Na talijanskim Alpama uzbuna zbog manjka snijega: “Ugroženo je skijanje, ovo je kraj jedne ere”

Bijele pahulje nade pojavile su se ovih dana u Cuneu, u talijanskoj regiji Valle d’Aosta, na planinama višim od 1200 metara, pa čak i na Etni.

To je dugoočekivani snijeg u ovoj fazi ekstremne zimske suše u Italiji, što međutim, vjerojatno neće biti dovoljno da se ublaži pritisak nestašice vode, kritične za planine, rijeke i jezera dok se očekuje novo vruće ljeto.

Unatoč snijegu koja pada tu i tamo, na talijanskim planinama vlada uzbuna zbog manjka snijega, podsjeća novi dosje koji je upravo predstavila talijanska ekološka udruga Legambiente, pod naslovom “Nevediversa 2023.

Zimski turizam u doba klimatske krize”. Riječ je o analizi utjecaja klimatske krize i porasta temperatura na zimski turizam i skijašku sezonu, javlja La Repubblica.

U Italiji je 90% snijega umjetno

Podaci koje je objavila udruga za zaštitu okoliša pokazuju da je Italija među alpskim zemljama koje najviše ovise o umjetnom snijegu: gotovo 90% padina umjetno je zasnježeno.

Praksa je to koja entuzijastima i skijašima omogućuje da se i dalje zabavljaju i bave zimskim sportom, ali istovremeno sustav “nije održiv, što je loše za okoliš i bacanje je javnog novca.

Vrijeme je da razmislite o novom modelu zimskog turizma i da bolje preusmjerite resurse”, piše u dosjeu.

Briga udruge Legambiente je i odnos između odsutnosti snijega na planinama, blizine vodenih bazena i skijaških staza i kontinuirane uporabe bazena za stvaranje umjetnog snijega.

To je talijanska praksa, s obzirom na to da su druge zemlje danas manje ovisne od Talijana o umjetnom snijegu. U Austriji je 70% snijega umjetno, dok su druge zemlje imaju izrazito niže postotke, poput Švicarske (50%), Francuske (39%) ili Njemačke (25%).

Legambiente je prvi put (zahvaljujući satelitskim snimkama) mapirala broj umjetnih bazena vode u planinama u blizini žičara koji se uglavnom koriste za umjetni snijeg: “U Italiji su mapirana 142 bazena ukupne površine od oko 1.037.377 četvornih metara. Trentino Alto Adige drži rekord s 59 bazena, a slijede Lombardija sa 17 bazena i Pijemont sa 16 bazena. U središnjoj Italiji Abruzzo ih broji najviše – 4”, stoji u izvješću udruge.

Sve više skijališta izvan pogona

U Italiji koja pati od suše, svi ti rezervati vode koriste se uglavnom da bi skijališta – čak i ona na kojima više gotovo nikada ne pada snijeg – mogla i dalje funkcionirati. Situacija na talijanskim skijalištima, upravo zbog utjecaja klimatske, energetske i gospodarske krize, nije sjajna.

U 2023. godini, naime, povećat će se i broj skijališta izvan pogona, dosegnuvši 249, ali i onih “privremeno zatvorenih” (138) i onih koja su podvrgnuta “upornoj terapiji”, s obzirom na to da preživljavaju samo uz jake injekcije javnog novca i kojih je sada 181.

Osim toga, Legambiente ističe i druge kategorije skijališta: 84 “skijališta koja su malo otvorena, malo zatvorena” ili u situaciji neizvjesnosti i 78 “ruševnih skijališta” i na kraju 16 slučajeva u kategoriji “za popravak i ponovnu uporabu”.

Visoki troškovi i rasipanje vode

Na temelju brojki i uzimajući u obzir znatnu potrošnju vode, energije i tla potrebnih za  sustav proizvodnje umjetnog snijega, Legambiente procjenjuje da ta praksa više nije održiva.

S 90% padina sa  sustavima za izradu umjetnog snijega u Italiji, godišnja potrošnja vode već bi mogla doseći 96.840.000 m³, što je otprilike jednako godišnjoj potrošnji vode grada s milijun stanovnika, piše La Repubblica.

Osim rasipanja vode, treba uzeti u obzir i optužbe upućene javnoj upravi zbog tehnoloških ulaganja, kao i činjenicu da troškovi proizvodnje umjetnog snijega rastu: s oko 2 eura po kubičnom metru u razdoblju 2021.-2022. porasli su na 3-7 eura po kubičnom metru u sezoni 2022.-2023.

Razmisliti o modelu održivog zimskog turizma

Zbog svih ovih činjenica udruga Legambiente ukazuje na potrebu i hitnost osmišljavanja novog modela planinskog zimskog turizma koji je ekološki održiv. Ne možemo proganjati snijeg po svaku cijenu, tvrde ekolozi.

“Klimatska kriza – objašnjava Stefano Ciafani, predsjednik udruge Legambiente – ubrzava ritam: naglo otapanje alpskih ledenjaka, izvanredno stanje zbog suše, porast temperatura i ekstremne vremenske prilike, sve su to zvona za uzbunu koja nam šalje naš planet.

Ministrici turizma Danieli Santanché, koja je ove zime pokrenula raspravu o izvanrednom stanju povezanom s nedostatkom snijega na Apeninima, ponavljamo da bi imalo više smisla ulagati u prilagodbu, a ne u umjetni snijeg”.

Stoga bi bile potrebne “ambicioznije i učinkovitije politike, ažuriranje i odobravanje nacionalnog plana prilagodbe klimatskim promjenama do kraja ožujka te bolje preusmjeravanje sredstava”.

Rizici za Olimpijske igre 2026.

Podaci iz prošle skijaške sezone podsjećaju i na niz ozbiljnih rizika uoči Olimpijskih igara 2026. godine.

U skijaškoj sezoni 2022./2023. prvi put u povijesti skijanja u kalendaru Svjetskog kupa od početka sezone do kraja veljače 2023. godine “8 od 43 muških utrka otkazano je/odgođeno, odnosno 18.6% od ukupnog broja utrka.

Pet ženskih utrka otkazano je od ukupno 42 (11,9% od ukupnog broja). Gotovo sve zbog manjka snijega i / ili visokih temperatura”, tvrde u udruzi.

Te brojke navode nas na razmišljanje o Olimpijskim igrama Milano-Cortina 2026.: osim nedostatka snijega, “gradnja infrastrukture već kasni” i ti radovi bit će “provedeni ubrzano, čime se riskira zanemarivanje potrebnih procjena utjecaja na okoliš i zdravlje”, poručuje udruga Legambienbte.

Skijanje samo za elitu

Vanda Bonardo, jedna od voditeljica udurge Legambiente, podsjeća kako “umjetni snijeg koji je osamdesetih godina trebao nadopuniti prirodni, sada predstavlja neizostavan preduvjet za skijašku sezonu, u tolikoj mjeri da skijališta da bi opstala zahtijevaju nove infrastrukture.

Međutim, ne uzima se u obzir da ako se temperature povećaju iznad određenog praga, stvaranje snijega jednostavno više neće biti izvedivo, osim u vrlo ograničenim prostorima na velikim nadmorskim visinama, na mjestima gdje će ionako visoki troškovi snijega i sporta dodatno porasti, pa će dostupnost skijanja biti omogućena samo malobrojnoj eliti, kao što se događalo u prošlosti.

Ponavljamo, planine se mijenjaju: ima vrlo  malo snijega, snijeg pada kasnije, a vlažniji je i teži. Ovo je kraj jedne ere, ali mora biti popraćen preispitivanja zimskog turizma”.