Kakvo je stanje borbe protiv nasilja nad ženama u Hrvatskoj i Europi?

Vijeće Europe izradilo je Istanbulsku konvenciju 2011. godine. Od 10 država koje su prve ratificirale Konvenciju, njih osam su bile članice Vijeća Europe. Zemlje su se potpisivanjem obvezale spriječiti, procesuirati i eliminirati nasilje nad ženama. Stupila je na snagu 1. kolovoza 2014., a EU ju je potpisala 13. lipnja 2017.

Gotovo šest godina nakon potpisivanja Konvencije, EU je još uvijek nije ratificirala jer šest članica – Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka – odbijaju to učiniti u Vijeću EU-a. No Europski sud pravde (ECJ) presudio je 2021. da Unija može nastaviti s ratifikacijom i bez jednoglasnosti.

Poljska, koja je ratificirala Konvenciju 2015., sada je pokušava opozvati i smatra je “štetnom” jer zahtijeva da škole uče djecu o rodu. Turska se povukla iz Konvencije 2021.

Unatoč ratu, Ukrajina je prošle godine uspjela ratificirati Istanbulsku konvenciju, prvi međunarodni ugovor koji postavlja pravno obvezujuće standarde za sprječavanje nasilja nad ženama.

“Da znači da”: progresivni zakoni u Španjolskoj i Sloveniji

Slovenija i Španjolska ratificirale su Istanbulsku konvenciju 2015., odnosno 2014. te redefinirale zločine silovanja i seksualnog nasilja kako bi prihvatile koncept “da znači da”.

Odnosno, ako osoba jasno ne izrazi svoju volju da bude seksualno aktivna, to se mora smatrati kao “ne”. Stoga u novom zakonu upotreba sile nije nužan uvjet za kažnjavanje agresivnosti.

Prema izvješću Europskog ženskog lobija iz 2020., Španjolska je od ratifikacije napredovala u području prevencije i procesuiranja zločina protiv žena. Država je povećala financijsku potporu pogođenim ženama i osigurala sigurna utočišta.

U skladu sa smjernicama Istanbulske konvencije, Španjolska je postala prva zemlja u Europskoj uniji koja je službeno zabilježila sve vrste femicida 2022. godine. Unatoč tome, iskorjenjivanje nasilja nad ženama još uvijek je izazov u toj zemlji. Prošle godine je ubijeno 45 žena u rodno uvjetovanom nasilju.

Slovenija nije imala većih problema s poštivanjem Konvencije. Kada je poljska vlada sredinom 2020. počela ispitivati ​​mogućnost povlačenja iz Konvencije, slovenska vlada tada nije vidjela potrebu za tim. Prema izvješću za 2021. skupine stručnjaka Grevio Vijeća Europe, odgovorne za praćenje provedbe Konvencije, Slovenija je napredovala u uspostavi pravnog, institucionalnog i političkog okvira.

No Slovenija bi trebala više pažnje posvetiti ženama iz ranjivih skupina i poboljšanju prikupljanja podataka, a kaznenopravni sustav treba snažnije djelovati protiv svih oblika nasilja nad ženama.

Obiteljsko nasilje nad ženama značajno je poraslo u pandemiji covida-19. U 2020. godini bilo je 10 slučajeva femicida. Prema posljednjim podacima, svaka peta žena u Sloveniji doživjela je neki oblik nasilja.

Njemačka nema nacionalni akcijski plan

Istanbulska konvencija stupila je na snagu u Njemačkoj 1. veljače 2018. No u zemlji nedostaje na tisuće skloništa za žene kako bi se Konvencija mogla provoditi prema smjernicama.

U najnovijem izvješću Grevia o Njemačkoj iz listopada 2022. navodi se da dosad nije postojao nacionalni akcijski plan. Skloništa i savjetovališta za žene vrlo su neravnomjerno raspoređena i nedostaje ih u ruralnim područjima.

Međutim, stručnjaci su pozdravili određene pomake u njemačkom kaznenom pravu. To je uključivalo, primjerice, eksplicitnu kriminalizaciju zlostavljanja putem tehnologije kao što je internetsko uhođenje ili neovlašteno fotografiranje intimnih dijelova tijela.

U Italiji otpor prema rodnim temama

Italija je 2013. bila peta zemlja koja je ratificirala Istanbulsku konvenciju.

Prema izvješću Grevia iz 2020., talijanski su zakoni u puno slučajeva “inovativni”, ali se prečesto ne provode učinkovito i jednako u cijeloj zemlji. Osim toga, izvješće je izazvalo razne zabrinutosti glede ravnopravnosti spolova, prikupljanjem podataka na sudovima i slučajevima skrbništva nakon što su žene postale žrtve obiteljskog nasilja

U izvješću se navodi da zemlja mora “osigurati odgovarajuće financijske i ljudske resurse” za provedbu postojećih zakona i politika. Politike bi se trebale koordinirati i nadzirati “između nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti”. Osim toga, stručnjaci pozivaju na uspostavu osnovnih i specijaliziranih usluga za žene žrtve nasilja koje bi trebale biti dostupne u cijeloj zemlji.

Grevio ističe “otpor u pogledu ravnopravnosti spolova” u Italiji. To se moglo vidjeti u školama i na sveučilištima kroz delegitimizaciju rodnih studija. Neki su gradovi “cenzurirali” događaje u javnim knjižnicama usmjerene na podizanje svijesti o rodnim pitanjima.

Hrvatska: Kontroverzni proces ratifikacije

Kao i u drugim zemljama srednje i istočne Europe, Istanbulska konvencija izazvala je podjele u hrvatskom društvu. Hrvatska je potpisala sporazum 22. siječnja 2013., a Hrvatski sabor ratificirao 13. travnja 2018. No ratifikacija je uzdrmala vladajuću stranku desnog centra – Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).

Premijer Andrej Plenković pokušao je umiriti kritičare, u i izvan stranke, tako što je u zakon umetnuta izjava da je Konvencija suglasna s Ustavom Republike Hrvatske i da ne sadrži takozvanu rodnu ideologiju.

Protivnici, uglavnom krugovi bliski Katoličkoj Crkvi, isticali su da se Istanbulska konvencija zlorabi kako bi se u hrvatsko zakonodavstvo, obrazovanje i medije uvela “rodna ideologija”, odnosno odvajanje roda od biološkog spola. Drugi su isticali da znanost razlikuje spol i rod.

Aktivisti za prava žena smatraju da se Istanbulska konvencija u Hrvatskoj ne provodi adekvatno. Na okruglom stolu u Hrvatskom saboru prošlog studenog rekli su da je sustav neadekvatan jer suci ne znaju što je rodno uvjetovano nasilje. Posebno su bili kritični prema sudskim postupcima koji izriču simbolične kazne za obiteljsko nasilje.

Drugi problem je što žene teško odlučuju na prijavu nasilnog partnera jer strahuju da im se neće vjerovati. Odluče li ipak prijaviti, često to učine godinama nakon razvoda braka i tada su često suočene sa sumnjama je li se nasilje uopće dogodilo. Psihološko nasilje nad ženama također se često ne priznaje.

Izaslanstvo GREVIO-a bilo je u evaluacijskom posjetu Hrvatskoj od 17. do 21. listopada 2022., a objava izvješća o Hrvatskoj planira se tijekom ove godine.

Bugarska mijenja zakone, ali odbija ratificirati Konvenciju

Bugarski Ustavni sud donio je 2018. godine odluku u kojoj se navodi da Istanbulska konvencija unapređuje pravne koncepte koji se odnose na pojam roda, a koji nisu spojivi s temeljnim načelima bugarskog ustava. U skladu s tom odlukom, Bugarska nije podržala dva nacrta odluka Vijeća da se Istanbulska konvencija ratificira na razini EU-a.

Bugarska vlada i civilno društvo aktivno su radili na sprječavanju oblika nasilja nad ženama i pružanju zaštite i potpore žrtvama, tvrdi službena Sofija.

Bugarsko ministarstvo unutarnjih poslova priopćilo je u prosincu da je izdano ukupno 3085 zaštitnih naloga prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji između 1. siječnja i 31. listopada 2022. U tih 10 mjeseci 2656 žena, 349 muškaraca i 873 djece bili su žrtve nasilja u obitelji koje je počinilo 2.713 muškaraca i 283 žene.

U studenom je bugarsko ministarstvo pravosuđa predstavilo nacrt zakona s izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojim se predviđa pokretanje nacionalnog informacijskog sustava i nacionalnog registra slučajeva nasilja u obitelji.

Bosna i Hercegovina: Sva četvrta žena je žrtva obiteljskog nasilja

Bosna i Hercegovina je među prvim zemljama u Europi ratificirala Istanbulsku konvenciju, već 2013. Međutim, Konvencija nije u potpunosti ugrađena u pravni okvir zemlje, iako su neki dijelovi uključeni u entitetske zakone.

Agencija za ravnopravnost spolova BiH zadužena je za provedbu Konvencije i osiguranje jedinstvenog sustava prevencije i zaštite žrtava nasilja, bez diskriminacije na osnovu entiteta, kantona ili općine u kojima žrtve žive. BiH trpi posljedice ustavne podjele jurisdikcije u zemlji. To rezultira različitim praksama što uzrokuje nejednakost u ostvarivanju prava na zaštitu.

Prema izvješću Agencije za ravnopravnost spolova BiH, svaka četvrta žena je žrtva obiteljskog nasilja. Sve češće nasilno ponašanje završava femicidom, a kao takvo nije zakonski priznato.

Svaka druga žena iznad 15 godina doživjela je neki oblik fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja.