OD GOSPIĆA DO MAKSIMIRSKOG STADIONA Stručnjaci otkrivaju zašto političari odjednom toliko "slušaju" narod

Premijer Andrej Plenković oslušnuo je što građani misle o natječaju za novi maksimirski stadion, priznao da ni sam nije zadovoljan izabranim rješenjem, pa kazao kako bi poništenje natječaja bila najbolja opcija. S obzirom na to da je sva sila svijeta već iskazala nezadovoljstvo natječajem, reklo bi se da je narod izvojevao pobjedu, da ga se poslušalo i da ga se uvažava. Slučajno ili ne, narod se »slušalo« i kada se odlučilo odustati od sidrenja cijena, a pobjedom naroda mogao bi se možda okvalificirati i konačni početak sanacije gospićkog odlagališta otpada. Je li to javno raspoloženje sve više utječe na političke odluke!? Jer politika se, sve više, poziva na narod.

– Naravno da se u demokraciji, koja bi načelno trebala biti vladavina naroda, oni koje izaberemo nastoje prikazati kao političari koji rade u korist naroda. U zadnje vrijeme se to počelo jako potencirati, kaže politolog Berto Šalaj.

Bilo naroda

Ali ukazuje pritom na to da se uz narod bude ako ste i sami protiv neke odluke.

– Plenković je uz narod kad treba srušiti natječaj za maksimirski stadion, a nije uz narod već putuje po svijetu kad taj narod prosvjeduje protiv otpada u Gospiću. Tomašević je uz narod kad prosvjeduje protiv otpada u Gospiću, ali nije uz narod kad je u pitanju natječaj za maksimirski stadion. Za narod su uglavnom kad to odgovara nekim većim političkim preferencijama. Naravno da će ta retorika biti prisutna, ali ja u ovih naših 36 godina demokracije nisam vidio političare kojima je stvarno stalo do toga da čuju kakav je to interes naroda, kakve su želje i preferencije građana. Dakako da se oni moraju na to pozivati i sve više će se toga vidjeti kako će nam se bližiti izbori 2028. godine, ali to je, meni se čini, ad hoc prigodničarsko pozivanje na narod, smatra Šalaj.

Sve da je i prigodničarsko, mogu li različite interesne skupine, građanske inicijative, ipak zajahati taj val i ušićariti štogod!?

– Naravno. Kako se izbori budu bližili tako će političari biti osjetljivi i osluškivati će to bilo naroda. Organizacije, građanske inicijative, udruge, pokreti koji se pokažu dovoljno moćni u smislu da ih ima velik broj, da imaju odlične argumente, da imaju oruđe s kojima mogu pritisnuti one na vlasti, u toj situaciji mogu izvući neke koristi. Samo, tu je i opet pitanje jesu li to neke partikularne koristi samo za njih, ili su to neke koristi koje idu na šire, javno, opće dobro, ističe Šalaj.

No, što sa strukom, recimo onom koja je odlučivala o maksimirskom stadionu?

– U cijelom je svijetu trend da se u struku, znanost, gubi povjerenje. Pogledajte što je bilo za korone, nismo vjerovali onima koji su stručni. Ne vjeruje se ni onima koji su stručni za projektiranje stadiona. To je opći trend u suvremenim demokracijama da i znanost gubi svoj autoritet. To je jačanje populizma kada narod uvijek misli da je u pravu i kada narod želi donositi odluke čak i u područjima gdje nije dovoljno kompetentan, veli Šalaj.

Reklo bi se da nije ni političarima lako gaziti po granici koja dijeli legitimno osluškivanja građana i čisti populizam.

– Naravno da im nije lako. Oni žele ili ostati na vlasti, ili osvojiti vlast i onda s jedne strane moraju osluškivati što narod želi, a s druge strane moraju biti odgovorni i ne mogu donositi bilo kakve odluke samo zato što im se čini da narod to želi. To je jedan ples koji je u suvremenim demokracijama sve teži i teži. To je ples kojeg političari moraju voditi i što ste u tome uspješniji to imate veće šanse da budete na vlasti. Očito to Andrej Plenković jako dobro radi jer je već deset godina na vlasti – zaključuje Šalaj.

Pravo veta

Božo Skoko, jedan od naših najvećih stručnjaka na području odnosa s javnošću, kaže da je očito kako javnost u Hrvatskoj danas ima jači utjecaj, pa i pravo veta, nego prije, ali još ne vodi politiku. Ističe pritom kako se nekada nezadovoljstvo iskazivalo isključivo prosvjedima i štrajkovima, a danas je vidljivo na društvenim mrežama i peticijama i nije ga lako ignorirati.

– Vlada je u ova tri slučaja – Gospić, Maksimir, sidrene cijene – ubrzala ili korigirala odluke nakon pritiska. To jest znak da raspoloženje birača ulazi u kalkulaciju ranije nego inače. To nije dokaz da je Hrvatska u predizbornoj kampanji za izbore 2028., nego da je Vlada na pola mandata postala reaktivnija te da razumije kako nije mudro ići kontra većinskog mišljenja javnosti. To nije populizam jer granica prema populizmu nije u slušanju građana već u podilaženju građanima kad znamo da to dugoročno ne donosi dobrobit zemlji. Dakle, ovdje je javnost bila korekcija, a Vlada je spremno to prihvatila, mišljenja je Skoko.

Reći će tako Skoko da su sidrene cijene bliže korekciji loše mjere.

– Maksimir je bliži ustupku raspoloženju navijača zbog kojih se i gradi stadion. Gospić je mješavina, Vlada je bila učinkovita oko rješavanja problema, ali spora oko utvrđivanja odgovornosti za nastalu situaciju, smatra Skoko.

Javno mnijenje se uvažava, čini se, više nego ikada. Politika sluša narod!? Gdje je granica!?

– Odnos snaga se definitivno pomaknuo zbog utjecaja javnog mnijenja, pa ulica, javnost, ali i interesne skupine mogu zaustaviti neku političku odluku, ali još ne mogu nametnuti smjer, rokove ni odgovornost. Zato bih rekao da su ovo kratkoročni ustupci radi dugoročnijeg mira, uvjeren je Skoko.

Građani ljuti na sindikate

Kako slušati narod kad se narod podijeli po pola, onako kako se čini da se podijelio u Zagreb vezano za štrajk podružnica Holdinga? Sluša li Tomašević narod ili ga ne sluša uopće, prkoseći tako, makar trenutno, i premijeru?

– To je puno šira priča o tome kako se građani odnose prema sindikatima i sindikalnom djelovanju, priča koja po mom sudu nadilazi zagrebačku. Možda sam u krivu, ali imam dojam da je tri četvrtine građana jako ljuto na sindikate i zapravo ih optužuje da rade za svoje najuže partikularne, a ponekad i političke interese. Bit će zanimljivo vidjeti što će Tomašević napraviti. Nije mu jednostavno. Mislim da su građani na njegov strani, ali s druge strane sindikati imaju tu pregovaračku polugu, smatra Šalaj.

Skoko Zagreb vidi kao kontrast.

– Tomašević ne popušta sindikatima, ali i on vodi bitku za percepciju, ne samo za proračun. Ako izdrži, moći će tvrditi da je konzistentniji. Ako štrajk potraje, cijena nepopuštanja bit će visoka i na kraju bi mogao biti gubitnik, te time otvoriti put i drugim nezadovoljnicima, mišljenja je Skoko.