Pucar za Zadarski list: Voda iz slavina u županiji je zdravstveno ispravna

Voda koja danas teče iz slavina građana priključenih na javne vodoopskrbne sustave na području Zadarske županije zdravstveno je ispravna i može se nesmetano piti. To je najvažnija poruka ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo Zadar Benita Pucara nakon zabrinutosti koju su posljednjih dana izazvala pitanja o ilegalno odloženom otpadu, mogućem širenju onečišćenja kroz krško podzemlje i prisutnosti takozvanih vječnih kemikalija, odnosno PFAS spojeva.

Aktualni nalazi, međutim, nisu razlog da se rizici podcijene. Krško područje Like i zadarskog zaleđa posebno je osjetljivo, a procjedne vode s odlagališta, fekalne i druge otpadne vode mogu ugroziti izvorišta, kao i biljni i životinjski svijet. Sigurnost vode stoga ne počiva na jednoj analizi, nego na trajnom nadzoru od izvorišta do slavine.

Tri razine kontrole

– Možemo istaknuti da stanovnici Zadarske županije koji se opskrbljuju vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava imaju zdravstveno ispravnu vodu te da se voda iz slavina može nesmetano koristiti za piće. Tome u prilog ide broj ispitanih uzoraka i činjenica da se kontrola zdravstvene ispravnosti provodi na nekoliko razina, kaže Pucar.

Služba za zdravstvenu ekologiju i zaštitu okoliša zadarskog Zavoda godišnje ispita između 4.500 i 5.000 različitih uzoraka vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Uzorkovanje i analize provode se tijekom cijele godine i u svim godišnjim dobima, prema Zakonu o vodi za ljudsku potrošnju i pripadajućem pravilniku.

Prvu razinu nadzora provode sami javni isporučitelji vode u sklopu internih kontrola propisanih njihovim HACCP planovima. Komunalna poduzeća koja nemaju vlastiti laboratorij uzorke dostavljaju ovlaštenim laboratorijima, dok Vodovod Zadar u svojem laboratoriju ispitivanja obavlja svakodnevno.

Drugu razinu čini službeni monitoring Zavoda. Godišnji plan za svaku županiju izrađuje Ministarstvo zdravstva, a novac za provedbu monitoringa na zadarskom području osigurava Zadarska županija. Treća je razina Državni inspektorat, odnosno sanitarna inspekcija, koja neovisno o drugim kontrolama može u bilo kojem trenutku, na temelju prijave, određene indikacije ili vlastite procjene, uzeti uzorak bilo gdje u sustavu i poslati ga u ovlašteni laboratorij.

– Opseg ispitivanja smatramo dovoljno širokim. Uz državni monitoring, tijekom cijele godine zaprimamo i uzorke komunalnih tvrtki koje nemaju vlastiti laboratorij, a njihov broj i dinamika određeni su HACCP planovima, navodi Pucar.

Ispitivanje PFAS-a

Posebnu pozornost javnosti privukli su PFAS spojevi, velika skupina izrazito postojanih kemikalija koje su zbog sumnji povezanih s ilegalno odloženim otpadom dospjele u središte rasprave. Pucar ističe da njihovo ispitivanje nije uvedeno samo zbog aktualnog slučaja. Parametar »zbroj PFAS-ova« već je sastavni dio državnog monitoringa parametara skupine B u svim zonama opskrbe u Hrvatskoj za 2026. godinu.

Uzorci su 17. kolovoza uzeti na 15 lokacija izvorišta i četiri lokacije u vodovodnoj mreži. Dio analiza obavljen je u Zadru, a dio u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Zagrebu.

– Prema preliminarnim rezultatima, svi uzorci ispitani na PFAS spojeve ispod su maksimalno dopuštene koncentracije, naglašava Pucar.

Takva formulacija znači da ni u jednom ispitanom uzorku nije utvrđeno prekoračenje propisane granice. Osim PFAS-a, na tim se lokacijama provodi opsežan revizijski monitoring. Uz mikrobiološke i osnovne kemijske pokazatelje, analize obuhvaćaju suspendirane tvari, fenole, cijanide, anionske i neionske tenzide, fosfate, mikrocistin-LR, metale, anione i katione, ukupne trihalometane, uranij i bisfenol A.

Na temelju saznanja o odloženom otpadu, struka i Stručno povjerenstvo Ministarstva zdravstva usuglasili su se da se kao dodatni parametri zasad ciljano ispituju PFAS spojevi i metali. Pokaže li daljnji nadzor odlagališta potrebu, popis će se proširiti i na druge tvari.

Krš ne zna granice

Zaštita i održavanje vodoopskrbnih objekata obveza su javnih isporučitelja vode, koji moraju provoditi i monitoring izvorišta najmanje jednom godišnje. Pucar kaže da se takav nadzor provodi godinama te da dosadašnji rezultati ne upućuju na to da se neko izvorište u Zadarskoj županiji ne bi moglo koristiti za javnu vodoopskrbu.

Ipak, na pitanje može li voda danas biti zdravstveno ispravna dok se onečišćenje još kreće podzemljem i nije stiglo do izvorišta, Pucar nije dao izravan odgovor, nego se pozvao na dosadašnje rezultate monitoringa. Nije precizirao ni stupanj hidrološke povezanosti Like, Štikade i Benkovca sa zadarskim izvorištima, ali upozorava na ranjivost cijelog prostora.

– S obzirom na specifična reljefna, geološka, hidrološka i biološka obilježja Like i zadarskog zaleđa, svaki dotok procjedne vode s odlagališta otpada, kao i različitih otpadnih voda, može ugroziti izvorišta pitke vode, ali i biljni i životinjski svijet, naglašava Pucar.

Izvorište Oko, u čijem je vodozaštitnom području zabilježeno ilegalno ispuštanje fekalija, prema informacijama Zavoda nije u funkciji više od 15 godina. Budući da se ne koristi za javnu vodoopskrbu, nakon tog događaja nisu provedena ispitivanja vode na izvorištu, pa ni izvanredno uzorkovanje nakon obilnijih kiša.

Koliko jedan nepropisno izveden privatni spoj može stvoriti problem, pokazao je nedavni slučaj u Privlaci, gdje je voda iz privatne bušotine prodrla u javni vodoopskrbni sustav.

Privatna bušotina

Utvrđen je spoj između kuće s vlastitom bušotinom, na čijoj instalaciji nije bilo nepovratnog ventila, i druge privatne kuće priključene na javnu mrežu.

– Problem je riješen zamjenom vodomjera i ugradnjom nepovratnog ventila, čime je spriječen prodor vode iz bušotine u sustav javne vodoopskrbe. Za postojanje sličnih situacija drugdje ne znam, kaže Pucar.

Zavod se, međutim, razmjerno često susreće s time da građani vlastite bušotine izravno spajaju na kućne instalacije. Takva se voda bez prethodnih analiza i odgovarajuće obrade ne preporučuje za piće. Bušotine se mogu nalaziti u blizini crnih jama iz kojih u tlo prodiru kućne otpadne vode, uz poljoprivredne površine tretirane različitim kemijskim sredstvima ili blizu mora, zbog čega voda može biti zaslanjena.

– Izravno korištenje vode iz bušotine može biti opasno za zdravlje. Ako u mjestu postoji javna vodoopskrba, nema razloga preuzimati takav rizik, poručuje Pucar.