Više od 15 tisuća Zadrana živi s ovom bolesti, broj i dalje raste: 'Vodeći je to uzrok...'

Dijabetes predstavlja jedan od najznačajnijih javnozdravstvenih izazova u Hrvatskoj i svijetu, a njegova prevalencija kontinuirano raste. Nezdrave životne navike i laka dostupnost brze hrane pridonijele su tome da šećerna bolest postane jedno od najčešćih kroničnih stanja, s kojim se sve češće suočavaju i mlađe dobne skupine. Posebno zabrinjava činjenica da kod značajnog broja oboljelih bolest nije pravodobno prepoznata jer u ranim stadijima često prolazi bez izraženih simptoma.

Trend rasta bilježi se i u Zadarskoj županiji. Zavod za javno zdravstvo Zadar evidentirao je porast broja oboljelih s oko 12 tisuća u 2019. na više od 15 tisuća u 2024. godini. Starenje stanovništva, rast broja osoba s prekomjernom tjelesnom težinom te sjedilački način života među ključnim su čimbenicima povećanja broja oboljelih od šećerne bolesti tipa 2, koja čini više od 90 posto slučajeva u Zadarskoj županiji.

– Šećerna bolest četvrti je vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj, a vrlo je slično i u Zadarskoj županiji. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, registrirano je više od 400 tisuća oboljelih osoba, no procjenjuje se da do 30 posto ljudi uopće nema postavljenu dijagnozu jer ova bolest u početku dugo ima nespecifične i oskudne simptome, kazala nam je doktorica Ljilja Balorda, voditeljica Službe za javno zdravstvo pri ZJZ-u Zadar, koja je ove podatke predstavila i u sklopu projekta »DiabEyes«, posvećenog boljoj dijagnostici i liječenju stanja povezanih sa šećernom bolešću.

Sve mlađi oboljeli

Na liječenje dijabetesa otpada oko 20 posto ukupnih troškova u zdravstvu, no najveći je problem što se više od 80 posto tog iznosa troši na liječenje kroničnih komplikacija. To upućuje na kasno otkrivanje bolesti ili neadekvatno liječenje.

– Iako među oboljelima dominiraju osobe starije od 65 godina, bilježi se zabrinjavajući trend pomicanja dobne granice prema mlađim skupinama, od 40 do 50 godina, pa čak i pojava dijabetesa tipa 2 kod mladih osoba s prekomjernom tjelesnom masom, što ranije nije bio slučaj. Dijabetes tipa 2 najčešći je oblik bolesti i povezan je s debljinom, nezdravom prehranom, sjedilačkim načinom života i genetskom predispozicijom. Razvija se postupno, pa upravo zbog toga postoji velika mogućnost prevencije, dodala je doktorica Balorda.

Naglasila je kako dugotrajno neprepoznat i neliječen dijabetes dovodi do oštećenja krvnih žila, pri čemu najviše stradaju mozak i srce, a zatim bubrezi i periferna cirkulacija u nogama.

– Dijabetes je glavni rizični faktor za razvoj moždanog udara, naročito kod žena, upozorila je Balorda, navodeći cijeli niz bolesti koje mogu nastati kao posljedica dijabetesa. Među njima su dijabetička nefropatija i zatajenje bubrega, netraumatske amputacije donjih ekstremiteta te dijabetička retinopatija, odnosno oštećenje sitnih kapilara u oku.

– Vodeći je to uzrok sljepoće u odrasloj populaciji mlađoj od 60 godina, jer dijabetičari imaju 25 puta veću vjerojatnost za sljepoću. Javlja se kod oba tipa dijabetesa, jer nakon deset godina trajanja osnovne bolesti oko polovine pacijenata razvije znakove dijabetičke retinopatije, pojasnila je Balorda.

Ključno je rano otkrivanje

Osnovni cilj liječenja šećerne bolesti jest održavanje razine šećera u krvi unutar preporučenih vrijednosti te smanjenje rizika i odgađanje razvoja komplikacija.

– Oko polovini bolesnika bit će dovoljno liječenje pravilnom prehranom, redovitom tjelesnom aktivnošću, edukacijom i samokontrolom. Tek nešto više od 25 posto oboljelih treba liječenje tabletama, odnosno oralnim hipoglikemicima, a nešto manje od 25 posto inzulinom u obliku injekcija. Stoga su od iznimne važnosti rano otkrivanje bolesti, redovite kontrole i pridržavanje uputa liječnika. Potrebno je redovito kontrolirati vid i krvni tlak, laboratorijski pratiti masnoće u krvi te stanje bubrega kako bi se moguće komplikacije pravodobno spriječile i liječile, kazala je Balorda.

Oko 90 posto svih slučajeva šećerne bolesti odnosi se na tip 2, a čak oko 80 posto osoba s tim tipom bolesti ima prekomjernu tjelesnu masu.

– Upravo je Hrvatska na neslavnom prvom mjestu u EU-u prema udjelu osoba s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću. S obzirom na sve veću pojavnost tog problema na globalnoj razini, pa tako i kod nas, ne iznenađuje ni rast incidencije šećerne bolesti tipa 2 u našoj županiji. Prema recentnim podacima, 2019. godine u Zadarskoj županiji bilo je registrirano oko 12 tisuća osoba sa šećernom bolešću, dok ih je danas oko 15.600. Podaci obuhvaćaju sve oblike šećerne bolesti, pri čemu je važno naglasiti da se incidencija šećerne bolesti tipa 1 bitnije ne mijenja, dok incidencija tipa 2 kontinuirano raste. Unatoč tome, Zadarska županija i dalje je među županijama s najnižom prevalencijom šećerne bolesti u Hrvatskoj, zaključila je Balorda.

Ljilja Balorda

Godinama bez dijagnoze

Šećerna bolest, koju nerijetko nazivamo i »tihim ubojicom«, može godinama ostati neotkrivena jer su prvi simptomi obično blagi i nespecifični, a mogu i potpuno izostati. Statistički podaci pokazuju da u prosjeku prođe od pet do sedam godina prije nego što se otkrije šećerna bolest tipa 2, postavi dijagnoza i započne liječenje.

Doktorica Jelena Vučak Lončar, specijalistica interne medicine sa subspecijalizacijom iz endokrinologije i dijabetologije te voditeljica Odjela za endokrinologiju i dijabetologiju Klinike za internu medicinu OB Zadar, dobro je upoznata s dijabetološkom slikom Zadarske županije i najčešćim komplikacijama koje opterećuju bolnički sustav. U razgovoru za naš list istaknula je kako najnovija izvješća IDF-a pokazuju da čak oko 30 posto osoba s dijabetesom u Hrvatskoj još uvijek nema postavljenu dijagnozu.

– Ako se bolest ne otkrije na vrijeme, ako izostane pravovremeno uvođenje terapije i promjena životnih navika, spektar mogućih posljedica nastalih zbog oštećenja krvnih žila nažalost je vrlo širok. Osobno su mi najtužniji slučajevi u kojima kao konzilijarni liječnici budemo pozvani na druge odjele pregledati pacijenta koji je razvio moždani udar ili teški infarkt srca, ili je hospitaliziran zbog gangrene te mu je morala biti amputirana noga, a tek je u bolnici doznao da ima šećernu bolest, priznala je Vučak Lončar.

Komplikacije odnose najviše novca

Dodala je kako dijabetes u velikom broju slučajeva ne dolazi sam, već uz druge pridružene bolesti, što ovaj javnozdravstveni problem čini još kompleksnijim.

– Ako već izostane preventivna komponenta i bolest se razvije, ključ je u sprječavanju ili odgađanju razvoja komplikacija. To se može postići pravilnom regulacijom glikemije, krvnog tlaka i lipidnog statusa, redovitom tjelesnom aktivnošću i pravilnom prehranom, napuštanjem loših navika poput pušenja te redovitim preporučenim kontrolama. Striktna samokontrola vrijednosti šećera te redovite evaluacije mogućih komplikacija, poput pregleda vida, neurološke ili kardiološke obrade, kontrole bubrežne funkcije i pregleda stopala, ključne su za smanjenje rizika od trajnih posljedica šećerne bolesti. Sva ta obrada, uz korekciju dijabetološke terapije te nutricionističku i ostalu edukaciju, provodi se i u okviru naše Dnevne bolnice za dijabetes, čiji smo rad pokrenuli 2018. godine, naglasila je Vučak Lončar.

Koliki teret komplikacije dijabetesa predstavljaju za zdravstveni sustav pokazuje podatak da se čak 88 posto svih sredstava HZZO-a namijenjenih osobama sa šećernom bolešću troši upravo na njihovo zbrinjavanje.

– Riječ je o ogromnim iznosima koji predstavljaju velik teret za naš zdravstveni sustav. Razvidno je kako je trošak samih lijekova i provođenja kontrola daleko manji. Onog trenutka kada se razviju komplikacije raste i potreba za hospitalizacijama, a samim time i svi troškovi liječenja te daljnje skrbi. Uz navedeno, raste i stopa smrtnosti. Stoga ponovno naglašavam važnost redovitih kontrola i pridržavanja svih preporuka i smjernica glede provođenja higijensko-dijetetskih mjera, poručila je Vučak Lončar.