Odmor od silikona

HRVATSKA POLJA SMRTI
U “Otvorenom” kod Mislava Togonala gostovali su stručnjaci za promet, ne bi li javnosti svojim znanjem pomogli shvatiti zašto je sve više mrtvih na našim cestama. Ipak, to im je sve uzalud. Jer, dok se god bude vozilo bez pojasa, s mobitelom na uhu, dok god ljudi s upitnim mentalnim sklopom imaju pravo upravljati motornim vozilima, dotle nikada na zelenu granu. Ali, to je već malo šira tema koja zaslužuje poseban članak na dvije strane, a što vam obećajem, naravno, ako me dotle u šetnji Borikom autom ne pokupi neki balavac ili ako me neka dama s mobitelom, a za volanom moćnoga terenca, prije ne obori s bicikle.
POSEDARSKA POLJA SMRTI
U istoj emisiji gostovao je i Niko Puljić. Prvo pitanje koje mu je postavljeno bilo je o tome kako je onomad uhvaćen da juri 250 km/h kroz tunel na autocesti. Popularni vozač je s gnušanjem odbio ovu insinuaciju i mirno nam objasnio da je on vozio samo 220 (inače, ograničenje je 130 i to na otvorenoj cesti, a ne na odvojku) i to ne u tunelu nego na skretanju za Posedarje. To je znači opravdanje. Tu se, dakle, može. E, moj Niko Puljiću. 220 km/h ti lijepo vozi kada dođeš kući, po Župi Dubrovačkoj pa tamo pometi svoje gospare, a kada si u našoj županiji, izvoli se kao i svi mi, pridržavati zakona Republike Hrvatske!
DOSAĐUJ SE SA ŠOLOM
RTL je odlučio konkurirati NOVI u “zabavnim” emisijama pa je pokrenuo tv igru “Pobijedi Šolu”. To je nekakva zabava slična nekadašnjim “Igrama bez granica”, s tom razlikom što je tamo bilo deset ekipa sa po dvadesetak natjecatelja iz isto toliko zemalja, a ovdje je samo jedan, izabran na tko zna koji način, koji se treba boriti protiv Vlade Šole. Čak ako i opravdamo ovakav tip emisije, jer treba biti zabave za svačiji ukus, ostaje nam problem vezan uz duljinu trajanja, a koje je beskonačno. Emisija stvarno traje satima i satima. Traje cijelu večer i postaje sve dosadnija kako vrijeme prolazi. Šola je uistinu simpatičan i elokventan momak, ali ne toliko da bi mogao zabavljati auditorij nekoliko dugih sati. Osim toga, u ovoj su se epizodi natjecali jedna simpatična ali punašna djevojka, motorički dosta nespretna, protiv vrhunskog sportaša svjetske kvalitete, što je odnos otprilike kao da se ja ovakav, spretan i razvijen kakav jesam, malo pofajtam s Mirkom Filipovićem. Mislim da sam time sve rekao.
EDUKACIJA ZA MLADE
U istoj emisiji gledali smo nešto edukativno za mlade. Bila je jedna zanimljiva igra, u kojoj Šola i ta ženska imaju zadatak istrošiti automobilske gume. Da dobro ste pročitali. Znate ono – auto je blokiran, oni vrte gume u mjestu, a one dime i smrde. Voditeljica nam kaže da je to u nekim zemljama jako popularan sport. Sport? Dobro, ako tako kažu na televiziji. Sjećam se prije desetak godina u jednom malom mjestu s razvijenom brodogradnjom, jedan je idiot to radio ispred prepunog kafića. Do mene su sjedila dva momka iz brodogradilišta i gledala ga pogledima punim prezira. “Ovaj sigurno nije tuka ruzinu za kupiti gume”, rekao je jedan, više onako za sebe. I bio je u pravu. Bio je to neki balavac čiji je tata tih godina naglo…. Ali bolje da prekinem. Što se tu ima pričati? Sito pa bijesno.
PARK PRIRODE
Eto, nakon svih gluposti, raznih “rialitija”, “fešn” daveža i inih nebuloza, Hrvatska televizija nam je u nedjelju u 18 sati prikazala krasan dokumentarni film “Čarolija jeseni” o Parku prirode Kopački rit. Vidjeli smo male divlje svinje kako ruju po blatu pa velike rode, jednu košutu i njenu bebu (oni su je nazvali “košutino tele”), neke ptice… I baš se čovjek lijepo odmori od svih onih napumpanih usana, stilista, manekenki, kvazipjevača, politike i zločina. A kada smo kod zločina i zločinaca, sjetio se ja lovaca. Zamislite kakva je to osoba koja može ući u taj raj sa sačmaricom u ruci i ubijati ta božja stvorenja, ne radi hrane, već zbog svoga sadističkog užitka.
GLAZBENA VIJEST ZA POVIJEST
U Dnevniku Hrvatske televizije saznajemo i jako važnu vijest da su se opet okupila “Srebrna krila” i to ne bilo gdje, već u nekom gradu u Bugarskoj, a čije ime ni uz najbolju volju nisam uspio zapamtiti. To je baš vijest za Dnevnik. Ruku na srce, “Srebrna krila”, to infantilno čedo pokojnog Novkovića, nitko preko 11 godina nije ozbiljno shvaćao. “Sjećaš li se Lili igara u travi, nosila si bijeli šeširić na glavi”, i slično. Ali, kada se svi ponovno okupljaju, zašto bi oni bili izuzetak? Zato što oni koji se okupljaju imaju repertoar koji je zanimljivo ponovno čuti, a “Krila” su pjevala pjesme kakve je bolje što prije zaboraviti. Osim toga, ono što je bilo hitoidno ionako već godinama izvodi Kalember, bilo da to radi sam ili u grupi “4 pas..”, pardon “4 asa”.
ČOBI
Ova se vijest nezgodno poklopila s viješću o smrti nekada jako popularnog Čobija. Čobi je pjevao u prvom velikom Novkovićevu projektu “Pro Arte” koji je bio puno zanimljiviji od “Krila”, jer čak sam i ja kao petogodišnjak znao pjevati onaj njihov hit “Ukrast Ću Te Mare”. A gdje su još “Crvene jabuke”, “Lola” ili “Bicikl Poni”. Bilo je tu pjesama. Čovjek se bar mogao nasmijati.