Srijeda, 18. studenog 2026

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Toni Gauta

Zašto talentirana djeca odustaju od sporta? Zadarski sportski psiholog upozorava roditelje: 'Svoje strahove nesvjesno prenosite na djecu'

Autor: Portal ZL

18.11.2026. 13:10
Zašto talentirana djeca odustaju od sporta? Zadarski sportski psiholog upozorava roditelje: 'Svoje strahove nesvjesno prenosite na djecu'

Foto: Arif SITNICA



Koliko je glava važna u sportu? Može li mentalni trening pomoći sportašu da se nosi s pritiskom, zašto neki pod pritiskom zablistaju, a drugi potpuno blokiraju i koliko roditelji svojim strahovima utječu na djecu?  Najbolje to zna Toni Gauta, magistar psihologije i sportski psiholog koji je 2019. godine u Zadru pokrenuo centar sportske psihologije Metanoia. Iza njega su godine rada sa sportašima, trenerima i klubovima, a iskustvo mu je, kaže, pokazalo da se mentalna priprema ne svodi samo na tehnike i alate. Ponekad je najvažnije ono što se događa izvan sportskog terena, ali i odnos povjerenja koji se razvije između sportaša i osobe koja ga prati.


Od sporta do psihologije




Gautin put prema psihologiji počeo je  kroz tenis, sport kojim se aktivno bavio. Vrlo brzo shvatio je koliko se toga u sportu događa u glavi.


– Ne kažem da bi mi glava bila bolja da bih bio Federer, ali sigurno bi dobro došlo na neke stvari koje danas znam, prisjetio se kroz smijeh, kazao je u eteru HRT Radio Zadra.  U početku je, kaže, vjerovao kako se puno toga može riješiti učenjem određenih psiholoških tehnika. Međutim, iskustvo rada sa sportašima promijenilo mu je pogled.


– Ono što mi je iskustvo pokazalo jest da dosta toga trebamo proći kroz kontakt s nekim. Bilo da je to trener ili netko uz koga se osjećamo sigurno, kroz taj odnos događaju se dobre stvari.


Rad na sebi




Metanoia – prostor je u kojem sportaš može raditi na sebi. Otvoren je 2019. godine s idejom stvaranja prostora u kojem će sportaši dobiti stručnu podršku i mogućnost rada na mentalnoj pripremi. Danas je njegov rad najviše usmjeren na individualni pristup, vježbe fokusa, regulaciju i druge elemente koji sportašima mogu pomoći u postizanju boljih rezultata. No, zanimljivo je da se posljednjih godina sve više bavi i temama koje na prvi pogled nemaju izravne veze sa sportom.


– Najčešće u zadnje vrijeme to budu stvari izvan sporta, pogotovo s profesionalcima. Onda oni sami shvate da im te stvari pomažu na terenu, dodao je Gauta.  Prisjetio se i jednog sportaša koji ga je pitao kada će napokon proći konkretne tehnike sportske psihologije. Odgovor ga je iznenadio. Sportaš mu je objasnio da mu je dovoljno ono što već rade jer se osjeća mirnije na terenu, ima čišću glavu i bolje funkcionira u igri.


Mentalno zdravlje




Jedna od važnih tema u sportu, ali i svakodnevnom životu, način je na koji doživljavamo vlastite misli. Možemo li naučiti mozak da ne vjeruje svakoj negativnoj misli?


– Možemo, to najviše radim, kaže Gauta.


Posebno ističe prijelaz iz juniorskog u seniorski sport, kada mladi sportaši često počinju previše vjerovati vlastitim negativnim zaključcima. Promašeni udarac, trenerov pogled ili izostanak pohvale mogu postati povod za čitav niz pogrešnih interpretacija. Sportaš tako može zaključiti da ga trener ne voli ili da je izgubio njegovo povjerenje, iako za takve zaključke možda uopće nema razloga.


Psihološka ranjivost


Dodaje kako kroz dan imamo velik broj misli kojih često nismo ni svjesni. Važno je naučiti prepoznati što se događa u nama i razumjeti osjećaje koji nam mogu biti prvi signal da nešto trebamo osvijestiti.


Govoreći o današnjim generacijama, Gauta ne želi jednostavno zaključiti jesu li djeca psihološki otpornija ili ranjivija nego prije. Ipak, upozorava na nekoliko problema. Jedan od njih je sve manje spontanog kretanja i neformalnih sportskih aktivnosti.


– Prije smo šutirali u kvartu. Imali smo puno tih treninga, ali nismo ih zvali treninzima. Danas nemamo tu bazu sportaša, upozorio je Gauta.


Pogreške su dobre


Smatra kako se roditelji ponekad previše uključuju u sportski razvoj djece, pokušavajući kontrolirati gotovo svaki korak. S jedne strane imamo roditelje koji su pretjerano zaštitnički nastrojeni, a s druge one koji nisu dovoljno uključeni. Pronaći ravnotežu nije jednostavno. Posebno je problematično kada roditelji djeci ne dopuštaju da pogriješe i iz vlastitog straha pokušavaju ukloniti svaku mogućnost neuspjeha.


– Pozadina je zapravo roditeljski strah, a ne igračev. Roditelji dosta nesvjesno prenose svoje strahove na djecu. Nekima je to teško sebi priznati, ali upravo je to prvi korak, ističe.  Djeca moraju naučiti i pobjeđivati i gubiti.


U dječjem sportu često se prerano počinje razmišljati o rezultatima, starijim kategorijama i velikim ambicijama. Gauta se prisjetio jedne talentirane tenisačice koja je, unatoč odličnim rezultatima za svoju generaciju, često bila usmjeravana na natjecanja sa starijim igračicama. Nije joj se dopuštalo da u svojoj generaciji doživi osjećaj dominacije i uspjeha. Na kraju je odustala od sporta.


Bez pritiska


Taj primjer, smatra, pokazuje koliko je važno pronaći ravnotežu između izazova i osjećaja uspjeha. Posebno se osvrnuo na utjecaj društvenih mreža i sve naprednijih algoritama koji korisnike potiču na neprestano skrolanje.


– Algoritmi su napredovali. Ako ja nisam napredovao, a algoritmi jesu, imamo ogroman problem, istaknuo je Gauta.


I sam priznaje da se ponekad uhvati u beskonačnom pregledavanju sadržaja, zbog čega smatra da nije dovoljno samo ograničiti vrijeme provedeno na društvenim mrežama. Važno je razumjeti zašto im se vraćamo. Nekome društvene mreže nadomještaju usamljenost, nekome nedostatak društva, a nekome predstavljaju bijeg od umora ili obveza. Zato Gauta savjetuje da se zapitamo što zapravo tražimo kada posegnemo za mobitelom.


Borba s pritiskom


Zanimljivo objašnjenje ponudio je i na pitanje zašto neki sportaši u stresnim situacijama postaju bolji, dok se drugi potpuno blokiraju. Prema njegovu iskustvu, ljudi imaju različite mehanizme reagiranja na pritisak. Netko ulazi u borbu, netko pokušava pobjeći, a netko se jednostavno zaledi.


– Svi imamo neke mehanizme preživljavanja koje možda nismo osvijestili. Ja sam kroz igru bio onaj koji se zaledi i trebalo me odlediti. Danas znam kako izaći iz toga, priznao je Gauta.


Strast je sve


Kao primjer sportaša koji kontinuirano radi na sebi Gauta je izdvojio nogometaša Antu Budimira, koji već godinama surađuje sa sportskim psihologom Lukom Škrinjarićem. Ističe kako takva dugotrajna suradnja pokazuje koliko kvalitetan odnos može biti važan. Upravo je suradnja s trenerima i sportskim stručnjacima područje u kojem vidi velik potencijal za daljnji razvoj sportske psihologije. Za kraj je izdvojio i ono što smatra važnim za sve nas, bez obzira na to bavimo li se sportom ili ne.


– Ne izgubiti strast, početnu znatiželju. Danas kao da sve znamo i sramota je pitati. Ja bih rekao da treba manje osude, a više pitanja, zaključio je.  Bez puno razmišljanja odabrao je mirnu glavu.


– Karakter će doći, gradit će se, ali mirna glava je ljekovita, smatra Gauta.


 


najnovije

najčitanije