IGOR ARBUTINA Izbornik hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije u Zadru se priprema za nastup na EP-u

Hrvatske odbojkašice već godinama dio svojih najvažnijih priprema odrađuju u Zadru. Hotel Kolovare, Višnjik, treninzi, terapije i pokoji slobodan trenutak uz more postali su dio reprezentativne rutine. Izbornik Igor Arbutina kaže da se ono što je nekad bio izbor baze pretvorilo u mjesto kojem se reprezentacija rado vraća. Kad ljeti u predvorju hotela Kolovare ugledate skupinu izrazito visokih djevojaka u hrvatskim trenirkama, teško ih je zamijeniti za obične gošće. Hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija u Zadru više nije ni osobita novost. Mijenjaju se generacije, igračice odlaze u nove klubove, dolaze mlađe, mijenjaju se natjecanja i ciljevi, ali jedna adresa ostaje prilično čvrsta, Kolovare za smještaj, Višnjik za posao. A tog posla ima mnogo više nego što bi se moglo zaključiti iz ljetne slike Zadra.

– Praktički smo na pripremama i u pogonu od 11. svibnja. Prvi dio odradili smo u Mariboru, igrali Europsku ligu, a od 6. srpnja smo u Zadru. To je već neka naša tradicionalna baza koju djevojke obožavaju. Ljetna je sezona, ugodno je, a s druge strane imamo odlične uvjete i u hotelu Kolovare i u dvorani na Višnjiku – govori Arbutina koji je na izborničkoj dužnosti od prosinca 2023.

Bez odmora

More je, međutim, u ovoj priči više kulisa nego razlog dolaska. Jer reprezentativno ljeto nema previše veze s godišnjim odmorom. Odbojkašice treniraju dvaput dnevno, ukupno četiri do pet sati. Tome trebati dodati fizikalne terapije, regeneraciju, videoanalize, sastanke i sve ono što se događa između dva treninga. Kad Arbutina zbroji dan, dolazi do podatka koji možda najbolje objašnjava kako izgleda život reprezentacije.

– Minimalno pet puta dnevno se okupljamo. Kad imamo video sastanke i utakmice, bude to i sedam puta. To je praktički život. Četiri mjeseca živimo zajedno kao obitelj.

I upravo zato mjesto na kojem reprezentacija provodi tjedne priprema nije nevažan detalj. Treneru trebaju dvorana i teretana, liječničkoj službi dostupna medicinska infrastruktura, igračicama uvjeti za oporavak, a svima zajedno mjesto na kojem nakon stotog zajedničkog ručka i tko zna kojeg treninga još uvijek neće početi ići jedni drugima na živce. Zadar je, kako kaže Arbutina, taj test položio.

– Zadar je bio vezan uz Hrvatski odbojkaški savez i prije nego što sam preuzeo ovu dužnost. Hotel Kolovare bio je baza reprezentacijama i kod organizacije velikih natjecanja. S obzirom na kvalitetu usluge, a prije svega na ljude koji su nam ovdje domaćini, logično je da smo nastavili dolaziti. Osjećajmo se kao kod kuće. Djevojke se osjećaju odlično, treneri također.

Osim toga, tu je i Višnjik. Klimatizirana dvorana, teretana i nekoliko pomoćnih dvorana znače da se cijeli dnevni raspored može odraditi praktički na jednom mjestu. Kada zatreba nešto izvan parketa, reprezentaciji su dostupne zadarska bolnica i privatne poliklinike. A kad ne zatreba ništa, ostaje Zadar.

– Ugodno je i za ono malo slobodnog vremena koje imamo, i nama i djevojkama – kaže Arbutina te podsjeća kako u reprezentaciji postoji i domaća poveznica.

Josipa Marković

Zadranka Josipa Marković standardna je članica nacionalne reprezentacije, dok je Viktoria Ana Trcol iz Novalje svojedobno igrala u Zadru. Međutim, reprezentacija koja se ovog ljeta priprema u Zadru zanimljiva je prije svega zbog generacijskog preslagivanja koje traje već treću sezonu. Arbutina je više od tri desetljeća u sportu, a ovo mu je treća sezona u projektu kojim se pokušava proširiti baza seniorske reprezentacije i mlađim igračicama omogućiti prirodniji prijelaz prema najvišoj razini. Najpoznatije ime i dalje je jedna od korektorica – Samanta Fabris, jedna od najuspješnijih hrvatskih odbojkašica i predvodnica ove generacije. Uz nju je Božana Butigan, srednja blokerica, koja ima iskustvo igranja u snažnoj talijanskoj ligi, ali i niz mladih igračica koje tek trebaju dosegnuti najbolje godine. Većina ekipe, kako pojašnjava trener, kreće se u rasponu od 19 do 25 godina.

– Imamo kombinaciju iskustva i mladosti. Ovo je poprilično mlada selekcija i od nje se najviše očekuje u budućnosti. Europsko prvenstvo je korak više na tom putu.

A ako je suditi prema njegovom raspoloženju, nije mu teško provoditi četiri mjeseca godišnje s tom ekipom. Većinu trenerske karijere proveo je, naime, u muškoj odbojci. Nakon iskustva sa ženskom reprezentacijom došao je do pomalo neočekivanog zaključka.

– Čak mi je žao što nisam ranije ušao u svijet ženske odbojke. Razlika? Puno su zahvalnije što se tiče rada. Imamo sam samo pozitivna iskustva s njihovim radnim navikama, predanošću sportu i treninzima, pa na kraju i žrtvovanjem za cijelu tu sportsku priču. U globalu su posvećenije i organiziranije.

Navodi primjer koji teško može završiti u trenerskom udžbeniku, ali dobro opisuje svakodnevicu momčadi.

– Kod muških ponekad trener mora odrediti čak i u kojoj se boji opreme dolazi na trening ili utakmicu. Kod djevojaka je to posloženo. One se same dogovore. Sitnica, ali kada zajedno živite četiri mjeseca, sitnice prestanu biti sitnice.

Proći skupinu

Zadarske pripreme nisu same sebi svrha. Nakon Europske lige hrvatske odbojkašice u završnom dijelu priprema igraju kontrolne utakmice. U Zadar je stigao Egipat, potom je u planu bila Bosna i Hercegovina, pa odlazak u Latviju na još dvije pripreme utakmice. Sve vodi prema EP-u i prvom susretu s Italijom. A tamo Hrvatsku čeka ozbiljan posao.

– Osnovni cilj i želja su nam proći natjecanje u skupini. Igramo možda s najboljom reprezentacijom na svijetu, Italijom. Francuska je također u samom vrhu europske odbojke, a domaćin Švedska ima Isabelle Haak, po mišljenju mnogih trenera trenutačno jednu od najboljih igračica na svijetu, igračicu koja radi razliku.

Prilika će se tražiti i protiv Slovačke i Crne Gore. Problem je ritam. Pet utakmica u sedam dana, a upravo susreti koji bi mogli odlučivati o prolasku skupine dolaze na kraju tog niza.

– Izuzetno je naporno. Nadamo se da smo se dobro pripremili i da ćemo izgurati do kraja te ostvariti prvi cilj, prolazak skupine. Nakon toga ćemo vidjeti na koga ćemo naići.

No rezultat ovog ljeta samo je jedan dio šireg plana. Kako pojašnjava Arbutina, Hrvatska je odbojka imala generacije koje su igrale na najvišoj europskoj razini. Problem je, smatra, nastao poslije njih. U stalnoj potrazi za rezultatom nije napravljen dovoljno kvalitetan prijelaz između juniorske i seniorske odbojke. Dio igračica putem se izgubio, a reprezentacija je ostala bez kontinuiteta. Sada se pokušava napraviti upravo suprotno. Ne tražiti jednu čudesnu generaciju, nego sustav.

– Pokušavamo napraviti da taj prijelaz funkcionira, da se planski vratimo u europski vrh i da onda tamo i ostanemo. Potencijala definitivno imamo. Zato od sljedećeg Europskog prvenstva očekujemo još više. Mlade igračice u međuvremenu će skupljati klupske minute, neke su već potpisale za respektabilne europske klubove, a iskustvo koje sada stječu trebalo bi se pretvoriti u rezultat.

Drugim riječima, ono što se ovoga ljeta događa između Kolovara i Višnjika nije zamišljeno samo kao priprema za nekoliko utakmica. To je gradilište jedne reprezentacije. Kad razgovor ode dalje od odbojke, Arbutina vrlo brzo počinje nabrajati što sve Zadar već ima. Višnjik mu je posebno zanimljiv upravo zato što nije riječ samo o velikoj dvorani. U sklopu kompleksa nalaze se pomoćne dvorane za trening, teretana, atletska staza, vanjski tereni i rekreacijski sadržaji.

– Malo gradova ima nešto takvo. Geografski položaj Zadra i klima tijekom cijele godine su odlični. U sklopu Višnjika imate više dvorana za trening. Zagrebačka Arena, primjerice, ima jednu, a sama velika arena je preskupa da bi se koristila za treninge. Ovdje praktički imate pet dvorana u jednom kompleksu.

Dodatna infrastruktura

Što nedostaje? Još poneki sportski objekt, kaže, te dodatna infrastruktura koja bi omogućila da grad prima još više ekipa na pripreme. Spominje i planove vezane uz odbojkaški kamp u Bibinjama. No hrvatske odbojkašice, čini se, svoju adresu zasad ne bi rado mijenjale.

– Ja sam čovjek koji ne voli mijenjati mjesto na kojem se ugodno osjeća.

Sličan odnos, dodaje, reprezentacija ima i s Osijekom, gdje također nailazi na odlične uvjete i domaćinstvo.

Ali ljeto ima svoju adresu. Kolovare. Višnjik. Zadar. Nakon nekoliko godina dolazaka nestala je ona početna podjela na domaćine i goste. Reprezentacija dolazi, odradi trening, vrati se u hotel, jede, odmara, ide na terapiju, ponovno trenira. I tako iz dana u dan. Grad je za to vrijeme naučio prepoznati hrvatske trenirke.

– Kad se pojavimo u gradu i ljudi nas primijete u opremi reprezentacije, uvijek je ugodno. Nije napadno, ali osjetiš da si dobrodošao. Omogući nam se praktički sve što nam treba. Sportski gledano, uvjeti su sjajni – naglašava Arbutina.

Za grad koji desetljećima voli isticati svoju košarkašku tradiciju, možda se tako, prilično tiho, stvara još jedna sportska veza. Ona odbojkaška. I dok će turisti Zadar ovih dana pamtiti po moru, zalascima i ljetnim večerima, hrvatske reprezentativke pamtit će ga ponešto drukčije: po jutarnjem treningu, ručku, terapiji, popodnevnom treningu i povratku u Kolovare. Pet okupljanja dnevno. Četiri mjeseca zajedničkog života. I jednom gradu u kojem su, kako kaže njihov izbornik, prestale imati osjećaj da su gosti.