Buru treba respektirati

Dovoljan je jedan jači udar vjetra da dovede do strašnih tragedija u kojima mogu stradati ljudi. Stanovnici podno Velebita to znaju, i čude se ljudima iz gradova koji se nesmotreno odnose prema prirodi i njenim zakonima
Novinari su ponovno napuhali vijesti oko bure. Slušam ujutro na vijestima kako puše jaka bura zbog koje je za promet zatvorena autocesta, a kad sam izašao iz kuće od bure ni daška. Nije prvi put da se podiže prašina oko malo vjetra, mi ovdje podno Velebita smo već na to naučili, kaže šezdesetosmogodišnji Petar Mateka iz Rovanjske podno Velebita.Matak nije pretjerao sa svojom pričom, jer jučer podno Velebita bure praktički i da nije bilo. Na starom-novom Masleničkom mostu mjerni instrumenti jedva da su se pomicali pod snagom vjetra. Slična situacija bila je i na ulazu na naplatne kućice u Maslenici.Ipak, jači udari vjetra su sigurno negdje zabilježeni, jer nije bezrazložno dionica autoceste od čvora Sv. Rok do Maslenice bila otvorena samo za osobna vozila. Buru treba respektirati. Dovoljan je jedan jači udar vjetra da dovede do strašnih tragedija u kojima mogu stradati ljudi. Stanovnici podno Velebita to znaju, i čude se ljudima iz gradova koji se nesmotreno odnose prema prirodi i njenim zakonima. Tako mnogi planiraju nadolazeće novogodišnje praznike provesti u zimskoj atmosferi Velebita, ili planinare njime bez obzira na vremenske prilike.– Ljudi su danas čudni, i ne boje se Velebita. Prije smo se na prvi znak lošeg vremena spuštali s planine na sigurno u Dalmaciju, a sada ljudi idu na Velebit prkoseći prirodi. Nije nikakvo čudo što se događaju nesreće. Priroda zna biti nemilosrdna i skupo naplaćuje pogreške, kaže Ivan Đani Matković i nastavlja:– Mnogi se izgube u najobičnijoj magli pa kruže okolo, traže put. Čovjek u neznanju i neizvjesnosti izgubi živce i tada se svašta može dogoditi. Iskusni planinari znaju da je u magli najbolje odustati od traženja izlaza, već se treba početi spuštati prema podnožju i tako se izvući iz magle.Stotine je priča koje svjedoče o snazi hladnog vjetra sa sjevera. Petar Mataka prepričava jednu uistinu nevjerojatnu koja se dogodila prije gotovo pola stoljeća:– Godine 1963. u uvalu kraj Rovanjske se usidrio brod iz tadašnjeg SSSR-a koji je prevozio rudu iz Maslenice. Počela je puhati bura koja je sve više povećavala svoju snagu. Tada se nije mjerila njena brzina, ali sigurno je bila preko dvije stotine kilometara na sat. Jak vjetar i valovi valjali su brod čiji se motori nisu mogli oduprijeti snazi prirode. U olujnom nevremenu brod je potopljen, a njegov kostur se dan-danas nalazi na trideset metara dubine.
____________
Bura je zdravaStanovnici sjevernih dijelova Zadarske županije buru prije povezuju uz zdravlje i otpornost, nego uz hladnoće. Mješavinu morskog i planinskog zraka smatraju idealnom za zdrav i dug život. Jedan od onih koji su osjetili blagodati morsko-planinskog života sigurno je i Bariša Matković.– Imam 102 godine, desetero djece, šest sinova i četiri kćeri. Imam stotinu unučadi i praunučadi. Noge me još uvijek služe tako da ne koristim štap. Mogu se dignuti iz kreveta, prošetati po kući i izaći vani na zrak i mogu se moliti Bogu, kaže Matković koji živi sa sinom Ivanom Đanijem Matkovićem.