Srijeda, 18. studenog 2026

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Dan sjećanja

Sedmogodišnja Ana u Škabrnju stigla s majkom: 'Krenuli smo u 5.30, ali nisam umorna. Ništa mi nije naporno'

Autor: Nina Vigan

18.11.2026. 10:15
Sedmogodišnja Ana u Škabrnju stigla s majkom: 'Krenuli smo u 5.30, ali nisam umorna. Ništa mi nije naporno'

Foto: Nina Vigan



Na 35. obljetnicu stradanja Škabrnje među brojnim okupljenima koji su došli odati počast žrtvama Domovinskog rata bili su i posjetitelji iz Zagreba i drugih dijelova Hrvatske. Neki dolaze već godinama, a nekima je ovo prvi susret sa Škabrnjom i obilježavanjem jednog od najtragičnijih dana hrvatske povijesti.




Među njima je i sedmogodišnja Ana, učenica prvog razreda osnovne škole, koja je u Škabrnju stigla s majkom. Iako je putovanje započelo rano ujutro, umora, kaže, nema.


– Danas sam tu s mamom jer su mi rekli da je dan branitelja i obrane domovine. Nije mi naporno ništa, ni put ni sve ovo. Krenuli smo u 5.30 i nisam umorna, ispričala nam je Ana.


Dan ranije u Krašiću je palila svijeće, a na današnje obilježavanje došla je i s petnaestogodišnjim bratom.




– Iz mog razreda došla sam samo ja, dodala je djevojčica.





Za razliku od Ane, kojoj je ovo jedno od prvih iskustava obilježavanja ratnih stradanja, 43-godišnja Tatjana već godinama dolazi na mjesta posebnog pijeteta prema žrtvama Domovinskog rata. Škabrnju i Vukovar redovito posjećuje, a obiteljska povijest dodatno je povezuje s događajima iz ratnih godina.


– Ovo mi je četvrti put, ali uvijek smo ili u Vukovaru ili u Škabrnji. Moj otac bio je u ratu na području Karlovca, tako da su mi ratna stradanja itekako poznata. Ne ponovilo se, poručila je Tatjana.


U Škabrnju je jutros s grupom iz Zagreba stigla i 61-godišnja Mirjana, koja se dobro sjeća vijesti o zločinu počinjenom 18. studenoga 1991. godine. Iako je tada bila u Zagrebu, sjećanja na prve informacije koje su pristizale iz Škabrnje nisu izblijedjela ni nakon 35 godina.


– Došli smo jutros ekipno iz Zagreba. Svake godine naizmjenično odlazimo u Škabrnju i Vukovar. Sjećam se dana kada se dogodio zločin. Bili smo u Zagrebu i već se tada znalo da se dogodilo nešto strašno, ali nije se znalo koliko je zapravo bilo strašno, prisjetila se Mirjana.


Kaže kako je upravo očuvanje sjećanja na stradale razlog zbog kojeg se svake godine vraćaju na komemoracije.


– Svojim dolaskom želimo podržati sjećanje na sve žrtve, zaključila je.