Stranih radnika manje, ali bez njih se više ne može: Pada broj Nepalaca, raste broj Filipinaca

Nakon buma zapošljavanja strane radne snage, koji je kulminirao 2024. godine, drugu godinu zaredom bilježi se pad broja izdanih radnih dozvola. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), do kraja srpnja ove godine stranim je radnicima izdano oko 106.000 dozvola za boravak i rad – oko 9.000 manje nego u istom razdoblju lani te čak 25.000 manje nego rekordne 2024., kada ih je u prvih sedam mjeseci izdano oko 131.000. Od ovogodišnjeg ukupnog broja, 41.716 dozvola izdano je za novo zapošljavanje, 41.388 za produljenje postojećih dozvola, a 23.291 za sezonske radnike.

Turizam postojan

Najveći pad zapošljavanja ove je godine zabilježen kod radnika iz Nepala. U prvih sedam mjeseci za njih je izdano oko 14.500 radnih dozvola, čak 6.000 manje nego u istom razdoblju lani, pa su Nepalci s lanjskog drugog mjesta pali na četvrto. Istodobno najveći rast bilježe radnici s Filipina, za koje je izdano oko 5.000 dozvola više nego lani. S njih oko 15.700 Filipinci su sada treća najbrojnija skupina stranih radnika prema broju izdanih dozvola.

Na vrhu su i dalje radnici iz Bosne i Hercegovine, kojima je izdano gotovo 20.000 dozvola, dok je za državljane Srbije izdano oko 18.000. Slijede Filipini s oko 15.700 i Nepal s oko 14.500 dozvola, dok ih je nešto manje od 10.000 izdano radnicima iz Sjeverne Makedonije, oko 6.000 državljanima Indije, 4.500 Uzbekistana, 3.800 Kosova, 2.000 Egipta te oko 1.800 Albanije. U odnosu na prošlu godinu, osim kod Nepalaca, pad je zabilježen i kod radnika iz BiH, Srbije, Indije, Bangladeša i Egipta.

»Stalni sezonac« dobra mjera, šteta što je nema

U STUH-u ukazuju i na to da se svojedobno jako dobrom pokazala mjera »stalni sezonac«, koja je u međuvremenu ukinuta. Riječ je o mjeri koja je omogućavala da se sezonski radnici vraćaju istom poslodavcu, što je u djelatnosti obilježenoj izrazitom sezonalnošću olakšavalo i poslodavcima i radnicima planiranje sljedeće sezone.

– Šteta da je ta mjera ukinuta jer je osiguravala vraćanje sezonaca u istu firmu. Danas poslodavci ulažu dodatni napor u pronalaženju modela kako bi na neki način zadržali sezonske radnike do sljedeće predsezone, a na terenu je vidljivo i kako se kvalitetne djelatnike sada ipak najčešće uzima za stalno. Međutim, ova mjera ipak fali i sa sindikalne strane, i sa strane poslodavaca, jer je sezonalnost u turizmu i dalje velika. Naravno da poslodavac ne može sve radnike u takvoj situaciji držati za stalno, pa je ovo bilo dobro rješenje, kaže Erman.

Takva kretanja pokazuju i određenu konsolidaciju tržišta rada nakon stupanja na snagu novog Zakona o strancima. Njime su postroženi uvjeti za dobivanje radnih dozvola, s ciljem uvođenja više reda u zapošljavanje stranaca, ali i osiguravanja boljih uvjeta rada za strane radnike.

Najveće oscilacije, međutim, vide se u graditeljstvu, što bi moglo upućivati i na usporavanje građevinske aktivnosti. U prvih sedam mjeseci 2024. poslodavci u tom sektoru ishodovali su oko 44.000 radnih dozvola za strane radnike. Lani je njihov broj u istom razdoblju pao na oko 33.000, a ove godine na svega 27.000. To znači da je graditeljstvo u samo dvije godine izgubilo čak 17.000 radnih dozvola, odnosno gotovo 40 posto.

U turizmu i ugostiteljstvu, drugom velikom osloncu zapošljavanja strane radne snage, slika je posve drukčija. Ove je godine izdano oko 43.700 radnih dozvola, približno 2.000 više nego lani i tek oko 400 manje nego rekordne 2024. godine.

106.395 – (-9.000 u odnosu na lani)

41.716 – novo zapošljavanje

41.388 – produljenje dozvola

23.291 – sezonski radnici

Radnička prava

Strani radnici u hrvatskom su turizmu postali konstanta bez koje se više ne može, a s njihovim sve većim brojem sve je važnije i pitanje zaštite njihovih radnih prava. Sindikat turizma i usluga Hrvatske (STUH), jedini strukovni sindikat u turizmu, tako i ove godine nastavlja s aktivnostima informiranja stranih radnika o uvjetima rada u turizmu te ulozi sindikata u zaštiti i promicanju prava svih zaposlenih i članova sindikata.

Granski kolektivni ugovor primjenjuje se i na strane radnike, što znači da bi im trebalo priznati i naknadu za minuli rad, i to ne samo za godine koje su dosad odradili u Hrvatskoj. U praksi je, međutim, taj dio prilično složen, pogotovo kada je riječ o radnicima koji dolaze iz dalekih zemalja. Svojevrsno rješenje, barem za radnike iz susjednih zemalja, bilo bi da se sa zemljama s kojima Hrvatska ima socijalni sporazum na međudržavnoj razini pronađe model priznavanja njihova dosadašnjeg radnog iskustva.

No, koliko god su strani radnici postali nezaobilazni, domaći radnici i dalje su glavna snaga hrvatskog turizma. Oni nose kvalitetu ponude i njezinu autentičnost pa je jasno da bez domaćeg radnika zapravo nema ni kvalitetnog turizma. A posla još uvijek ima i kada je riječ o poboljšanju njihovih prava i uvjeta rada. Situacija na terenu pritom je šarolika: jedni kažu da i ove godine nedostaje ljudi pa se radi »krvnički«, dok drugi ističu da je gostiju nešto manje pa se ipak lakše diše.

DOZVOLE PREMA DRŽAVLJANSTVU (2026.)

BiH – 20.000

Srbija – 18.000

Filipini – 15.700 (+5.000 u odnosu na lani)

Nepal – 14.500 (-6.000 u odnosu na lani)

Sj. Makedonija – 10.000

Indija – 6.000

Uzbekistan – 4.500

Kosovo – 3.800

Egipat – 2.000

Albanija – 1.800

Jedna od novosti je povećanje minimalnih plaća u ugostiteljstvu, sukladno rastu minimalne plaće u Hrvatskoj, i to od 25 do 28 posto. Povećanje osnovnih bruto plaća bez dodataka ugovoreno je u četiri razreda prema složenosti poslova. Riječ je o minimalnim iznosima ispod kojih poslodavci ne smiju ići, s time da se u pravilu na razini pojedinih tvrtki ugovaraju ipak nešto veće plaće, osim za najniže rangirana radna mjesta. Problem je, međutim, što je time znatno smanjena razlika u plaćama između najjednostavnijih i najsloženijih poslova, što radnicima na zahtjevnijim pozicijama djeluje demotivirajuće pa od tih pozicija odustaju.

Dodatni posao

Isto tako, činjenica je da su strani radnici zapravo skuplji od domaćih. Ono što se pritom često zanemaruje jest da domaći radnici, uz svoj redovni posao, nerijetko moraju mentorirati i podučavati strane djelatnike, što za njih znači dodatan posao i dodatno opterećenje.

– To je za naše radnike dosta veliko opterećenje pa smo, primjerice, u kolektivnim pregovorima tražili svojevrsnu naknadu za mentorstvo, što, međutim, nije prošlo.

TURIZAM I UGOSTITELJSTVO

2024. – 44.100

2025. – 41.700

2026. – 43.700

GRADITELJSTVO

2024. – 44.000

2025. – 33.000

2026. – 27.000

Naime, u nekim zemljama tako nešto postoji pa i kod nas neki poslodavci i mimo KKU-a daju takve naknade, makar na simboličnoj razini. No, većina ipak ne. Isto tako, kamen spoticanja i dalje su ugovori sa specijalnim ovlastima, odnosno ti takozvani polumenadžerski ugovori, koji bi, prema tumačenjima nekih pravnika, trebali biti zastupljeni u malom udjelu te doista rezervirani za prave menadžerske pozicije, kazao je Erman.

Hrvatska je, nažalost, zemlja s najvećom sezonalnošću u Europi, što je, uz sve ostale čimbenike poput razine plaća, radnog vremena i težine posla, itekako otežavajuća okolnost u rješavanju pitanja kadrova u turizmu. S problemom nedostatka radnika, uostalom, ne suočava se samo Hrvatska, nego čitava Europa, pa i svijet.