Ne nasjedajte – svi oni žele samo vaš novac!

Nema toga pripadnika vjerske sekte, koji u svojim nastojanjima da Vas “preobrati” može biti dosadniji od jednog agenta “novog revolucionarnog komercijalnog pokreta”, koji će one koji mu se ne pridruže ostaviti gladne na ulici, a vas, njihovog člana, uzdignuti na nebo visokog profita i savršene potrošačke sreće u kojoj ćete vječno uživati i vi i djeca vaše djece koju ste upravo vi svojim pametnim ulaganjem doživotno materijalno osigurali
Upravo je nevjerojatno koliko su ljudi naivni. Pametan čovjek uči na tuđim greškama da ih ne bi sam napravio, ali većina i dalje nasjeda na najveće gluposti. Koliko ste samo puta pročitali onu priču o zlatnom lančiću i “sretnom nalazniku”? Koliko ste puta slušali o raznim “pogodnostima” putem SMS-a? Koliko vam je puta stizala koverta u kojoj Vas obavještavaju da ste sretan dobitnik toga i toga, a vi samo trebate napraviti još to i to. Koliko Vam je puta zvonio telefon da bi vas ubrzani ženski glasić obavijestio da ste nešto dobili, a vi samo morate doći sa svojim pratiocem na prezentaciju… A gdje su još razni netvorci, lanci sreće, piramide i ostali načini lakog i brzog bogaćenja. Je li to naivnost ili glupost? I jedno i drugo, usudio bih se reći. Pohlepa? Možda. Više bih to nazvao nekakvom željom za društvenim prestižem, za usponom na nekoj ljestvici vrijednosti, onakvom kakvom je oni zamišljaju.
Problem je u tome što kod mnogih ljudi ta želja za napretkom i društvenim prestižem prelazi u opsesiju, te su, nasjedajući na prevare, uvjereni da rade pravu, revolucionarnu stvar. Jer dok ovisnici o cigaretama, alkoholu ili drogi, znaju da to što rade nije u redu, dotle su oni koji se uključe u primjerice neku piramidalnu igru, uvjereni da će postići svoj cilj. Na taj način troše i vrijeme i živce, i što je najvažnije, svoj teško zarađeni novac.
PRISTUP ŽRTVI – PRIKRADANJE UZ VJETAR
Ono što je zajedničko svim oblicima “lakog i brzog” načina zarade je upornost ljudi koji od Vas žele izvući neku materijalnu korist, a koja je osobito izražena kod pripadnika tzv. piramidalnih družina. Nema toga pripadnika vjerske sekte (namjerno ne apostrofiram ni jednu, ali i sami vjerojatno imate iskustva), koji u svojim nastojanjima da Vas “preobrati” može biti dosadniji od jednog agenta “novog revolucionarnog komercijalnog pokreta” koji će one koji mu se ne pridruže ostaviti gladne na ulici, a vas, njihovog člana, uzdignuti na nebo visokog profita i savršene potrošačke sreće, u kojoj ćete vječno uživati i vi i djeca vaše djece koju ste upravo vi svojim pametnim ulaganjem doživotno materijalno osigurali.
Najčešće vam prilaze sa sretnom viješću da vam se upravo ukazala najbolja prilika u životu, po kojoj ste BAŠ VI odabrani i privilegirani da sudjelujete u tom i tom projektu u kojem ne može biti bilo tko. Oni su vas dugo provjeravali, birali, te je konačno došao taj dan da im se pridružite. I sada, zamislite sreću nekoga tko cijeli život radi negdje u donjem dijelu poslovne hijerarhije i kojeg svaki dan tlači nekakav šef ili šefica. Pokazat će on svima njima kada počnu stizati novci. Bože sačuvaj.
SITNE PREVARE
Postoji čitav niz sitnih prijevara o kojima nećemo ovdje puno govoriti jer ih većina ipak spada u domenu prošnje, ali kada vas već učim životu, samo ću spomenuti one najčešće. Već smo u uvodu spomenuli “izgubljeni lančić”. Tu su prijevaru izveli toliko puta, da mi uistinu nije jasno tko još može nasjesti. A ima ih. Osobito starijih ljudi. Zato, kada vam slijedeći put netko priđe i kaže “upravo sam našao zlatni lančić, hajdemo podijeliti dobit” (koji glupi scenarij), onda još malo pričekajte da se pojavi “slučajni procjenjitelj” pa obojicu potegnite šaketinom u nosine, tako da ih policija lakše prepozna kada ih prijavite.
Vrlo je česta i prevara tipa “bus do Splita”, u kojoj vam netko priđe i traži razliku novaca za kartu do Splita jer je on eto, izgubio novčanik, a mora hitno doma gdje ga čeka bolesna starica-majka, a on će uzeti vašu adresu i poslati vam novce… Postoji i druga vezija ove prevare a koja se odvija na parkiralištima. Ostavili ste parkiran auto na riječkoj (ili bilo koji drugi grad) rivi, vraćate mu se a tamo vas čeka neki momak koji je isto tako iz Zadra, a treba mu, naravno za kartu, što će vam on vratiti jer živi tamo na Kalelargi i poznaje Matu Bajla. Vi se raznježite na sam spomen rodnog grada, zaboravljate da svaki Hrvat zna za Kalelargu i da se svaki treći Zadranin preziva Bajlo, pa nasjedate i hvatate se za novčanik…
Prevara sa gorivom je isto vrlo česta, ali na žalost, ovaj lijep narodni običaj izumire pojavom auto-cesta. Vozite se prema Splitu preko Boraje, a sa strane stoji parkiran auto sa podignutom haubom. Ljudi mašu da stanete što vi onako dobrodušni i napravite. Slijedi priča o tome kako su ostali bez benzina te vas mole za malu pozajmicu. “To se i meni može dogoditi” – kažete, i pri tome ne mislite, što će sa tih 50-100 kn, kada je najbliža pumpa udaljena cca 30 km, a i kojega je vraga podignuta hauba ako je samo ostao bez goriva. U stvari trebate biti sretni što vam tako naivnom nisu razbili pametnu glavinu, ostavili vas uz cestu i odvezli se s vašim autom, novčanikom i usnulom punicom na zadnjem sjedištu.
SREĆA PREKO TELEFONA
Kome u zadnjih nekoliko mjesecu (ili tjedana) nije zazvonio telefon, i to po pravilu u vrijeme kada se čovjek odmara, ili onda kada čekate važan poziv od neke vama drage osobe. A scenarij je uvijek isti. “Jesam dobila stan obitelji Padelin? Mogu li razgovarati sa cijenjenim (pazite ovo ‘cijenjeni’. Kako zna da nisam upravo izašao iz zatvora zbog trostrukog ubojstva?) gospodinom Mariom?” To je vrlo važan trenutak. Ona zna da se zovete Mario, a vi zaboravljate da vaše ime piše u telefonskom imeniku. Dalje sve ide po ustaljenom scenariju. Ona vam oduševljeno čestita na tome što ste dobili nagradu na nekakvoj nagradnoj igri, a na vama je da dođete sa svojom ženom ili djevojkom (taj podatak ne piše u imeniku pa ga mora izvući od vas što vi onako poneseni mogućim dobitkom zanemarite) na nekakvu prezentaciju nečega. Što se tamo događa nikada nisam saznao jer ne poznajem nikoga tko je pristao na tu ponudu.
Ono što bi svakom donekle pametnom čovjeku trebalo biti sumnjivo, prvenstveno je činjenica da ste dobili nagradu u igri za koju se niste prijavili i za koju u krajnjem slučaju nikada niste ni čuli. Zašto bi netko dijelio nagrade nepoznatim ljudima?
Telefonske zafrkancije mogu biti puno opasnije ako nasjednete na igru nagradnih pitanja. Postavljaju Vam pitanja tipa “u kojoj rijeci žive nilski krokodili?”, ili “koji je glavni sastojak salate od krumpira?”, a vi, osobito ako ste skromnijeg znanja, oduševljeno odgovarate diveći se svojoj vlastitoj pameti. Pri tome zaboravljate da vrijeme teče, i da svaka minuta stoji određenu količinu novaca koja se iz vašeg džepa prelijeva u njihove. Još je gore ako se slična igra odvija mobitelom, a da i ne govorimo o onome kada treba nazvati taj i taj broj da bi se dobila neka nevjerojatna pogodnost i nagrada, a vi u stvari zovete neki telefon u Burkini faso pomoću kojega netko puni džepove sebi i telefonskom operatoru.
DJEČJE RADOSTI
Djecu se potkrada još od malih nogu. Pogledajte samo te reklame u kojima se najobičnije plastično smeće prodaje za velike novce, a pri tome se nude i nekakve nagrade. Svaka reklama počinje riječima: “Kupi! Nazovi! Otkrij! Sakupi!”, čime se samo perfidno prazne roditeljski džepovi. Gledaš na tv-u neku dječju igru u kojoj je nekakav medvjed kojeg možeš nazvati telefonom i dobiti biciklu ili komjuter. Pri tome zaboravljaju dijetetu od sedam godina napomenuti da ne dobija svatko tko nazove, već samo onaj koga odaberu, što najčešće znači – nitko. A kada dijete (u ovom slučaju ja) nazove, tamo se javi nekakav hrapavi glas koji besjedi otprilike ovako: “Halo! Halo! Ja sam Medo-čedo (to je vjerovatno medvjed sa istoka). Brund, brund. Sladiš li se sa mojim keksima? Njam, njam! Gric, gric!” I tako, njam, njam, gric, gric, a minute prolaze. I tako se varaju djeca, pljačkaju roditelji, a nitko za to ne odgovara pred zakonom.
Koliko te lopine vole djecu, najbolje vidite po tome koliko na tv-u ima raznih igrica i slagalica koje se direktno nude u dječjim emisijama. S druge strane, što mislite, kome su namjenjene one dvije višesatne emisije na RTL-u i Novoj tv (Kunolovac i ona druga) koje se emitiraju u udarnom jutarnjem terminu? Ja ću vam reći. Djeci istih onih koji su te igre zvali u noćnom terminu.
PIRAMIDALNE IGRE USPJEHA
Već smo rekli da su prezenteri ovakvih poslovnih uspijeha najuporniji i najdosadniji. Stariji se sjećaju kako su se prije dvadesetak godina pravile neke liste po kojima bi oni na dnu davali novce onima na vrhu pomičući tako svoje ime prema gore. u to su vas doba često pitali “jesi li već na nečijoj listi?” Bio sam puno mlađi i naivniji nego danas, ali svejedno nikako nisam mogao shvatiti da postoji netko tako glup da jednostavno plaća nekom samo zato što je taj na vrhu nekog popisa. To je kasnije evoluiralo i sada imamo uglađene ljude u odijelima koji vas uvjeravaju u uspješnost svoga sistema.
Evo sada slijedi priča iz života. – Što radiš u subotu popodne?, pitala me prije 7-8 godina, kolegica sa posla. Misleći da se radi o nekakvom tulumu ili domjenku naivno sam rekao da sam slobodan, na što se ona zadovoljno nasmijala – Odlično! Doći ćeš na Borik, tu i tu, tad i tad, i povedi sa sobom što više pouzdanih i ozbiljnih ljudi! – Čekaj malo -progovorio je crv sumnje – ne dolaze u obzir nikakve prezentacije i prodaje lonaca i plastike, ni zajednice ni sekte! – Ma daj- nadmoćno se nasmiješila onako kako to rade odrasli kada moraju djetetu objašnjavati jednostavne stvari – to ti je jedinstvena “poslovna ponuda” (taj se izraz ponovio nekoliko puta) koju ćeš dobiti samo zato jer mislimo da si za nju zreo i sposoban! Nije mi bilo jasno zašto moram dovesti “što više ljudi”, ako je to samo za odabrane, ali nisam htio dodatno komplicirati.
Naravno da sam to popodne došao sam, jer nitko od mojih prijatelja nije htio ni čuti za mogućnost da toplo subotnje popodne potroši na nešto tako nedefinirano. U relativno dobro uređenoj kući već se skupilo desetak ljudi jednako zalutalih kao i ja, a na kojima se jasno vidjelo da su došli samo zato da se ne zamjere pozivatelju. Domaćini su se prijazno smješkali i nudili nas pićem koje je bilo posloženo ispred postavljene ploče i platna za prikazivanje. Držali su se svečano i nadmoćno, kao da će nam to popodne otkriti neku veličanstvenu tajnu koja će promjeniti naše živote, i uvesti nas u svijet odabranih sretnika. Neki mlad čovjek nam je nešto besjedio i crtao po ploči, a iz svega se vrlo brzo moglo zaključiti da se radi o malo bolje napravljenoj piramidi. Trebao si se uključiti, prodavati njihove proizvode, i što je najvažnije dovoditi nove članove. Na pitanja ima li još kakvih proizvoda osim detrđenata i pasti za zube odgovarano je da trenutno nema, ali već na jesen će se otvoriti jedan dućan u kojem će biti svega, naravno samo za nas odabrane, a dotle moramo kupovati ovo čega ima i agitirati okolo. Svi smo se (mi koji smo pozvani) počeli meškoljiti i vidjelo se da želimo što prije napustiti to društvo. Kolegica mi je to kasnije predstavila kao stvar zbog koje će ona uskoro dati otkaz u državnoj službi jer će biti toliko posla da neće na sve stizati. Još je neko vrijeme plaćala nekakve seminare i putovala okolo (naravno, o svome trošku), a sada više to ni ne spominje. I dalje radi u državnoj firmi
I VI MOŽETE POSTATI USPJEŠAN POSLOVNI ČOVJEK
Moj prijatelj Zorko je imao još ljepše iskustvo. Nagovorili su ga da ode u Primošten gdje su ih natrpali u neki hotel i tamo im prodavali priču o nekim tajnama uspjeha i bogaćenja s kojima će ih upoznati putem seminara. Za početak neka svatko priloži sto maraka, da mogu nastaviti s predavanjima. Prijatelj Zorko, pametan čovjek, odmah je ustao i krenuo prema izlazu mrmljajući kroz stisnute zube nešto o izgubljenom vremenu i lopovluku, a sve to začinjeno odabranim psovkama, dok ga je gomila gledala otprilike onako kako bi vjernici na polnoćki gledali nekoga tko bi izašao pred oltar sa sotonističkim simbolima u rukama. Poslije smo u novinama čitali da su organizatori toga skupa završili u zatvoru.
Zašto bi netko tko zna tajnu poslovnog uspjeha to dijelio sa nepoznatim ljudima? Postavlja se pitanje – što tako djeluje na ljude da nasjedaju prevarantima? Odgovor je jednostavan. Osim zarade, tu je i mogućnost uzdizanja na društvenoj ljestvici, naravno po mjerilima prosječnog mediokriteta koji svoju društvenu važnost mjeri po tome kakav auto ima ispred kuće. Gospodin iz moje priče obećao je svakome koji se ukljući u lov, aktovku, fasciklu, propagandni materijal (koji je neodoljivo podjećao na pamflete Jehovinih svjedoka), i posebne nagrade za postignute rezultate. Ali, onaj koji ih je uzeo odjednom je sebe vidio kao poslovnog čovjeka koji sada više vrijedi od drugih. Jedan mi je znanac svaki put kada bih ga sreo pokazivao neki satić s dijamantom (?), koji je dobio zato što je prešao na višu razinu te igre. I on je nasjeo na priču o bračnom paru Tomu i Mary Smith iz Oklahome koji su pokrenuli ovu igru kada su bili bez ičega, a sada žive kao kraljevi i oni i njihova djeca, a tako će živjeti i svaki onaj koji se uključi kupi aktovku, plati seminar, i nagovori još nekoliko nesretnika da mu se pridruže.
EPILOG
Ono što kod svega ovoga o čemu smo pričali na ove dvije stranice začuđuje, to je notorna glupost ljudi koji konstantno nasjedaju na razne vrste prijevara. Koliko se samo pričalo i govorilo o tome, pa ipak i dalje ima onih koji misle da je to stvarno. To je isto kao nađete pušača koji se iskreno iznenadi kada mu kažete da je njegova navika štetna za zdravlje. Ili kada roditelji ostanu zatečeni ako im kažete da mala beba ne smije u hodalicu, i da litra gaziranog soka dnevno nije dobra za zdravlje njihovog djeteta. Jednostavno, ima ljudi koji su malo priglupi i na kakvima će lukavi i beskrupulozni ljudi zarađivati novce. A tko im je i kriv kada ne slušaju, onda kada im se lijepo govori. Nadam se da ovo nisam pisao uzalud.