Žamperina ekokartica

Žampera, Napoleonov časnik u Iliriji? Poznati zadarski psihijatar? Ne, igrom predodžbi dolazim do dugootočnog kozara Nikice.
Vrli žmanski muž na otoku, koji se polako ali neumitno prazni, postavlja okvire suvremenog poljodjelskog preživljavanja.
Žampera, sa stotinjak koza neugasla je luč hrvatskih marvogajaca, koji su se još održali na jadranskim otocima.
Upoznah ga na priredbi “Eko-etno” na Zagrebačkom velesajmu, nudeći mi dobro oblikovane proizvode kozjeg sira u različitim asortimanima.
Kozarstvo, koje se temelji na niskoj dugootočnoj makiji na staništu sanske i šarene hrvatske koze, putokaz je razvitku jadranskih otoka.
Ova nerazvijena šuma, obrasla po docima i napuštenim vinogradskim i maslinarskim terasama, obilje je ekološke hrane brstećim životinjama.
Upravo ta makija, koju brste i divlji mufloni, naseljeni na južnim dugootočnim padinama, srž je ekološke proizvodnje sira Žamperinih koza.
Žamperina ekokartica je svojevrsni žig izvornog prirodnog kozarstva.
Snimiti i opisati put njegovih koza. Postupke muženja, sirenja i njege sira, vodič je suvremenog hrvatskog otočnog mljekarstva.
Opisati uspješno gospodarstvo na čelu s Nikicom, kućanstvo koje vodi žena mu Katica s troje djece u zdravom okolišu kao što su zdrave njihove koze, naputak je kako nam treba živjeti.
A da bi ovaj otok i mnogi drugi preživjeli, poduprimo i širimo pozitivni Žamperin kod.
Uvrstimo ga kao primjer u sve udžbenike i ne posustajmo se zalagati za ovakva gospodarstva. To je uvjet i našega opstanka.
Vaš Bage