Lucija Tokić (17) iz Popovića svjetska je prvakinja: 'Psiha igra glavnu ulogu u borbi'

Sa samo šest godina zakoračila je u svijet kickboxinga ne sluteći da će jednog dana postati svjetska prvakinja. Danas, jedanaest godina poslije, 17-godišnja Lucija Tokić iz Popovića, malog mjesta pored Benkovca, iza sebe ima uspjeh o kojem sanjanju brojni sportaši. Sa Svjetskog prvenstva za mlađe uzraste, održanom krajem rujna u talijanskom gradu Jesolo, vratila se sa zlatnom i srebrnom medaljom u juniorskoj kategoriji do 70 kg na tatamiju. Zlatna je bila u light contactu, a srebrna u kick lightu.

Njezina sportska priča započela je spontano, zahvaljujući rođacima koji su trenirali taekwondo​. Promatrajući njihove borbe još kao djevojčica zainteresirala se za borilačke sportove i poželjela se okušati u njima. Međutim, na prvi trening morala je malo pričekati.

– Kada sam se htjela upisati, nije bilo mjesta. Nakon godinu dana oslobodilo se mjesto u klubu pa sam se upisala. Kada sam počela trenirati, postalo mi je još zanimljivije, pogotovo kada sam krenula na natjecanja – prisjeća se Tokić, koja je svih jedanaest godina ostala vjerna istom klubu, Kickboxing klubu Velebit Benkovac.

Iako živi u obližnjim Popovićima, velik dio njezine svakodnevice vezan je uz Benkovac, gdje pohađa Srednju školu kneza Branimira. Usklađivanje školskih obveza s treninzima i natjecanjima nije uvijek jednostavno, osobito zbog nastave koja se odvija u smjenama. Ipak, uz dobru organizaciju i razumijevanje profesora, uspijeva uskladiti sve svoje obaveze.

– Kada mogu, idem na treninge. Zbog natjecanja izostajem s nastave, međutim, srećom, imam odličnu razrednicu koja ima razumijevanja za to. U klubu imamo dosta mladih, pa i male djece, tako da mislim da se kickboxing kod nas može jako dobro razvijati.

Psihička priprema

Potvrda Lucijinog dugogodišnjeg rada stigla je na posljednjem Svjetskom prvenstvu koje je okupilo gotovo 3.000 natjecatelja iz 74 države. Iza velikog uspjeha su mjeseci priprema. Tijekom cijelog ljeta svakodnevno je radila na formi, no priznaje da joj najveći izazov nije predstavljala fizička spremnost, nego psihički pritisak koji donose velika natjecanja.

– Mogu reći da je bilo teže psihički nego fizički. Psiha igra glavnu ulogu u borbi. Ako psihički nisi dovoljno jak, ni kondicija ti ne može pomoći da pobijediš. Djevojke su bile stvarno odlične. Neke sam već pobjeđivala, a od nekih sam gubila. Morala sam pokazati da sam bolja.

Većinu protivnica poznavala je s prethodnih natjecanja, što joj je omogućilo da unaprijed razmišlja o njihovim načinima borbe. Ipak, sve taktike i razmišljanja prestaju onoga trenutka kada zakorači na tatami.

– Prije borbe svašta mi prolazi kroz glavu. Pogotovo ako sam se već borila s nekom djevojkom, onda znam što radi pa malo razmišljam o tome. Ali kada uđem na tatami, sve mi doslovno izađe iz glave. Više ne razmišljam ni o čemu, samo sam fokusirana na borbu.

Iako se danas ravnopravno nosi s najboljim natjecateljicama svijeta…

– U početku nisam mogla ni slutiti da ću postati svjetska prvakinja, ali je želja oduvijek postojala.

Disciplina i samokontrola

Za one koji nisu upoznati s kickboxingom, Lucija pojašnjava kako ovaj sport obuhvaća nekoliko disciplina koje se razlikuju prema pravilima i intenzitetu borbe.

– U kickboxingu imamo discipline na tatamiju i discipline u ringu. Na tatamiju su light contact, point fighting i kick light, dok su u ringu full contact, low kick i K1. Najviše volim light contact, a zatim kick light.

Discipline u ringu, dodaje, zahtjevnije su u pogledu jačine udaraca jer su borbe znatno tvrđe.

– Što se tiče udaraca, navikla sam na njih. Kada sam bila na početku, prije jedanaest godina, bilo mi je malo teže.

No kickboxing joj, ističe, nije donio samo sportske rezultate. Kroz godine treniranja stekla je i osobine koje joj koriste izvan dvorane.

– Bavljenje ovim sportom jako mi je pomoglo oko samopouzdanja, baš puno. Kickboxing me uči samokontroli i samopouzdanju, iako ima i mladih koji treniraju kickboxing, a kojima samokontrola možda nije jača strana – govori Lucija, ne smatrajući da bavljenje borilačkim sportom samo po sebi jamči disciplinirano ponašanje.

– Sport može imati važnu ulogu u odrastanju mladih, osobito danas, kada su društvene mreže i digitalni sadržaji postali neizostavan dio njihove svakodnevice. Takvo okruženje može stvarati veliki pritisak. Društvene mreže jako puno utječu na mentalno zdravlje pojedinih ljudi. Uvijek misle da moraju biti bolji, da moraju izgledati ovako ili onako, a zapravo ne trebaju.

Premda joj treninzi, natjecanja i školske obveze ispunjavaju velik dio rasporeda, nema osjećaj da zbog sporta propušta ono što je uobičajeno za njezine vršnjake.

– Imam dosta vršnjaka koji također treniraju kao ja, a možda imaju čak i popunjeniji raspored od mene. Nekako sve uspijem.

Podrška trenera

Kao djevojka koja se već jedanaest godina bavi borilačkim sportom, Lucija se susretala i s predrasudama da su takvi sportovi prvenstveno namijenjeni muškarcima. Ipak, primjećuje da takva razmišljanja češće dolaze od starijih generacija.

– Takvo nešto, da kickboxing nije za djevojke, više sam slušala od starijih ljudi nego od nekoga iz mlađe populacije. Mislim da je svaki sport za sve.

U njezinu sportskom razvoju važnu ulogu imaju i treneri, koji su uz nju bili ne samo tijekom uspjeha nego i u trenucima kada rezultati nisu bili onakvi kakvima se nadala. Posebno ističe Marija Brzoju i Borisa Pavičića, koji su joj, kaže, pružali podršku i nakon poraza. Jednako joj znači podrška obitelji, ali i sumještana iz Popovića, koji ne skrivaju ponos što je upravo djevojka iz njihova malog mjesta ostvarila rezultat na svjetskoj razini.

– Znači mi podrška ljudi. Da nema moje obitelji, vjerujem da ne bih bila ovo što sam danas niti bih ostvarila ovakav uspjeh – govori sportašica te dodaje kako je zadovoljna i s podrškom koju sportaši imaju od Grada Benkovcu, iako smatra da uvijek postoji prostor za dodatni napredak.

Nakon osvajanja svjetskog naslova ne namjerava stati. Pred njom su novi sportski izazovi, a među natjecanjima za koja se priprema ističe Croatia Open, državna natjecanja, svjetske i europske kupove te, bude li sve išlo prema planu, Europsko prvenstvo. Unatoč velikim uspjesima, njezina poruka mlađima ostaje jednostavna.

– Uvijek nastavite dalje. Sve se može ostvariti uz dovoljno truda i ako dovoljno vjerujete u sebe.

A onima koji možda razmišljaju okušati se u kickboxingu, uz osmijeh objašnjava što sve mogu dobiti bavljenjem ovim sportom.

– Naučit ćete samokontrolu, ali i kako se obraniti ako vas netko negdje napadne – govori kroz smijeh, pa dodaje kako, osim toga, kickboxing donosi i nova poznanstva, prijateljstva, ali i putovanja…

Otac Jurica: Više vrijedi ta titula nego sav novac

Dok Lucija o svojim uspjesima govori skromno, ponos ne skriva njezin otac Jurica Tokić. Prateći njezin sportski put od najranijih dana, kaže kako se, unatoč svim medaljama i priznanjima, njegova kći nije mnogo promijenila. Rad, disciplina i upornost pratili su je od malih nogu.

– Ona je oduvijek ista. Trening, rad, disciplina. Ponosan sam i presretan jer više od ovoga trenutačno nije mogla napraviti. Ovo ostaje za čitav život. Više vrijedi titula nego sav novac – govori Jurica koji smatra da je kćerka upravo od njega naslijedila crtu upornosti, iako se sam nikada nije bavio borilačkim sportovima. Njegova je sportska strast oduvijek bio nogomet.

Ipak, kada govori o kćerinu uspjehu, posebno mu je važno naglasiti odakle dolazi. Smatra da svjetska titula ima dodatnu težinu upravo zato što ju je osvojila djevojka iz male sredine, u kojoj mogućnosti nisu uvijek jednake onima u većim gradovima.

– Lucija dolazi iz male sredine, iz jedne Bukovice koja je praktički zaboravljena od svih. Kada netko odande napravi takav rezultat, to nije mala stvar.

Govoreći o uvjetima za razvoj mladih sportaša, Jurica ističe kako je zadovoljan podrškom koju klub dobiva od Grada Benkovca i gradske sportske zajednice. Ipak, smatra kako bi se, s obzirom na ostvarene rezultate, mogla dodatno ojačati podrška na županijskoj razini. A kada je riječ o Lucijinoj budućnosti i mogućnosti profesionalne sportske karijere, zasad ne želi ništa unaprijed prognozirati. Svjestan je koliko su zdravlje i izbjegavanje ozljeda važni za nastavak njezina puta.

– To je sada malo teže reći. Ako bude zdravlja, ako ne bude ozljeda, sve je moguće. Zasad, hvala dragom Bogu, nije bilo većih ozljeda. Uvijek su to bile neke manje ozljede. Dosta ljudi misli da je kickboxing grub sport s puno ozljeda, ali nema ih toliko. Možda ih ima i više u nekim »finim« sportovima.

Iako je roditeljska briga uvijek prisutna, dugogodišnje iskustvo i povjerenje u Luciju daju mu sigurnost svaki put kada izlazi na borilište.

– Naravno da kao roditelj uvijek brinem, ali nije me baš strah za nju. Vjerujem u nju. Kada se bori, uvijek vjerujem da će sve dobro proći jer smo već navikli na to – zaključuje ponosni otac Jurica.