Godine preživljavanja Kulture

“Iz ateljea Duška Beninija” ime je nove izložbe fotografija Pere Goića, svečano otvorene u ponedjeljak navečer u Gradskoj knjižnici Zadar. Osim autora, na otvaranju su govorili Mladen Masar, knjižničar Gradske knjižnice i Gabrijela Meštrović-Maštruko, glumica Kazališta lutaka Zadar.
– Devedesete godine gledane iz perspektive kulture u Zadru su bile siromašne. Gradska knjižnica, čije su police bile isprepletene skelama potrebnim zbog ratnih oštećenja, tada se nalazila u Kneževoj palači. Predstave su se u Kazalištu igrale neredovito, a jedino je kino radilo redovito. Mislim da je problem bio u ljudima, a ne u institucijama koje su postojale. Ljudi, to pogonsko gorivo svih institucija, su se povukli u sebe i time umrtvili kulturni život grada. Tada je nastupio Duško Benini koji je preuredivši svoj podrum u mali atelje omogućio građanstvu zadovoljenje kulturnih potreba. U njegovu su se podrumu – ateljeu organizirale književne večeri, čitale su se poezija i proza, organizirane su izložbe slika i fotografija, održavana su predavanja. Ovo je drugi puta da nam se u Gradskoj knjižnici predstavlja Pero Goić sa dijelom svog bogatog fotografskog opusa. Mada bismo mogli, sudeći po imenu izložbe, očekivati da će nam se večeras Pero Goić predstaviti samo sa fotografijama iz ateljea Benini, to nije slučaj. Međutim, ovim djelima dominiraju ljudi koji su, kao i Pero, bili stalni konzumenti kulture u domu Beninijevih i koji su inače u kadru njihova ateljea, kazao je o izložbi Mladen Masar.
Gabrijela Meštrović Maštruko čitala je izvatke iz Goićeva dnevnika, a koji u njemu nastupa s pozicije kulturnog konzumenta i podupiratelja kulturnih zbivanja u ateljeu Benini, pa i u našem Gradu. Moglo se tako čuti kako je 1992. godine u ateljeu Benini predstavljena knjiga profesorice Tereze Ganze – Aras, kako su 1993. godine poeziju čitali Slavko Perović i Milenka Dundov. Kako je 1994. godine svoje pjesme pred osamdesetak ljudi recitirao Luko Paljetak, a iste godine svoja je djela čitao i Ivo Brešan. Između ostalog, u dnevniku Pere Goića zabilježena je i večer poezije koju su u ateljeu Benini organizirali studenti Filozofskog fakulteta u Zadru 1996. godine, te recitacija poezije Pavla Despota i tako niz kulturnih zbivanja iz tjedna u tjedan…
Kao što je već spomenuto, autor se prilikom koncipiranja izložbe nije vodio isključivošću, te postav donekle odudara od imena izložbe. Međutim, ovaj u našem gradu sveprisutni, a opet neopaženi, fotograf u svojem je objektivu prečesto dokumentirao povijest ljudi i građevina posljednjih pedesetak godina da bi neke od svojih povijesno dokumentarističkih djela propustio podijeliti s publikom. Slučaj je to i s ovom izložbom, pa tako njen naslov sugerira lajtmotiv postava. Tako kulturni krug čija je središnja točka atelje Benini opisuje i ostala Goićeva djela s ove izložbe. Fotografije „Ukrcaj ugljena”, „I tako se održavalo domaćinstvo” i „Dva brata” vraćaju na početke 50-ih godina prošlog stoljeća. Fotografijama „Vito je tu, ali nije obitelj Corleone” i „Roža, žena za svaku akciju” iz 1960., odnosno 1973. godine Gojić svjedoči srazu tradicionalnog i novog, u potonjem slučaju u vidu popularne kulture (zapaljena cigareta u ustima i ray ban naočale na nosu starice). Na misaonu pustolovinu „zove” fotografija „Marija Fain” iz 1976. godine, naslovljena prema istoimenoj gospođi koja je bila kuma naftne bušotine u Zatonu kod Nina. U središte izložbe autor nas uvodi zbivanjima s gradskih ulica i trgova. Posebno je znakovita fotografija „Duško Benini – gradonačelnik” (karnevalski) iz 1998. godine. Najzad, s nekoliko fotografija iz Beninijevog ateljea Gojić svjedoči spontanosti mjesta koje je čitavo desetljeće bilo nezvanično kulturno središte Zadra…