ponedjeljak, 16. studenog 2026

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Ples po rubu

Potrošili smo dosadašnje motore gospodarstva. Vlada očekuje samo 2% rasta u iduće tri godine

Autor: Aneli Dragojević Mijatović

16.11.2026. 08:05
Potrošili smo dosadašnje motore gospodarstva. Vlada očekuje samo 2% rasta u iduće tri godine

Foto: Vlada RH



U nešto boljim ekonomskim uvjetima u okruženju, proračun za 2027., koji je nedavno predstavila Vlada, bio bi problematičan po više kriterija. Prvo, kretati od visine deficita, kao ciljane veličine, posve je neprirodno i govori o nedostatku razvojnog koncepta. Proračunski okvir, a onda i ekonomsku politiku, pišu nam fiskalni kriteriji, zadani od strane Europske komisije i definirani sporazumom iz Maastrichta. Ako ih se prekorači, a Hrvatska je na rubu što se tiče udjela deficita u BDP-u, koji mora biti najviše 3 posto, riskira se pad kreditnog rejtinga, skuplje zaduživanje i ulazak u proceduru prekomjernog deficita, gdje odluke prestajemo donositi samostalno. To se pod svaku cijenu želi izbjeći, pa se kreće od deficita od 2,9 posto, te su po njemu »slagane« sve druge veličine. No, rizika je puno, krećemo se po rubu i svako iskakanje moglo bi nas prebaciti preko.


Realna očekivanja




Druga je sporna stavka očekivanje o rastu BDP-a. Ne zato što je preoptimistična, već upravo suprotno, krajnje je neambiciozna, ali u zadanim okvirima ustvari realna. BDP bi, prema Vladi, u 2027. trebao rasti po stopi od 2,1 posto, što je malo i manje no dosad, ali se stalno naglašava da je više nego u EU-u i eurozoni, gdje se očekuju prosjeci dvostruko niži nego kod nas. Ukratko, Europa raste po 1 posto godišnje, a mi po 2 posto. To je zato što je, a priznaje to i ministar financija Tomislav Ćorić, model rasta koji smo imali do sada donekle potrošen.


Sredstva iz NPOO-a idu svom kraju, iako će dati i u 2027. doprinos od gotovo milijardu eura, no »uskočit« će sredstva iz višegodišnje perspektive, od 2021. do 2027., koja će upravo u ovoj zadnjoj obuhvaćenoj godini narasti. Tako će ići dok ne krene nova omotnica, od 2028. nadalje, koja će imati nešto drukčiju strukturu. Ako u EU-u sve bude po planu, kohezija i poljoprivreda ostaju. Ako ne bude, ako izborni procesi na vlast dovedu »neprijatelje kohezije«, onda će biti problema. Iako će se i u 2027. rast temeljiti na osobnoj potrošnji, a plaće i dalje rastu, ipak će se malo prikočiti. I da cijene ostanu iste, potrošnja će usporiti.


Dugoročna stagnacija


Investicije u infrastrukturu iz NPOO-a slabe, a i drugi programi iz tog plana idu kraju, što je uzrok rezova po pojedinim ministarstvima, primjerice kulture i medija. Očito je da investicije u javnom sektoru i potrošnja, koju i dalje guši inflacija, ne mogu više biti motor većeg rasta. I sam ministar Ćorić već je više puta dao do znanja da karte sada stavlja na privatni sektor, koji bi kroz rast produktivnosti u narednom razdoblju trebao dati veći obol rastu. Ono što je, međutim, problematično jest da Vlada već sada zna da ni tri godine unaprijed, ne samo u 2027., nego i u 2028. i 2029., praktički ne očekuje ništa bitno po pitanju gospodarskog rasta: projicirane stope rasta u svim tim godinama su po 2 posto, što praktički znači da je proglašena dugoročna stagnacija. Kako referentni parametar, a to je Europa, raste još sporije, onda ćemo se puževim korakom ipak pomalo približavati razini standarda Unije.




Sve bi ovo bile kritike u idealnim gospodarskim uvjetima, no oni su daleko od idealnih, jer bukte dva ratna žarišta, što se odražava na cijene energenata, a onda i na cijene. I tu dolazimo do neobičnog očekivanja o padu inflacije. Odjednom sve relevantne institucije očekuju njezin pad. Zašto? Očekuje se smirivanje ratnih tenzija. Znaju li nešto što mi ne znamo? Ide se prema mirovnim pregovorima, pobjeda demokrata u SAD-u trebala bi tome pridonijeti, no nitko zapravo sa sigurnošću ne može reći što će se desiti. Očekivanje da će inflacija pasti na 2,7 posto na klimavim je nogama. S obzirom na to da su u ovoj godini cijene jako rasle, onda se naravno svi oslanjaju na bazni učinak te učinak pada potražnje, koja cijenama više neće dati da rastu.


Rizici inflacije i energenata


No, očekivani prihodi od poreza i doprinosa rastu. Najveća stavka je PDV, a ako inflacija kratkoročno poraste, onda to ovu stavku i povećava, no s druge strane, guši potrošnju, povećava ponovno izdatke za mirovine preko indeksacije i povećava pritisak na rast plaća u javnom sektoru. Oni će, prema ovom prijedlogu, u Sabor poslanom u zadnji čas, dobiti uvećanje osnovice od 3,5 posto, iako su tražili više, te naknadu za topli obrok od 50 eura. Potvrdio je to ministar Ćorić, što znači da su ih na neki način stavili pred svršen čin. Pitanje je kako će reagirati vječno nezadovoljni sindikati javnih službi.




Drugo, nastavi li se ili pojača energetski šok, a to je i sam ministar detektirao kao glavni rizik proračuna, onda će se nastaviti s državnim štitom nad cijenama energenata. U prijedlogu proračuna je, međutim, kategorija goriva i energije srezana s 837,3 na 299,7 milijuna eura, što bi moglo značiti postupno povlačenje državnih potpora za energente. To korespondira s pretpostavkom Vlade o smirivanju cijena nafte, a onda i svih ostalih cijena, i postupnom ukidanju paketa pomoći. Ovaj, 11. paket, inače će se na reviziji u Vladi naći krajem ožujka i tad će možda biti i ukinut, ako vanjska kretanja budu dala imalo prostora za to. I to je već Ćorić dao nagovijestiti na skupu ekonomista u Opatiji, kada je premijerovo obećanje o nastavku državnog štita protumačio kao smirivanje javnosti u kontekstu sidrenja očekivanja, ali je novinarima suptilno ukazao na taj rok s kraja ožujka.


Zanimljivo je da je valjda i on osjetio potrebu pojasniti tako neambiciozne stope rasta kroz čak tri godine, pa je, možda da popravi dojam, odmah iza sjednice Vlade izjavio da će to možda ipak biti bolje kad se bude radio rebalans za 2027., u smislu povećanja prihoda.


Kratkoročni okidači


Dakle, proračun je, moglo bi se reći, daleko više socijalan, gotovo po principu »ne talasaj previše, ali malo dodaj do izbora«, nego što je razvojan. Razvoj se svodi na obranu, u koju se najviše investira, a sukladno NATO-ovim zahtjevima taj će se trend nastaviti. Ipak, ide se dalje s investicijama u proizvodnju hrane i energetiku, s ciljem povećanja otpornosti i samodostatnosti. Osigurana su i sredstva za plan razvoja industrije, što jest postavljanje temelja za dalje, no taj plan, kako se može čuti od poduzetnika, opet nije rađen »bottom up«.


Proračun je realan, s obzirom na to da se priznaje da većeg rasta u kratkom roku više uistinu ne može biti, jer su »ispucani« njegovi kratkoročni okidači: ulaganja u infrastrukturu i potrošnja građana. Iako, potrošnja je, s obzirom na povećana očekivanja poreznih prihoda, i dalje glavna uzdanica. Bitno je povećana stavka za kamate koje se moraju platiti, pa se, na tragu toga, kreće od stabilnog fiskusa, da te kamate ne bi i dodatno porasle, a drugo – kako Bog da. Sve iznad očekivanja bit će premija – pa je baza očekivanja nisko postavljena.


U Vladi se nadaju smirivanju sukoba na Bliskom istoku. Nadaju se i da će privatni sektor povući, ali ne previše, što također sugerira projekcija rasta. Cilja se, međutim, na velike fondove i viškove koje građani drže u bankama, da ih se uposli kupovinom državnog duga, ali i ulaganjem na burzi, na koju se želi izvući i što više poduzeća, kako bi i ona izbjegla zaduživanje po visokim stopama. Njihove će investicije biti ključne, a teško će ih, uz usporavanje potrošnje, realizirati kod kuće. Izvoznici su pošteđeni i kada je u pitanju oporezivanje ekstra-marži.


HUP je, međutim, već kritizirao rast samo minimalne plaće, bez rasta osobnog odbitka, koji bi i javnu vlast prisilio da participira u povećanju standarda građana. No, lokalna vlast je dosta zadužena i povećavala si je plaće u proteklom periodu, pa su i tu stisnute kočnice. Dakle, dok je novca iz EU fondova bilo i više, nije se mislilo na crne dane. Stoga sada nema druge nego priznati »ateriranje«. Velike tvrtke ipak su u boljoj poziciji od malih ili pak paušalnih obrtnika, koji su porezno pritisnuti.


No, ministar Ćorić već je više puta i sam naglasio da je proračun uvelike zadan, kroz plaće, mirovine i socijalu, koja se mora i želi rješavati, i kome god da date više, kazao je, nekome morate uzeti. Stoga se nije dalo puno više, a uzelo se nije nikome, osim onoga što je ionako isteklo kroz programe NPOO-a. Jer, ipak su već iza ove proračunske godine – parlamentarni izbori.


Najviše za mirovine i obranu


Najviši su izdaci za mirovine, oko 11 mlrd. eura, ili 875 milijuna više no ove godine, milijardu eura ide za demografsku revitalizaciju, potom za plaće, ali i stanovanje i regionalnu politiku. Rastu izdvajanja za bolnice, škole i vrtiće, ali i za znanost. No, najbrže rastuća stavka je obrana, na koju ide preko 2 milijarde eura te preko 2 posto BDP-a. Na mirovine, plaće, socijalne naknade tako idu 22 milijarde eura, od čega najviše u resor rada i mirovinskog sustava, čak 14 milijardi, gdje se čekaju isplate inkluzivnog dodatka. Povećana su i izdvajanja za sanaciju otpada, što je refleksija Gospića.