GENIJALAC Razgovarali smo s 'Carem' koji je vladao početkom milenija: 'Imam veliko poštovanje prema Hrvatskoj'

U nogomet se početkom milenija dalo lako zaljubiti, pogotovo ako ste redovito pratili brazilsku reprezentaciju i njihove čarobnjake koji su loptom crtali umjetnička djela. Sami ulazak u Selecao bio je potvrda jedinstvenog talenta, a Adriano Leite Ribeiro imao je još nešto dodatno – razornu ljevicu i strašnu fizičku snagu koju je spojio s brzinom. Čudo od igrača! Adriano je zbog svojih igara u Serie A dobio nadimak L’Imperatore („Car“), 2004. i 2005. godine završio je među deset najboljih u izboru za Zlatnu loptu, a 2005. proglašen je najboljim strijelcem svijeta prema IFFHS-u. Italija je država njegovog nogometnog formiranja, a u razgovoru za naš list objasnio je kako je došlo do njegovog transfera iz Flamenga u Inter 2001. godine.

– Sve se dogodilo jako brzo. Moj tadašnji agent nazvao me i rekao: „Spakiraj stvari, ideš igrati za Inter.“ Nisam ni stigao shvatiti što se zapravo događa. Prije nego što sam toga uopće postao svjestan, već sam bio u Italiji. Tamo su me sjajno prihvatili, a Ronaldo Nazário pružio mi je veliku i važnu podršku, govori nam Adriano, koji je brzo posuđen u Fiorentinu, a pravu eksploziju doživljava u Parmi, tadašnjem talijanskom gigantu.

– Uvijek kažem da je trener Cesare Prandelli osoba koja me pretvorila u pravog nogometaša. Puno mi je pomogao i upravo sam pod njegovim vodstvom u Parmi uspio igrati na vrlo visokoj razini, istaknuo je ‘Car’.

Dominacija u Interu

Karijerni puni krug zaokružio je u Interu, s kojim je osvojio Scudetto, vrativši se u lombardijski epicentar mode godine 2003.

– U Interu sam igrao s mnogo sjajnih napadača, ali posebno sam se dobro slagao s Ibrahimovićem. Bio je nevjerojatan igrač, fizički vrlo snažan i tehnički odličan, a na terenu smo se jako dobro razumjeli, kaže nam o velikom ‘Ibri’. Adriano je na Copa Américi 2004. predvodio Brazil do naslova prvaka, zabivši sedam pogodaka i osvojivši Zlatnu kopačku, a godinu dana kasnije bio je ključan i u osvajanju Kupa konfederacija.

– Copa America 2004. i pobjeda nad Argentinom u finalu je definitivno vrhunac moje reprezentativne karijere. U Italiju sam otišao jako mlad, a tada svijet nije bio ni približno povezan kao danas. Ljudi u Brazilu nisu me imali priliku često gledati kako igram, pa me nisu ni poznavali toliko dobro. Upravo je ta Copa América bila prilika da svojoj zemlji pokažem što mogu na terenu, iskreno će.

“Hrvatska – snažna”

Na Mundijalu 2006. bio je član čuvene brazilske „magične četvorke“ u napadu, zajedno s Ronaldom, Ronaldinhom i Kakom, a na tom prvenstvu igrao je i protiv – Hrvatske, koju nam je prokomentirao za kraj.

– Hrvatska ima vrlo snažnu reprezentaciju. Ima sjajne igrače i na posljednjim svjetskim prvenstvima pokazala je da se može nositi sa svakom reprezentacijom. Vrlo su organizirani i uvijek se bore do posljednjeg trenutka. Imam veliko poštovanje prema hrvatskom nogometu, zaključuje.