Kuhao je u prestižnim restoranima, studira u Ohridu, a sada hrani zadarske pacijente. Upoznajte Makedonca Gjorgjija!

Živi na Višnjiku, studira u Ohridu, radi u Općoj bolnici Zadar. Kuhar Gjorgji Petkoski novi je član tima kuhinje u kojoj se u jednom danu skuha između 300 i 400 obroka. Javio se na natječaj za kuhara koji je Bolnica raspisala u kolovozu, a raditi je počeo 12. listopada.

Hrana povezuje

Zašto baš bolnica, nakon kuhanja u prestižnim restoranima u Crikvenici, Dubrovniku, Makarskoj, Zagrebu i u Telašćici?

– I u Sv. Petru kod Zadra sam radio, cijelu proteklu sezonu, u restoranu »Fer« uživao sam raditi mediteranske jelovnike – nadopunio je Gjorgji niz svojih radnih destinacija, odmah objašnjavajući da mu svi govore da je »više Dalmatinac nego Makedonac« zbog umješnosti spremanja buzare i crnog rižota.

Gjorgji Petkoski pomalo je neobična figura u današnjem vremenu potrošačkog mentaliteta. Doslovno traži kome će pomoći i gdje će nešto donirati.

– Osjećam se odlično na novom radnom mjestu. Iznimno mi je važno da su me kolege prihvatili. Nemam potrebu biti »chef«, važno mi je biti dio tima i znati da radimo kako treba. Uz to, mi kuhamo za pacijente, to je sasvim drugačije nego kada radite u restoranima, kaže Gjorgji, vedar i nasmijan, ali vrlo staložen 32-godišnjak.

U gastronomiji ga, unatoč potrebi da se usavršava, najviše ispunjava i veseli činjenica da »hrana ne dijeli ljude«.

– Zato ja kažem da je majka svih nauka gastronomija. Nitko ništa ne može raditi, ničim se baviti, ako mu je želudac prazan. Po tome smo svi isti i to je dobro. Nikakva funkcija ni titula nikoga ne može izdvojiti od njegove bazične potrebe za hranom, kaže Gjorgji, dodajući da se podrazumijeva da se na to nadovezuje nadogradnja.

Dvije škrinje

– I u restoranima i u bolnici netko će se žaliti da mu neki obrok nije dobar. Iskustvo mi kaže da se najčešće radi samo o naviknutosti na drugačije spremljenu hranu. Netko će se žaliti, iako je sve kako treba spremljeno, ali ne spremamo svi na jednak način određenu namirnicu. No to ne znači da je obrok loš. Ovdje u zadarskoj bolnici mi je najdraže što u našu kuhinju svaki dan dolaze svježe namirnice. Svaki dan. Tako da sam ja siguran da pacijentima stiže dobra hrana, nas je petero kuhara u smjeni i vidim svaki detalj procesa pripreme. Mnogim pacijentima vrijeme se u bolnici svodi na čekanje obroka, na to često mislim dok kuham i to me motivira, kaže Gjorgji, koji, iako se tek doselio u Zadar, već ima ideje o organiziranju nekog zajedničkog »kvartovskog« kuhanja, kako bi se onda dobri obroci odnijeli onima koji nemaju novca ili su preslabi da bi sami kuhali.

Gjorgji tvrdi da nema velike razlike između makedonske i dalmatinske kuhinje, da se koriste slični začini, poput ružmarina i lovora, no on osobno preferira ribu u odnosu na meso.

– Kući, u Prilepu, imamo dvije škrinje. Jedna je od mog tate, u njoj je meso. Moju sam donio za ribu. Moj prvi izbor je škarpina. I lignja, govori novi član tima zadarskih bolničkih kuhara, koji je srednju kuharsku školu završio u Kruševu u Makedoniji, dom mu je u Prilepu, a studira u Ohridu.

I zvanje i znanje

– Završio sam ja već prve tri godine i magistrirao na Fakultetu za turizam i ugostiteljstvo u Ohridu. Sada još dvije godine. Imat ću i zvanje i znanje, smije se Gjorgji, prisjećajući se da svega toga ne bi bilo da mu djed nije »naredio« da se školuje za kuhara.

– Ja sam htio biti profesor povijesti. Djed je rekao: ‘Ne može, bit ćeš kuhar.’ Valjda stari bolje znaju što netko treba, imaju bolju procjenu. Jer, kao kuhar sam sretan. Da, da, naravno da je djed sada ponosan. Hrana je čudesna stvar, jeste li primijetili koliko povezuje ljude i stvara emocije? Super je znati kuhati, zaključio je Petkoski, na poslu smiren i discipliniran, privatno manje ozbiljan, no ipak fokusiran na pomaganje i duhovnost.

– Nikome ne treba previše. Treba podijeliti, kaže ohridski student i zadarski kuhar, koji voli spremati makedonska tradicionalna jela (turlitavu, čomlek…), ali se u razgovoru o receptima stalno vraća na ribu i školjke. A najbolji recept za dobar život? Imati posla i ustati ujutro sa svrhom, odgovara Gjorgji.