Spasioci na Kolovarima ove godine imaju pune ruke posla: 'Saniramo posjekotine, spašavamo ljude, a ponekad i tražimo - izgubljene stvari'

Dan im započinje treningom, uglavnom plivanjem, a onda odlaze na Kolovare, oblače onu poznatu žutu majicu i uzimaju plutaču u ruke, spremni za pomoć, u bilo kojoj situaciji. Ovakav aktivan početak radnog dana nije im novost. Većina spasioca na našoj plaži trenira plivanje ili veslanje, tako da su fizička sprema, ali i osjećaj odgovornosti te timskog rada već usvojeni.

A kako su se našli i snašli u ulogama u kojima se to i dokazuje, provjerili smo na licu mjesta, gdje su mladi spasioci uz svoje starije i iskusnije kolege budnim okom pratili stanje na moru, ali i na obali.

Na tornju su gotovo cijeli dan, smjena počinje u 10 i završava u 18 sati, a prvi zadatak je opremanje tornja kutijom prve pomoći, dalekozorom i radio-vezom, kao i pregledavanje obale te skala koje vode u more, uz čišćenje od eventualno nakupljenih algi, jer »bolje spriječiti nego liječiti«.

Odgovoran posao

Jedan od mlađih spasilaca, dvadesetogodišnji Antonio Višić, ove godine odrađuje svoju prvu sezonu, a na tornju ga prati iskusna kolegica Nika Kotlar koja već četiri sezone nadgleda more i kopno. Oboje ističu kako je riječ o vrlo odgovornom poslu, posebno ove sezone kada je broj intervencija veći nego prethodnih godina.

– Rekli su mi kolege da posla ima više nego ikad. Već su nekoliko puta morali skakati u more kako bi pomogli unesrećenim osobama. Ali, zaista svi ovaj posao shvaćamo jako ozbiljno. A i srećom, na tornju nas je više pa uvijek radimo kao tim – četiri oka vide više od dva, govori Višić.

Iako osobno još nije sudjelovao u spašavanju iz mora, imao je niz intervencija u pružanju prve pomoći.

– Najčešće su to posjekotine na oštrom kamenju. Nedavno smo jednom kupaču sanirali dublju posjekotinu na nozi, previli ranu i uputili ga u Hitnu pomoć. Većina ostalih intervencija odnosi se na manje ozljede, barem ovdje kod nas na našem središnjem tornju. Većina intervencija se događa na istočnom tornju, govori nam Višić, dok njihov rad pohvaljuje jedan od kupača koji je skoro svaki dan s njima u kontaktu.

Ivo Martinović smatra da su spasioci danas neizostavan dio svake uređene plaže. Posljednjih godina bilo je nekoliko ozbiljnih situacija u kojima su stvarno spašavali ljude.

– Sjećam se i jedne djevojke koja je izvukla čovjeka iz mora. Nevjerojatno, ali srećom sve je dobro završilo. Mislim da je njihova prisutnost iznimno važna jer se uvijek može dogoditi nešto nepredviđeno i nekome zatreba pomoć, kaže Martinović te se prisjeća događaja od prije nekoliko godina kada je jedan kupač izgubio novac u moru kojeg mu je spasilac pronašao i vratio, odbijajući nagradu za ovaj čin.

Martinović naglašava kako to dovoljno govori o spasiteljima, spremnima da pomognu u svakoj situaciji.

»Veteran« Dorian

Bogato iskustvo s plaže ima i spasilac Dorian Marin kojemu je ovo već sedma sezona rada. Nalazi se na onom istočnom tornju gdje ima i više posla, u društvu još dvojice kolega.

– Bivši sam plivač, pa mi je to znanje puno pomoglo. No, ono što me svake godine vraća su ljudi i tim. Imamo odličnu ekipu i to je, uz more i sunce, jedan od glavnih razloga zbog kojih se vraćam, kaže Marin.

Uz Marina su dakle na tornju i mlađi kolege Marko Lovrović i Niko Barićević kojima je ovo prva sezona rada na plaži. Smatraju da posao nije za svakoga, ali ga preporučuju svima koji mogu ostati smireni u kriznim situacijama.

– Ljudi u panici često reagiraju nepredvidivo. Tada moraš znati ostati smiren i brzo donijeti pravu odluku. Osim toga, uz ovaj posao upoznaješ puno ljudi i stekneš znanja koja mogu koristiti cijeli život, ističe Baričević.

– Ove sezone imali smo već pet intervencija. Stariji kolege kažu da ih prošle godine nije bilo toliko. Posla ima, ali smo zajedno u tome cijeli dan, pa se sve lijepo obavi. Ali isto tako, uz činjenicu da su kolege odlični, da smo na moru i plaži, posao nosi veliku odgovornost, dodaje Lovrović i priznaje kako je prva intervencija bila izazovna.

– Ostao sam hladne glave, ali isto je bilo stresno. Mislim, radi se o ljudskom životu! Trebalo je brzo reagirati, ali smo bili dosta koordinirani i sve je završilo kako treba, govori nam.

Kako nam spasioci objašnjavaju, najčešće intervencije odnose se na manje ozljede poput posjekotina na kamenju ili uboda morskih ježinaca, no suočavaju se i s puno ozbiljnijim situacijama kada pružaju prvu pomoć i stabiliziraju unesrećenu osobu do dolaska Hitne pomoći.

Vrijedni savjeti

– Ljudi često precijene svoje plivačke sposobnosti, udalje se od obale, uspaniče se i tada nastaju problemi, govori nam Marin uz uputu kupačima da budu svjesni vlastitih mogućnosti, da piju dovoljno tekućine, ne ulaze naglo u more nakon dugog boravka na suncu te da izbjegavaju kupanje odmah nakon obilnog obroka.

Kad ih pitamo što im znači činjenica da su nekom spasili život, skromno odgovaraju kako je najveća nagrada spoznaja da su nekom pomogli.

– Najvažnije je da posao odradimo kako treba i da sve završi dobro. Veliko je zadovoljstvo znati da imaš znanje kojim nekome možeš spasiti život, ističe Marin.

Na zapadnom spasilačkom tornju kupači su pod budnim okom dviju dama. Lea Ikić i Lucija Klasić ove sezone, zasad, nisu imale ozbiljnih intervencija, ali upozoravaju na jedan čest problem.

– Kod nas nema puno utapanja, ali najveći problem su neoprezni skokovi u more sa skakaonice. Ljudi često ne paze kamo skaču i mogu ozlijediti sebe ili druge, kazale su nam i poručile kupačima da se pobrinu za siguran skok.

– Prvo, ako niste sigurni da je mjesto sigurno, niste sigurni u sebe ili kolika je dubina, nemojte skakati. Isto tako, provjerite skače li netko iznad ili ispod, i pazite jedni druge, naglašavaju spasiteljice, dok nam Boris, koji je doveo unuku na trening plivanja, potvrđuje njihovu vrijednost.

– Spasitelji su nužni na plažama, pogotovo zbog toga što na plažama ima puno male djece. Zato cure stalno paze, a i dečki su krasni. Samo pohvale za njih, naglašava Boris.