PD Babulj slavi 20 godina: 'Vrata su otvorena svima koji žele upoznati planinu'

Planinarsko društvo Babulj iz Bibinja, ove jeseni slavi velikih dvadeset godina djelovanja. Od šačice planinara, zaljubljenika u visine i vrhove izraslo je društvo koje okuplja više od sto članova, organizira planinarske izlete, potiče razvoj sportskog penjanja i speleologije te svojim radom čuva prirodu i planinarsku infrastrukturu.

Uređenje skloništa

U PD-u Babulj su, kako nam govori predsjednik društva Marko Frleta, dobrodošli svi ljubitelji planina, različitih generacija i iskustava. Kako napominje, Planinarsko društvo Babulj osnovano je 2006. godine na inicijativu skupine od nekoliko mlađih zaljubljenika u planine. Neki su se već ranije poznavali, a drugi su se upoznali upravo na planinarskim turama po Velebitu.

– Došli smo na ideju osnovati društvo u svom mjestu, s ciljem okupljanja ljubitelja prirode i razvoja planinarstva u Bibinjama. Htjeli smo paralelno razvijati i druge aktivnosti povezane s planinarenjem, poput speleologije, alpinizma i sportskog penjanja, prisjeća se Frleta dodajući kako je izvorna ideja s vremenom je prerasla u aktivno društvo koje danas okuplja oko 120 članova koji redovito obnavljaju članstvo. Među njima su Bibinjci, ali i ljubitelji planina iz Zadra i okolice.

Jedan od najvažnijih projekata društva, prisjeća se, započeo je već 2007. godine kada su u dogovoru s Planinarskim društvom Paklenica preuzeli održavanje planinarskog skloništa na Ivinim vodicama.

– Sklonište je tada bilo u vrlo lošem stanju, s mnogo otpada i gotovo neupotrebljivo za noćenje. Puno smo vremena, rada i truda gore ostavili čisteći ga. To smo preuzeli na sebe i do dandanas održavamo to sklonište, kaže Frleta te dodaje kako i danas godišnje obave oko tri akcije čišćenja.

Sklonište im je gotovo kao drugi dom. Stoga su ove godine, u suradnji s Nacionalnim parkom Paklenica i Hrvatskom vojskom, helikopterom dopremili oko 12 tona materijala za cjelovitu obnovu.

– Sklonište će se kompletno renovirati, a radovi će krenuti već kroz mjesec dana kako bismo do ljeta sve uredili, kaže Frleta i prisjeća se jednog od najupečatljivijih trenutaka, uspomene s planine kada je nekolicina planinara prema skloništu nosila peć tešku oko 100 kilograma.

Iz prve ruke

Inače, uz samo održavanje skloništa organiziraju godišnje i pet do šest izleta za članove, uglavnom na Velebitu i Dinari, a redovito se odlazi i u inozemstvo.

– Članovi su planinarili u Sloveniji, Italiji, Austriji i Francuskoj, a neki su sudjelovali i u zahtjevnijim ekspedicijama te treking-putovanjima u Nepalu i Južnoj Americi. Jedan od članova ovoga je ljeta sudjelovao u ekspediciji u Boliviji, o kojoj je društvo organiziralo i javno predavanje, kaže Frleta i objašnjava kako nastoje organizirati predavanja o ekspedicijama kako bi planinari svoja iskustva podijelili s drugima.

– To je način da i ostali članovi nešto nauče i upoznaju mjesta na koja možda nikad neće otići, objašnjava Frleta.

Osnivači su se tijekom godina educirali kroz planinarske, alpinističke i speleološke škole, a stečena iskustva prenose novim članovima. Frleta ističe kako su zadovoljni time što su ljubav prema planini prenijeli na mlađe pa je tako i desetak članova aktivno i u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja.

– Mladi se rado odazovu, možda ne kao prije desetak godina, ali da – interesa ima. Sada je vrijeme malo drugačije, a razlika je u tome što je svaka informacija danas dostupna na Internetu. Prije si morao doći kod starijeg planinara, raspitati se o stazi, vodi i slično, govori Frleta koji smatra da neposredno iskustvo i članstvo u PD-u i dalje ima nezamjenjivu vrijednost.

– U PD-u možeš, za početak, upoznati ljude i zato je važno biti dio nekog PD-a. A mislim i da je ipak bolje informaciju dobiti iz prve ruke jer na planini postoje stvari koje ne možeš naučiti samo gledajući snimke, tipa gdje ima vode, gdje je sklonište, kakve su opasnosti i što te čeka na stazi, govori Frleta.

Ekološke akcije

Osim toga, članstvo u PD-u donosi i mogućnost dodatnog obrazovanja. Društvo svojim članovima sufinancira, odnosno u cijelosti pokriva troškove pojedinih planinarskih i stručnih škola, čime ih potiče na aktivnije sudjelovanje.

– Za sve koji se žele uključiti vrata su otvorena i bez prethodnog iskustva, naglašava Frleta.

Inače, članovi se okupljaju svake srijede navečer u prostorijama društva u Domu kulture u Bibinjama, tako da su, poziva Frleta, svi dobrodošli. A dobrodošli su i na njihovoj penjačkoj stijeni, visokoj devet metara, na kojoj se penje uz korištenje užadi i odgovarajuće tehničke opreme, za razliku od nižih stijena za penjanje bez užeta.

– Projekt postavljanja stijene za penjanje je realiziran 2014. godine u suradnji sa Zadarskom županijom, Općinom Bibinje i Osnovnom školom u Bibinjama jer smo htjeli omogućiti ljudima da se upoznaju sa sportskim penjanjem i da za to imaju uvjete u svom mjestu. Stijena radi od 2014. godine i termini se nisu gasili. Naši educirani članovi dežuraju tijekom penjanja, a svake godine organiziramo i županijsko natjecanje, ističe Frleta.

U PD-u Babulj, aktivni su i speleolozi, a gotovi svi članovi su uvijek uključeni u ekološke akcije koje su također dio rada društva. Tako su, primjerice, čistili stare bunare u Bibinjskom polju, uređivali lokalne staze i sudjelovali u prikupljanju otpada, a mnogo su truda uložili i u čišćenje područja na Velebitu.

Prigodne aktivnosti

Obilježavanje 20. obljetnice društva prati niz aktivnosti koje su započele tijekom jeseni, a nastavljaju se do kraja godine. Program je uključivao predavanje Stipe Božića, predstavljanje ekspedicije u Boliviji člana Martina Turkovića, a na programu je i besplatan jednodnevni izlet u Nacionalni park Paklenica te posjet Modrić špilji. Planirana je i izložba fotografija članova, izrada prigodnog biltena o 20 godina rada PD-a, kao i otvoreni dani na penjačkoj stijeni te penjačko natjecanje.

Kad se osvrne na zadnjih 20 godina, iako je predsjednik tek zadnjih osam, Frletu preplavi osjećaj ponosa i zadovoljstva jer su uspjeli približiti Velebit ljudima.

– Prije je bilo pet-šest mlađih ljudi koji su planinarili i tek nekoliko starijih u mjestu koji su znali što je Velebit. Ljudi su često mislili da za odlazak u planinu moraš imati uže, kacigu i svu moguću opremu – tako su doživljavali planinu. Pitali bi nas kamo idemo i zašto idemo gore, kao da je to nešto nedostižno i opasno. No, danas se vidi ta promjena. Dosta ljudi se uključilo u rad PD-a i dosta njih planinari tako da smo uspjeli približiti Velebit i planinarenje ljudima, zaključuje Frleta.