HRVOJE GRANCARIĆ: Počeli smo opušteno i neformalno, a postali privlačan sportski događaj

Sutra je na rasporedu osmo izdanje Punta Bajlo Deep Water Solo (DWS). Natjecanje na prirodnoj stijeni iznad mora nastalo je gotovo spontano iz ljetnih treninga zadarskih penjača, a danas u Zadar privlači natjecatelje iz cijele Hrvatske i inozemstva. Čeka ih borba sa stijenom, s vremenom i vlastitim granicama, dok publiku očekuje cjelodnevni program uz penjanje, more, hranu, piće i glazbu. Jedna stijena, more ispod nje i samo jedan cilj – stići od početka do kraja što brže. Tako će sutra ponovno izgledati Punta Bajlo, gdje Sportsko penjački klub Paklenica organizira jedno od originalnijih penjačkih natjecanja u Hrvatskoj. Program počinje u 15 sati, a stijene iznad mora u Arbanasima ponovno će postati prirodna sportska arena za rekreativce i iskusne penjače, među kojima su i neka od najbržih imena zadarske penjačke scene.

Spontani početak

Predsjednik SPK-a Paklenica Hrvoje Grancarić kaže kako je cijela priča nastala gotovo slučajno. Nitko u početku nije planirao stvarati veliko natjecanje, a kamoli događaj koji će trajati godinama.

– DWS natjecanje na Punti Bajlo specifično je upravo zato što je nastalo stvarno spontano. Nikada nismo planirali da će se pretvoriti u događaj kakav imamo danas, već u osmom izdanju – govori Grancarić.

Priča, međutim, počinje mnogo prije prvog službenog natjecanja. Stijene iznad mora zadarski penjači koriste već desetljećima. Grancarić procjenjuje da su još tijekom 1990-ih prepoznali koliko je taj prostor zanimljiv za traverziranje i trening.

– Ljeti zna biti prevruće u Paklenici pa je dobar kompromis bilo penjanje na stijenama iznad mora. Nakon penjanja skočimo u more i rashladimo se. U popodnevnim satima, kada zapuše maestral, uvjeti znaju biti sasvim dobri.

S vremenom je Punta Bajlo postala jedno od omiljenih mjesta za ljetne treninge zadarskih penjača. Dolazilo se penjati, družiti i rashladiti u moru, bez velikih planova i posebne organizacije. No, kada je sve više penjača počelo redovito prolaziti istu stijenu, pojavilo se gotovo neizbježno pitanje – tko je najbrži? Krajem 2010., prisjeća se Grancarić, treninzi su postali toliko česti da se ljeti gotovo svakodnevno ondje moglo susresti nekoliko penjača.

– Kad je to postalo učestalo i kada bi se gotovo svaki dan ljeti tamo našlo nekoliko penjača, pojavila se ideja: ‘ajmo izmjeriti tko će biti najbrži. Oko tog mjerenja vremena odlučili smo organizirati mali događaj, donijeti nešto pića i hrane. Tako je nastalo prvo DWS natjecanje.

Prva izdanja bila su daleko od klasične slike sportskog natjecanja, no upravo je ta spontanost postala dio identiteta koji se zadržao do danas.

– Koncept je odmah sve oduševio. Počelo je vrlo neformalno. Netko bi donio zvučnike, netko posudu s ledom, netko bi otišao po piće. Nastala je i tradicija kuhanja, spremanja punjenih paprika. Sve je bilo vrlo opušteno i volonterski.

Ozbiljan događaj

Iz godine u godinu dodavao se poneki detalj. Organizacija je rasla, povećavao se broj sudionika i posjetitelja, a nekadašnje spontano mjerenje vremena među lokalnim penjačima postupno se pretvorilo u ozbiljno sportsko natjecanje. Ipak, organizatori nisu željeli izgubiti atmosferu s početka priče.

– Svake godine malo smo nadograđivali koncept i danas je to ozbiljan događaj. Ali i osmu godinu zaredom još uvijek ima taj opušteni, volonterski »do it yourself« duh.

Kako je natjecanje raslo, napredovali su i penjači. U početku se penjalo samo na kraćem dijelu stijene, koji je ostao klasična disciplina DWS Speed. Riječ je o približno 50 metara dugom smjeru, od ulaza u kamp do »konduta«, težine oko 6a. Tih pedesetak metara ne ostavlja mnogo prostora za pogrešku kada se napada rekord. Nije dovoljno samo proći stijenu – potrebni su eksplozivnost, preciznost pokreta, poznavanje svakog hvata i sposobnost održavanja velike brzine do samog kraja.

– Što se tiče brzinskog dijela, favoriti su ipak mlađi penjači. Posebno se ističu Bartol Janković, koji drži aktualni rekord od jedne minute i 22 sekunde, i Vid Morović. Oni su redovito na najvišim postoljima. Mi stariji penjači, u koje sada ubrajam i sebe, nemamo više tu eksplozivnost i atletičnost. Tu dominiraju mlađi.

Kako su zadarski penjači postajali snažniji i iskusniji, javila se potreba za većim izazovom.

– Prije nekoliko godina smo uveli dodatnu disciplinu, tzv. Pumpa Bajlo. Za razliku od kratkog smjera, koji traži maksimalnu brzinu i eksplozivnost, testira izdržljivost. Riječ je o približno 130 metara neprekidnog penjanja duž gotovo cijele stijene, od ulaza u kamp do mula, uz težinu smjera procijenjenu na oko 7a+. Tu su važni izdržljivost, tehnika, iskustvo, raspoređivanje snage i sposobnost da i nakon nekoliko minuta intenzivnog penjanja ostane dovoljno energije za završnicu – objašnjava Grancarić, koji drži rekord u toj disciplini s vremenom od osam minuta i 55 sekundi.

Mladost i iskustvo

Upravo se na duljem smjeru mijenja odnos snaga između generacija. Dok mlađi imaju prednost na kratkoj i eksplozivnoj dionici, iskustvo na Pumpi Bajlo može biti presudno.

– Na tom duljem dijelu stariji i iskusniji penjači možda još uvijek imaju malu prednost. To je jedan od zanimljivijih elemenata natjecanja.

Ono što je počelo kao okupljanje zadarskih penjača odavno je preraslo lokalne okvire. Tijekom godina na Puntu su počeli dolaziti natjecatelji iz drugih dijelova Hrvatske, ali i iz susjednih zemalja.

– Često nam dolaze penjači iz Zagreba, Splita, Šibenika i Mostara, a znaju doći i stranci, primjerice iz Austrije i Slovenije.

Grancarić smatra da ih privlači upravo posebnost koncepta. DWS kao oblik penjanja nije nov, a posljednjih se godina pojavljuje i na velikim međunarodnim događanjima.

– Prema informacijama kojima raspolažemo u klubu, takva se natjecanja uglavnom održavaju na posebno izgrađenim umjetnim stijenama. Natjecanje na Punti Bajlo je posebno jer se održava na prirodnoj stijeni, a more je jedina zaštita od pada.

Iako se na stijeni vodi ozbiljna borba za svaku sekundu, događaj nije zamišljen samo za natjecatelje.

– Pozivamo građane da dođu. Ako nisu penjači, mogu jednostavno prošetati do nas i vidjeti o čemu se radi. Navečer mogu doći na burger, poslušati naše DJ-eve i popiti piće.

Akcija čišćenja

Publika cijelo natjecanje može pratiti s obale, svega nekoliko metara od penjača. Kada završi sportski dio, granica između natjecatelja, organizatora i gledatelja gotovo nestaje, a natjecanje prerasta u opušteno druženje. Naravno, Grancarić napominje kako glazbeni program završava u razumno vrijeme kako događanje ne bi stvaralo nepotrebnu buku, a vodi se računa i o prostoru na kojem se sve odvija.

– Svake godine prije natjecanja organizira se akcija čišćenja, a isto se ponavlja i nakon završetka programa – zaključuje Grancarić ističući kako je briga o Punti s godinama postala dio organizacije, jednako kao i nastojanje da se sačuva opušteni karakter događaja.

Odgovor na pitanje tko je ove godine najbrži zadarski penjači i njihovi gosti tražit će u subotu. Prvi natjecatelji kreću u 15 sati, a finale se očekuje oko 18:30 sati. Natjecanje je otvoreno rekreativcima i iskusnim penjačima, održava se u ženskoj i muškoj kategoriji te u disciplini Pumpa Bajlo, a kotizacija iznosi deset eura i plaća se na dan natjecanja.