Filip Mihaljević ostao bez medalje na dvoranskom EP-u: "I dalje boli, ali treba se izvući iz toga i krenuti dalje"

RIJEKA  Prije dvije godine u Torunu osvojio je broncu i prekinuo 27 godina dug post hrvatske »kraljice sportova« na europskim dvoranskim prvenstvima, prošlog petka bio je jedan od favorita u Istanbulu za pobjedničko postolje u bacanju kugle. Filip Mihaljević je sve do posljednje, šeste serije imao broncu oko vrata zahvaljujući hicu iz treće serije u kojem se njegova kugla zaustavila na 21,42 metra, čime je izjednačio svoj najbolji ovosezonski rezultat, koji je bacio u Beogradu na posljednjoj provjeri uoči Europskoga dvoranskoga prvenstva. Vidno nezadovoljnom nije mu bilo niti na kraj pameti prije vremena slaviti broncu, ali definitivno nije očekivao rasplet finalnog nadmetanja u kojem mu je Ukrajinac Roman Kokoška u svom posljednjem hicu (21,84) u Atakoy Areni uzeo medalju. U to nitko nije vjerovao, čak niti sam Kokoško, koji je nekoliko minuta kasnije, nakon najboljeg ovosezonskog hica Filipa Mihaljevića od 21,43 metra, u nevjerici čak i pustio suzu.

– Iskreno, slabo se spavalo. I inače je poslije natjecanja teško zaspati zbog adrenalina, pogotovo poslije velikog natjecanja. Sada je bilo još teže. Trener i ja nismo još radili nikakvu analizu, htjeli smo se malo maknuti od atletike pa smo i otišli u turistički obilazak Istanbula. I dalje boli, boli poraz, boli to četvrto mjesto, ali što, tu je. Treba se izvući iz ovoga i nastaviti dalje – započeo je Filip Mihaljević dan nakon finala u kojem je i razočarenje i dalje bilo veliko.

Favoriti

– Dobro sam se osjećao tijekom natjecanja, postojao je minijaturni umor nakon kvalifikacija, međutim, osjećao sam se dobro. Jednostavno nisam uspio pronaći pravi hitac, rezultat je sam po sebi OK, iako znam da vrijedim puno više, ali u finalu je to očito bio moj maksimum. Razočarenje je bilo ogromno u tom trenutku, ne možeš vjerovati da se to može dogoditi na takav način. Prije Istanbula sam vidio nas šestero, sedmero u krugu favorita, međutim, kada sam došao u Istanbul znao sam da ostajemo Stanek, Weir i ja. Kokoško me osobno iznenadio, iako je ove godine bacao 21,60. Vjerojatno je i sam sebe iznenadio jer poslije prvog hica nije mogao ništa baciti, a onda u zadnjem hicu izvuče državni rekord. Svaka čast momku, očito se dobro spremao – kaže najbolji hrvatski atletičar i europski prvak na otvorenom, koji je nastupio u povijesnom finalu o kojem će se još dugo pričati. Finalu u kojem su već u drugoj seriji »eksplodirali« branitelj naslova i kasniji osvajač srebra, Čeh Tomaš Stanek (21,92), te Talijan Zane Weir, koji je nacionalnim rekordom od 21,89 metara najavio da će to biti njegova večer u Istanbulu, što je i potvrdio u idućem pokušaju zlatnim hicem od 22,06 metara, kada je bacio drugi rezultat ove sezone na svijetu i osvojio svoje prvo odličje s velikog natjecanja.

Emocije

– Tijekom cijelog natjecanja nisam bio zadovoljan, odmah u prvom hicu bacio sam 21 metar, a kugla mi je ispala iz ruke. Kada sam bacio najdalji hitac, čak sam se poskliznuo. Nije bilo neke prave tehnike, pravog izbačaja, ali ponekad je unatoč iskustvu teško kontrolirati sve emocije. Znaš da radiš sve da to promijeniš, a ne možeš promijeniti ništa da bi bacio onoliko koliko misliš da možeš baciti. Ali, kugla je strašna! Prema statistici Europske atletske federacije, najdalji hitac za broncu bilo je mojih 21,31 metara iz Toruna, a sada je Kokoško osvojio broncu s 21,84 metra. Ne volim kada se lome koplja na meni, a evo slomila su se u na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu prošle godine i sada u Istanbulu. To je dio sporta, treba sada biti jak, izdržati i ići prema naprijed. Kugla je izuzetno jaka, sad je europska kugla jača od svjetske, to dovoljno govori. Ljetna sezona bit će strašna, svaka sezona je sve bolja i bolja, ova sigurno neće razočarati.