Park prirode Telašćica uvodi suvremeni nadzor, praćenje i nova pravila

Kao domaćin nedavno održane godišnje konferencije Hrvatske mreže zaštićenih područja, Park prirode Telašćica pohvalio se s tri kapitalna projekta kojima se izravno poboljšava zdravlje mora i štite najosjetljivija staništa, posebno livade morske cvjetnice i grebeni, kao i vrste koje se tamo nalaze.

Ekološka sidrišta

Kako nam je kazala ravnateljica Andrijana Parić, prvi projekt, koji aktivno provode u suradnji s WWF Adria, usmjeren je na osnaživanje službe čuvara prirode te uspostavljanje efikasnije zaštite područja. Ide se i na proširenje zona stroge zaštite unutar Parka.

– Ono što ovaj rezultat čini posebnim je naš model suupravljanja – te zone nismo sami odredili i nametnuli, već smo ih definirali u izravnoj suradnji s lokalnim ribarima iz Sali putem Savjetodavnog vijeća za ribarstvo. Pokazali smo da se zaštita prirode mora graditi zajedno s onima koji od mora žive, istaknula je Parić dodajući da paralelno rade na projektu »Ekološki sustav sidrišta za očuvanje morskih staništa«. Uklanjaju u sklopu njega zastarjele bove i betonske blokove s lancima koji su se vukli po dnu i trajno oštećivali morska staništa.

– Postavljamo novi, ekološki prihvatljivi sustav sidrišta na 10 lokacija s najmanje 115 plutača za privez, čime ćemo omogućiti potpuni prelazak na održivo sidrenje. Dugoročni cilj nam je potpuna zabrana nereguliranog sidrenja u cijelom akvatoriju Parka kako bismo zaustavili fizičku degradaciju morskog dna i resuspenziju sedimenta. Na sidrišnim poljima, posebno u osjetljivom unutarnjem dijelu uvale, postavljamo senzore za detekciju ilegalnog ispuštanja otpadnih voda s plovila. Uspostavljamo opsežan sustav praćenja zdravlja mora koji uključuje satelitsko praćenje eutrofikacije, praćenje patogenih mikroorganizama na sidrištima te analizu povijesne slike teških metala u sedimentima, najavila je Parić poručivši svim potencijalnim prekršiteljima kako za njih mjesta u akvatoriju Teklašćice više nema.

Važan projekt

– Kako bismo zaokružili cijelu priču, trenutačno je u pripremi projekt koji nosi naziv »Tehnologija u službi prirode« i predstavlja revolucionaran korak u zaštiti i nadzoru našeg akvatorija. Uvodimo suvremeni autonomni sustav za nadzor i zaštitu koji će funkcionirati kao produžena ruka naših čuvara prirode. Sustav će nam omogućiti trenutačnu vizualnu detekciju svakog nedozvoljenog sidrenja ili ilegalnog ribolova, osobito u kritičnim razdobljima sumraka, noći i zore kada je pritisak najveći, naglasila je Parić. Osim toga, kroz projekt će se provoditi i aktivne mjere pronalaska i uklanjanja zaostalih ribolovnih alata (»mreža duhova« ili ghost gear) s morskog dna unutar zona stroge zaštite.

– Te mreže pasivno uništavaju strukturu koraligena i strogo zaštićenih vrsta poput crvenog koralja te uzrokuju utapanje zaštićenih morskih ptica poput morskog vranca. Provodit ćemo i praćenje stanja ribolovnih resursa u zonama stroge zaštite kako bismo pratili oporavak ribljeg fonda i učinkovitost mjera zaštite, dodala je Parić.

Čuvari prirode na terenu prvenstveno djeluju kao edukatori, a tek u krajnjoj nuždi kažnjavaju. Svakodnevno su u kontaktu s nautičarima i ostalim posjetiteljima, usmjeravaju ih i informiraju o »zero waste« principima i strogim pravilima poput zabrane ispuštanja crnih tankova, zabrane ulaska u no-take zone i slično.

Poštovanje prostora

– Kako bismo taj proces modernizirali, staviti ćemo QR kodove na ekološke bove. Čim nautičar priveže brod i skenira kod pametnim telefonom, dobiva jasne informacije o pravilima ponašanja i osjetljivom ekosustavu iznad kojeg se nalazi. Kroz interaktivne izložbe posjetiteljima se na moderan način objašnjavamo važnost, ali i osjetljivost prirodnih vrijednosti Parka. Kada gost u centru fizički vidi i doživi što sve Park štiti, razvija poštovanje prema prostoru i puno se lakše pridržava pravila o odlaganju otpada i ponašanju na moru. Park više nije samo »lijepa uvala za parkirati brod«, već postaje dragocjen ekosustav, istaknula je Parić.

Osim edukacije i prevencije, jednako je važno, kako je istaknula Parić, s ostalim ustanovama u mreži razmjenjivati podatke i savjete.

– More ne poznaje administrativne granice. Ekološki procesi, poput prijenosa ribljih ličinki iz naših zaštićenih zona u širi akvatorij Jadrana ili širenja invazivnih vrsta, međusobno su povezani duž cijele obale. Izolirano upravljanje nema smisla. Mreža nam omogućuje brzu razmjenu znanstvenih podataka i standardizaciju metoda praćenja stanja. Također, razmjena dobrih praksi štedi nam vrijeme i resurse – ako je drugi park uspješno implementirao novi sustav nadzora, preuzimanje njihovog modela je najlogičniji korak, dok mi kolegama možemo ponuditi npr. naše iskustvo u participativnom upravljanju s lokalnom zajednicom, kazala je Parić.

Zbog klimatskih promjena i zagrijavanja mora, invazivne vrste danas su jedan od naših najvećih izazova. Zajednički koordinirani rad svih ustanova zato je važniji nego ikad prije.

Invazivne vrste

– Morski organizmi poput plavog raka, afričkog kostoroga te sve prisutnije vatrenjače, izuzetno su agresivni, proždrljivi i nemaju prirodnih neprijatelja na našem području. Oni stvaraju golem pritisak na autohtoni riblji fond i narušavaju ravnotežu ekosustava. Naš pristup ovom problemu je aktivan. Trenutačno sudjelujemo u projektu usmjerenom na strožu i učinkovitiju kontrolu populacije vatrenjače u Jadranu. Ona u našim vodama nema prirodnog neprijatelja i agresivno uništava riblji fond, napomneula je Parić, zaključivši da u prostoru Parka još uvijek nije zabilježena niti jedna jedinka.

– To je dobra vijest za nas i stanovnike Parka, ali to ne znači da će situacija ostati takva. U slučaju pojave vatrenjače, organizirat će se kontrolirane akcije izlova vrste u suradnji s lokalnim ribarima i sportskim roniocima. Isto tako provodit će se edukacija nautičara i ronioca, kako bi prepoznali i dojavili upravi Parka svaku pojavu invazivne vrste. Time Park dobiva stotine besplatnih istraživača na terenu. Također je u planu poticanje njihove gastronomske valorizacije. Edukacijom ugostitelja probat ćemo stvoriti potražnju za tim vrstama – čim invazivna vrsta postane tražena delicija na lokalnim jelovnicima, stvara se ekonomski motiv za njezin sustavni izlov, što direktno pomaže u zaštiti našeg podmorja, poručila je Parić.