Od Arbanasa do španjolske lige! Zadarski vratar Tomislav Olić ostvario veliki iskorak u karijeri

Od prvih rukometnih koraka u Arbanasima, preko Zadra 1954, Kaštela i Trogira, do španjolske ASOBAL lige – put Tomislava Olića (2000. godište) primjer je postupnog građenja sportske karijere. Zadarski vratar 29. listopada službeno je predstavljen kao novi član Cuence, s kojom je potpisao ugovor do kraja aktualne sezone, uz mogućnost produljenja za još godinu dana. Nakon nastupa u hrvatskoj Premijer ligi, Olić je tako dobio priliku okušati se u jednom od najjačih europskih rukometnih prvenstava. Ujedno je postao i treći zadarski rukometaš u Španjolskoj. Tamo su svojevremeno igrali Tonči Valčić i jednu sezonu Niko Martinović, s kojim je Olić bili suigrač u Trogiru.

U Španjolsku je stigao nakon dvije pune sezone i početka treće u dresu Trogira, a novi izazov dočekao ga je u velikom stilu. U 8. kolu u debiju protiv Nave upisao je tri uzastopne obrane u ključnom trenutku utakmice te s ukupnom uspješnošću od 33 posto (3/9) pomogao Cuenci doći do gostujuće pobjede nakon koje se sa šest bodova probila do osmog mjesta u konkurenciji 16 klubova. Ollić se prisjetio svojih rukometnih početaka, trenera koji su obilježili njegov razvoj, putovanja kroz hrvatske klubove i prvih dojmova iz Španjolske. Vratarska pozicija bila je za Olića ljubav na prvi pogled.

Od početka vratar

– Rukometom sam se počeo baviti u trećem razredu osnovne škole. Većina mojih prijatelja tada je trenirala u RK Arbanasi kod trenera Tomislava Škulića pa sam se i ja, na njihov poziv, odlučio okušati u rukometu. Odmah sam stao na gol i nikada nisam ni razmišljao pokušati igrati na nekoj drugoj poziciji. Iako mladi igrači često tijekom početnih godina mijenjaju pozicije, kod mene dvojbe nije bilo.

Tko je najviše utjecao na razvoj u mlađim uzrastima?

– Nakon Tomislava Škulića počeo sam trenirati kod Žarka Jakšića, popularnog Đerija, tijekom ljetnih priprema. On je tada vodio seniorsku momčad, a ubrzo se formirala i generacija igrača rođenih 2000. i 2001. godine, koju je preuzeo Tomislav Zelić. Natjecali smo se u regionalnoj mlađekadetskoj ligi. Trener Zelić od nas je napravio pravu klapu i uživali smo u zajedničkom druženju i treninzima. Izrazito sam mu zahvalan na upornosti, trudu i svemu što je učinio za mene u tom razdoblju.

Prijelaz u Zadar 1954

Iz Arbanasa ste potom prešli u Zadar 1954., gdje ste ostvarili i jedan od najvažnijih rezultata u mlađim kategorijama.

– Nakon što nismo uspjeli izboriti plasman u tadašnju jedinstvenu kadetsku ligu, koja se igrala na razini cijele Hrvatske, u dogovoru sa Zadrom 1954. došlo je do spajanja generacija. Tako smo svi prešli u Zadar, gdje smo nastavili natjecanje u kadetskoj kategoriji pod vodstvom trenera Ivana Mijolovića. S njim i danas surađujem na području tjelesne pripreme tijekom ljetnih mjeseci. Upravo smo tada ostvarili povijesni uspjeh, plasirali se na završnicu Prvenstva Hrvatske i osvojili šesto mjesto, što je u tom trenutku bio izniman rezultat za zadarski rukomet.

U toj generaciji bilo je nekoliko igrača koji su poslije nastavili ozbiljne rukometne karijere. Prije svih reprezentativac Luka Lovre Klarica.

– Da, bila je to zaista dobra generacija. Nekoliko nas već je tada bilo pridruženo treninzima seniorske momčadi Zadra, koju je vodio trener Roko Paleka. On je ujedno bio i dio stručnog stožera na kadetskom prvenstvu. To razdoblje ostalo mi je u lijepom sjećanju jer smo zajedno rasli, napredovali i ostvarili rezultat na koji smo svi bili ponosni.

Kaštela i KTC

Nakon Zadra u ljeto 2020. uslijedio je odlazak u Ribolu Kaštela.

– Nakon nekoliko sezona provedenih u seniorskoj momčadi Zadra, koja se tada natjecala u 2. HRL Jug, stigao je poziv Ribole Kaštela, tadašnjeg člana 1. HRL Jug. To mi je pružilo priliku za novi iskorak u karijeri. U prvoj sezoni nismo uspjeli ostvariti željeni plasman u Premijer ligu, ali već sljedeće okupila se vrhunska momčad. Uvjerljivim nastupima tijekom prvenstva praktički smo prošetali ligom i izborili plasman u najviši rang hrvatskog rukometa.

Kako ste se snašli među najboljim hrvatskim klubovima?

– U prvoj sezoni u Premijer ligi ostvarili smo dobre rezultate i osigurali miran ostanak. Nakon toga napustio sam Ribolu Kaštela i karijeru nastavio u KTC-u iz Križevaca, koji se također natjecao u Premijer ligi. Nažalost, već na polusezoni dogodila se ozljeda zbog koje sam bio udaljen s terena sve do ljeta. Nije bilo lako, ali ozljede su dio sporta i najvažnije je bilo kvalitetno se oporaviti i vratiti treninzima.

Trogirska afirmacija

Nova adresa bio je Kaštelima susjedni Trogir.

– Nakon oporavka stigao je poziv Gorana Piteše i Trogira. Ondje sam imao izvrsne uvjete za razvoj i napredak kao mladi igrač. Najprije sam surađivao s trenerom Borisom Popovićem, a potom sa Željkom Čagljem i Deanom Perčinom, koji je bio zadužen za rad s vratarima. Pod vodstvom Željka Čaglja ostvarili smo povijesni uspjeh za klub, plasman u Ligu za prvaka i konačno peto mjesto u Hrvatskoj. Taj nam je rezultat omogućio i nastup u EHF Europskom kupu, što je za mene bilo novo i vrijedno iskustvo.

Trogir je bio važna stepenica prema inozemstvu.

– Imao sam priliku kontinuirano raditi, napredovati i stjecati iskustvo, a nastupi u Europi dodatno su mi pomogli. Nakon deset odigranih utakmica za Trogir u ovoj sezoni stigao je poziv španjolske Cuence. To je bila prilika koju nisam mogao odbiti. Ljudi iz Trogira pokazali su veliko razumijevanje i omogućili mi odlazak, na čemu sam im iznimno zahvalan. Trogir će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu i pamtit ću samo lijepe stvari. Klubu želim puno sreće i uspjeha u nastavku sezone.

Španjolski izazov

Koliko je brzo došlo do dogovora s Cuencom i kakav je bio prvi susret s novom sredinom?

– Sve se dogodilo prilično brzo. U Španjolsku sam stigao u petak, a već sljedećeg dana debitirao u gostima protiv Nave. Dočekali su me užarena atmosfera, puna dvorana i glasni, temperamentni navijači, pravi rukometni derbi. Bio je to poseban osjećaj i odmah sam mogao vidjeti koliko se ovdje živi za rukomet.

Debi je bio iznimno uspješan.

– Nisam mogao poželjeti bolji debi. Ušao sam u igru u trenutku kada se utakmica lomila te s tri uzastopne obrane, uz ukupnu uspješnost od 33 posto (3/9), pomogao momčadi doći do pobjede. Bila su to iznimno važna dva boda osvojena na teškom gostovanju kod vrlo kvalitetne momčadi Nave. Naravno, sretan sam zbog načina na koji je sve počelo, ali najvažnije je da sam mogao pomoći momčadi.

Kakvi su prvi dojmovi o Španjolskoj?

– Španjolska me u kratkom vremenu uspjela oduševiti. Sve je na vrlo visokoj profesionalnoj razini, od organizacije utakmica i uvjeta u dvoranama do atmosfere na tribinama. Pune dvorane, strastveni navijači i cjelokupna organizacija ostavljaju dojam da je rukomet ovdje na zaista visokoj razini. Posebno me impresionirala atmosfera na utakmicama. Navijači su glasni, temperamentni i žive za svoju momčad, što cijelom natjecanju daje poseban doživljaj.

Novo poglavlje

Dolaskom u Cuencu za Olića se otvorilo novo poglavlje u karijeri.

– Za početak želim se što prije prilagoditi novoj momčadi, trenerima i zahtjevima lige. Svjestan sam da me čeka velika konkurencija i puno rada, ali upravo sam zbog takvih izazova i došao. Želim iskoristiti ovu priliku, nastaviti napredovati i svojim obranama pomoći Cuenci u ostvarivanju klupskih ciljeva. Svaki trening i svaka utakmica bit će mi novo iskustvo. Nadam se da ću i ja opravdati povjerenje koje sam dobio.

Od Arbanasa do Španjlske lige Olić je prošao nekoliko klubova, upoznao brojne trenere i prošao različite sportske situacije.

– Jako mi je važno. Svi treneri i klubovi kroz koje sam prošao ostavili su određeni trag u mom razvoju. Od prvih treninga u Arbanasima, preko Zadra 1954., Kaštela i Trogira, svugdje sam nešto naučio i stekao iskustva koja danas nosim sa sobom. Zahvalan sam svim ljudima koji su mi pomogli na tom putu. Iako sam sada u Španjolskoj, Zadar će uvijek biti moj dom i posebno mi je drago što sam upravo odavde krenuo graditi svoju rukometnu priču.