahtjevniji od sambe. Mora se misliti na tisuću i jedan detalj, kao što su položaj noge, stopala, ruke i glave, a pored svega toga mora se biti discipliniran u svemu. Cijelo tijelo se izvija u suprotnom smjeru od normalnog, tako da se često osjete bolovi u mišićima i kostima, kazala je Gendys. Svakodnevno vježbanje baleta i obaveze u redovnoj školi ponekad je teško uskladiti, ali Gendys ističe da kad se ples voli tada ništa nije teško.
– Nadam se da ću jednog dana svoje školovanje nastaviti na baletnoj akademiji, a u tom naumu imam veliku podršku roditelja, zaključila je Gendys.
Osim Gendys i Magdalena Bodrožić predana je polaznica baletne škole. Ova trinaestogodišnjakinja počela je plesati balet na nagovor svoje majke koja je također bila polaznica ove škole.
– Majka me upisala na balet iz razloga što sam imala problema u držanju tijela. Kad sam počela vježbati balet, moje se držanje popravilo i bila sam vrlo zadovoljna. Naime, nisam ni primjećivala koliko je uspravno držanje važno za zdravlje, kazala je Magdalena. Ono što je našu sugovornicu oduševilo u baletu od prvog dana je sklad glazbe i tijela, zapravo tijelo koje odgovara na glazbene poticaje.
– Balet nije tako lako plesati kao što to izgleda na sceni. Svaki pokret mora se izvježbati i do tisuću puta da bi izvedba bila savršena. Da bi se usavršila baletna tehnika treba prije svega prilično vježbati, prolivati znoj i trpiti bolove u tijelu. Tek kad se tehnika usavrši tada se može reći da znaš plesati balet, zaključila je sugovornica.
Pred ovim mladim i ambicioznim glazbenicima i plesačima stoje godine rada i zalaganja, a koliko će im se to na kraju isplatiti, vrijeme će pokazati. U svakom slučaju, ako im se sadašnji planovi izjalove, najljepše godine svoje mladosti proveli su u razvijanju svojih talenata što i nije uzaludno.