“Ružne maškare” otjerale sile zla

Jednu stvar razumite: luže ili zvončari nisu maškare! To je vojska! – ovako su nas poučili u Sukošanu momci odjeveni u staru odjeću, ogrnuti ovčjim runom. Na glavi mizerije, ovčje i kozje mišine, oko pasa zvona i razna druga čuda, u ustima truba ili pištac, u ruci vreća luga a na ramenima Did, krivac za sve nevolje i nedaće. Njihovi su drevni preci, odjeveni u ovčje runo i životinjske kože, zastrašujućim mišinama, zvonima i rogovima tjerali najprije zle duhove, pogane životinje, prizivajući tako kraj studene zime, najavljući dolazak proljeća i s njime novog života. Nešto kasnije, poganski su kultovi pretvoreni u junačke, na koncu i u puku zabavu. A službena maškarana povijest stavlja ih u boj s Turcima.
– Naši su stari od koljena do koljena pričali kako su se tako na prijevaru oslobodili Turaka. Obukli su se u vunu i kože, na glave stavili strašne mišine i objesili zvona, izgledalo je kao da ih je na stotine, pa su Turci zauvijek pobjegli, kazuju nam kod Guste Pajaca, gdje je jedna grupa ružnih maškara, od 15-ak koje su ophodile Sukošanom, stala na tradicionalnu okrjepu – kuhane osušene uši, oglavinu, pancetu i na “teće” domaćeg vina. Prije su kod Keranovih bili na krafnama a potom kod Šime Zgure na inćunima, kod Cara, Prdlinovih, Miškovih, Traljinih, Šandukovih, Mišovih, Gazdinih, Lotinih, Cicibanovih, Sudinjevih, Smoljovih, Škapulinovih, Zmijačevih, Baranovih, Grdovićevih, Miloševih, Krešanovih, Rogozničevih, Vukšinih, Vanjakovih… na vinu, kod Milene Matešićke na krafnama, kod Štefana na kavi, kod Majčine, Legnjevice… na kuhanoj suhoj svinjetini. Tu i tamo dobili bi kokošja jaja, suho meso, vino i kune. A kad bi u bivšoj državi milicioneri donijeli ovakav “plijen” nalogodavcima, nastao bi još veći cirkus. I konačno su ružne maškare, luže ili zvončare ostavili na miru.
– Baba luža ili zvončar ne smije biti pijan dok traje ophod. Može pasti i udariti se, a to je sramota za pravoga maškara. Nije ni lako hodati i po 7-8 kilometara. Treba za to biti rođen i imati mota, objašnjavaju iskusni i dobro oznojeni zvončari Vuk, Čikarela, Tome-Božo i Lota, koji su s ostalim maškarama svojom zvonjavom prestrašili prijeteće tmurne kišne oblake.
Ipak, zvončari smiju, dapače poželjno je, tijekom ophodnje, lužanja i zvonjave uzimati doping, u ograničenim količinama. To je ipak lakše reći nego ostvariti. Jer od ranog poslijepodneva do kasno u noć teško se držati tog pravila kad se zalazi u brojna domaćinstva, pa poneki malo veseliji lužaju i one koji za to nisu pripremljeni.
Međutim, navečer na trgu Gonja vrata 100-tinjak ružnih maškara dočekalo je mnoštvo mještana. Meštar Joso Sudinja izrekao je optužnicu i osudu te je višestruki sukošanski Did završio u paklenom ognju. A onda je s kampanela odzvonila ponoć. Odzvonilo je veselje i gozba. Završila su maškarana ludovanja, započelo je vrijeme posta i Korizme. I opet se Sukošanom glasno šaputalo: Šteta što se ove maškare, jedinstvene “na svitu i okolici”, ne organiziraju i napokon postanu globalno poznata i priznata turistička atrakcija.