[FOTO] Rekordnih 125 brodova na čudesnoj Zadarskoj koki, pogledajte atmosferu s regate

Foto: Mate Komina

Na startu 22. Zadarske koke našlo se rekordnih 125 brodova, a na njima šaroliko društvo – iskusni jedriličari, djeca iz škole jedrenja i ekipa kojoj je ovo bio prvi ozbiljniji susret s jedrima. Dok je Scorpio obranio naslov ukupnog pobjednika, mnogi su iz regate izašli bogatiji za dobro iskustvo, nova poznanstva i želju da se vrate i dogodine.

Rekordan odaziv i regata otvorena svima

Na Koku se dolazi iz različitih razloga. Netko želi odmjeriti snage s konkurencijom, netko s prijateljima provesti dan na moru, a netko se ukrca gotovo iz znatiželje, ne sluteći da bi mu se jedrenje moglo svidjeti više nego što je očekivao. Ima i onih kojima je ova regata već postala tradicija i omiljeni način zaokruživanja jedriličarske sezone. A kad se spoje more, vitar i dobra ekipa, razloga za zadovoljstvo ne nedostaje.

Ipak, odaziv je iznenadio i same organizatore. Predsjednik Organizacijskog odbora Niko Jakovčev iz Jedriličarskog kluba Uskok priznaje da nekoliko dana prije starta nisu bili sigurni koliko će brodova uopće isploviti.

– Još tri-četiri dana prije pratili smo prognozu i sve ostalo. Nismo očekivali da će doći ni 70 brodova, a na kraju ih je na startu bilo 125. Svi su jedrili i svi su završili. To je stvarno velik uspjeh, iznad svih očekivanja. Vrijeme nas je na kraju poslužilo, imali smo tek jedan manji pljusak tijekom jedrenja – kaže Jakovčev.

No broj brodova samo je dio priče. Ono po čemu se Zadarska koka razlikuje od mnogih drugih regata jest mogućnost da na more izađu i oni koji nisu jedriličari. Upravo je ta otvorenost jedna od glavnih ideja regate. Organizatori, uz pomoć čarter-tvrtki koje ustupaju jedrilice i skipera koji sudjeluju volonterski, omogućuju građanima da iskuse jedrenje i budu dio natjecanja.

– Svake godine maksimalan fokus stavljamo na ukrcavanje ne-jedriličara, odnosno građana. Prijatelji i vlasnici čarter-tvrtki posuđuju nam jedrilice, a mi tražimo skipere koji će volontirati za Koku i povesti građane. To je ono što je čini posebnom – objašnjava Jakovčev.

Da ideja funkcionira, potvrđuje i Teuta, kojoj jedrenje nije svakodnevna aktivnost. Na Zadarskoj koki sudjelovala je i pretprošle godine, a ovogodišnji dolazak s prijateljima ponovno joj je otvorio pitanje bi li se jedrenju mogla više posvetiti.

– Nemam puno iskustva u jedrenju. Svega sam nekoliko puta bila na jedrilici, a prvi put upravo na Zadarskoj koki, pretprošle godine. Od tada sam nekako htjela više puta ići, ali nikako da se to dogodi. Imam drugih hobija i obaveza – govori Teuta.

Ovaj put okupila se dobra ekipa, a ono što je počelo kao zezancija pretvorilo se u pravi zajednički pothvat. Posadu je vodio Bartol, a u njoj su bili i članovi penjačke sekcije SPK-a Paklenica.

– Krenulo je iz nekakve zezancije, a onda je Bartol to pretvorio u ozbiljnu stvar. Svaka mu čast, jako je dobro vodio cijelu ekipu i baš nam je drago što smo išli s njim. Jako je dobar osjećaj kad nešto zajedno napravite. Imali smo dobru glazbu, pozdravljali prijatelje i prolaznike koje uopće ne poznajemo, kao da su naši. Na kraju, stvarno je bila odlična vibra i ludilo od početka do kraja – priča Teuta.

Nakon takvog iskustva, kaže, Koka bi mogla postati događaj kojem se vraća svake godine.

– Mislim da je ovo, kad odradiš nekoliko puta, neizostavan događaj u godini. Moraš ići jer znaš da će ti biti dobro.

U posadi je plovio i Vid, također nisu svi bili profesionalni jedriličari. Njega je privukla opuštena narav regate, ali i ruta koja povezuje Zadar i obližnje otoke.

– Sviđa mi se opušten karakter same regate, kao i pozicija i ruta koja se smješta između Zadra i otoka Ugljana. Time se promovira prirodna baština grada Zadra i arhipelaga u kojem se nalazimo – kaže Vid.

Početak, međutim, nije bio sasvim jednostavan. Prije starta posada se mučila s podizanjem jedra.

– Povlačili smo jedro, vraćali ga natrag, unutra pa van. Na kraju smo ga uspjeli podići bez nekih većih poteškoća. Prošli smo kroz cilj i stvarno uživali u cijeloj regati. Jedrenje je nešto što radim dva-tri puta godišnje i to više zbog druženja i uživanja. Ali definitivno, ako se pruži prilika, otići ću jedriti, kaže.

I možda je upravo u tome bit Zadarske koke, ne moraš biti natjecatelj s dugogodišnjim iskustvom da bi uživao u regati. Dovoljno je ukrcati se, prihvatiti izazov i biti spreman na to da neće baš sve ići prema planu. Posebno mjesto među sudionicima zauzeli su najmlađi jedriličari. Mate Ivić, trener djece u školi jedrenja, na Koku je poveo dvadesetero djece na jedrilici Albatros, Bavaria 46, dok je još petero mladih jedrilo na drugom brodu, uz pratnju roditelja.

– Školarci su bili njih 20 s trenerom, a još petero bilo je na brodu s jednim roditeljem – objašnjava Ivić.

Za djecu to nije samo prilika da sudjeluju u regati nego i da upoznaju sve ono što život na brodu podrazumijeva. Jedrenje je, naime, puno više od podizanja jedara i čekanja vjetra. Djeca uče kako se brod veže i odvezuje, kako se priprema za plovidbu i što sve treba znati da bi se njime sigurno upravljalo. Zadarska koka tako je ujedno i svojevrsna praktična učionica, samo što se gradivo usvaja na moru. A kada se među natjecateljima nađu djeca, rekreativci i iskusne posade, jasno je da rezultat nije jedino mjerilo uspjeha.

Scorpio obranio naslov, a slavili i cruising pobjednici

Naravno, regata ima i svoje pobjednike. Veliki pobjednički pokal pripao je Scorpiu Jedriličarskog kluba Marina Kaštela, čiji je kormilar Filip Babić bio zadovoljan što je posada obranila prošlogodišnji naslov ukupnog pobjednika.

– Vraćamo se toj čudesnoj regati, Zadarskoj koki, posebnoj na svoj način, i baš nam je lijepo. Posebno smo zadovoljni što smo i ove godine najbrži te što smo obranili prošlogodišnji naslov ukupnog pobjednika – poručio je Babić.

U cruising kategoriji pobjedu je odnijela posada Giordana Bruna, pod vodstvom kormilara Rajka Guberinića.

– Odlučili smo se prijaviti u kategoriji cruising i pobijedili smo! Bilo je zanimljivo, jaka konkurencija, vjetra malo ovakvog, malo onakvog, ali svi su dojedrili. Posada je presretna – rekao je Guberinić.

Na postolju je završila i ekipa Bruneko Yacht Chartera, koja je osvojila drugo mjesto u cruising kategoriji, u grupi C3. Skiper Vedran Ivanović opisao je regatu kao spoj taktiziranja, strpljenja i čekanja pravog trenutka. Na ruti od zadarske Rive, preko Puntamike i oko Ošljaka do Arbanasa, vjetar se pojavljivao pa nestajao, pa je trebalo dobro procijeniti svaki potez. Pred kraj je napokon zapuhao u njihovu korist i pogurao posadu prema cilju. Za Bruneko Yacht Charter sudjelovanje na Koki već je postalo godišnja tradicija i svojevrsni timski završetak čarter-sezone. Tvrtka ujedno podržava regatu ustupanjem brodova na koje organizatori raspoređuju građane bez iskustva u jedrenju.

Cilj je, poručuju iz Bruneka, jednostavan:

– Omogućiti novim ljudima da upoznaju jedrenje i zavole ga, ističe skiper Ivanović.

Slavlje potrajalo do jutra

Dok su se posade na moru borile s vjetrom, na kopnu se odvijala druga velika operacija. Nakon regate trebalo je nahraniti stotine ljudi, a za to su se pobrinuli volonteri zaduženi za gastronomiju. Meštar od kulinarstva Josip Vrsaljko sa suradnicima Markom Poljakom i Stipom Šimunovom pripremio je čak 1100 obroka.

– Tuna, i to tako da smo je popržili, a prethodno smo je »obukli« u posebno pripremljenu smjesu s okusom Mediterana. Dakle, 100 kilograma tune, zatim leća za ragu, krema od limuna i čips od kapule. Puno je to posla, tisuću i sto obroka, ali dobro je – govori Vrsaljko.

Koliko je truda potrebno da bi sve bilo spremno, najbolje dočarava Šimunov.

– Uključujući pripremu namirnica, jela i svega ostaloga, u dva dana natukli smo puna 22 sata sadržajnog rada.

Vrsaljko posebno zahvaljuje Maji i Emini, koje su također pomagale u pripremi i organizaciji. A volonteri su, ističe i predsjednik JK Uskok Draško Stipić, temelj cijele priče.

– Svako događanje počiva na volonterima. Zadarska koka priprema se dugo, tu je puno poslova i obveza i doista, da nemamo vrijedne, samozatajne i spretne volontere, bilo bi nemoguće organizirati i provesti bilo što. Hvala im u ime kluba – kaže predsjednik.

Proglašenjem pobjednika Koka nije završila. Na terasi klupskog kafića još se dugo prepričavalo što se događalo na moru, uspoređivali su se potezi i nazdravljalo dobrim rezultatima. Među nagrađenima bio je i barba Ivo Ivanković, čiji je brod dobio priznanje za najstariji brod na regati. A kad su jedra spuštena, na red je došla glazba. Za nastavak večeri pobrinuli su se TBF, Boi bend i LoveRoom, pa se slavlje uz pjesmu i ples proteglo do ranih jutarnjih sati.

Nakon dana provedenog na moru, posadama očito nije nedostajalo energije ni za zabavu na kopnu. I to je dio zbog kojeg se Zadarskoj koki mnogi vraćaju. Netko zbog natjecanja, netko zbog društva, a netko zato što je tek na ovoj regati otkrio koliko jedrenje može biti zabavno. U 22. izdanju okupila je 125 brodova, iskusne jedriličare, djecu i potpune početnike, a iza svega stajala je brojna ekipa volontera bez kojih ovakva priča ne bi bila moguća. More će i dogodine biti isto, ali vjetar će, kao i uvijek, imati svoje planove. A upravo je ta neizvjesnost, uz ljude koji se zbog nje iznova okupljaju, neizostvani dio čari Zadarske koke.

Fotografije sa Zlatne koke pogledajte u galeriji našeg Mate Komine: