Hrnjak se Azri pridružio 1979. godine, u vrijeme formiranja njezine klasične postave koju su uz njega činili Branimir Johnny Štulić i Boris Leiner.


S grupom je sudjelovao u stvaranju nekih od njezinih najvažnijih ranih albuma: “Azra” (1980.), “Sunčana strana ulice” (1981.) i “Filigranski pločnici” (1982.). Sudjelovao je i u stvaranju albuma “Kad fazani lete” (1983.), no nije sudjelovao u snimanju cijelog materijala.


Azru je napustio 1982.  nakon odlaska na odsluženje vojnog roka, nakon čega se udaljio od profesionalne glazbene scene.




Godinama je živio i putovao Europom, a jedno od važnijih životnih razdoblja proveo je u Mađarskoj gdje je upoznao suprugu Uršulu, s kojom ima petero djece. Jedno je vrijeme bio povezan s vjerskom zajednicom Božja djeca, a u Mađarskoj se posvetio obiteljskom životu.


Nakon približno dva desetljeća izbivanja ponovno se vratio glazbi te se povezao s nekadašnjim kolegom Borisom Leinerom, s kojim je pokrenuo sastav Leiner & Hrnjak.




Godine 2015. objavio je autobiografiju “Srce od zlata – priče, ali ne baš za djecu”, u kojoj je opisao odrastanje, razdoblje provedeno u Azri, odnos s Johnnyjem Štulićem, rock-scenu osamdesetih i život nakon odlaska iz grupe.