Prometni stručnjak nakon tragedije u Obrovcu: "Ne smijemo više imati nesemaforizirana raskrižja"

Smrt dvije osobe u prometnoj nesreći na raskrižju državnih cesta DC-54 i DC-547 kod Obrovca nije samo još jedna prometna tragedija, već ozbiljno upozorenje da Hrvatska mora promijeniti pristup planiranju, projektiranju i rekonstrukciji cestovne infrastrukture, piše u četvrtak Željko Marušić za Autoportal.hr.

Policija će utvrditi sve okolnosti ove prometne nesreće i eventualnu odgovornost njezinih sudionika. To je njezina zakonska zadaća. Međutim, zadaća prometne struke nije tražiti krivca, nego analizirati može li se slična tragedija u budućnosti spriječiti primjenom sigurnijih prometno-tehničkih rješenja.

S gledišta prometnog inženjerstva odgovor je jasan – može. Upravo je zato nakon svake teške prometne nesreće potrebno, uz utvrđivanje odgovornosti sudionika, kritički preispitati i sigurnost postojeće cestovne infrastrukture te mogućnosti njezina unaprjeđenja.

Ne prejudicirajući uzrok ove konkretne prometne nesreće, činjenica je da se dogodila na raskrižju dviju državnih cesta u istoj razini. Upravo takva raskrižja desetljećima predstavljaju jednu od najkritičnijih sigurnosnih točaka hrvatske cestovne mreže jer i najmanja ljudska pogreška može imati katastrofalne posljedice.

Prometna sigurnost počinje projektiranjem sigurnih cesta

U javnosti se nakon svake teške prometne nesreće gotovo uvijek postavlja isto pitanje – tko je pogriješio? Takvo pitanje jest legitimno, ali nije dovoljno. Suvremena prometna znanost polazi od sasvim drukčijeg načela.

Ljudi griješe. Griješit će danas, sutra i za deset godina. Zbog toga prometna infrastruktura mora biti projektirana tako da ljudsku pogrešku pretvara u prometni incident, a ne u tragediju sa smrtnim posljedicama.

To je temelj europskog koncepta Safe System, koji danas primjenjuju najrazvijenije države svijeta. Cilj nije stvoriti savršene vozače nego projektirati prometni sustav koji oprašta pogreške.

Nažalost, velik broj hrvatskih raskrižja državnih cesta još uvijek je projektiran prema standardima koji više ne odgovaraju današnjem prometnom opterećenju.

Iz prometno-inženjerske perspektive, raskrižja državnih cesta u istoj razini predstavljaju jednu od najopasnijih točaka cestovne mreže. Na njima se prometni tokovi presijecaju pod velikim kutovima, pri velikim brzinama i uz vrlo mali prostor za ispravljanje pogrešne procjene.

Upravo zbog toga najčešće dolazi do bočnih sudara pod kutom od približno 90 stupnjeva. Takvi sudari imaju izrazito visoku razinu razorne energije jer zona deformacije vozila ne može amortizirati silu udara kao kod frontalnih naleta. Energija se prenosi izravno na putnički prostor, zbog čega su smrtnost i teške tjelesne ozljede znatno češće nego kod drugih vrsta prometnih nesreća.

To nije pitanje dojma nego prometne fizike.

Kružni tok je funkcionalno i sigurnosno rješenje

Posljednjih dvadesetak godina gotovo sve europske države sustavno zamjenjuju klasična raskrižja kružnim tokovima. Razlog nije protočnost prometa. Razlog su ljudski životi. Kružni tok uklanja mogućnost najopasnijih bočnih sudara, smanjuje broj konfliktnih točaka između vozila, prisiljava vozače na smanjenje brzine i povećava vrijeme za donošenje odluke pri uključivanju u promet.

Ako do sudara ipak dođe, posljedice su u pravilu višestruko blaže nego na klasičnom raskrižju. Zato kružni tok nije samo prometno rješenje nego jedna od najučinkovitijih pasivnih mjera zaštite života u cestovnom prometu.

Po mom stručnom mišljenju, došlo je vrijeme da Republika Hrvatska promijeni dosadašnji pristup projektiranju raskrižja državnih cesta. Predlažem da Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te Hrvatske ceste donesu nacionalni program rekonstrukcije svih raskrižja državnih cesta u istoj razini.

Takav program trebao bi biti obvezan i provoditi se prema jasno definiranim prometno-inženjerskim kriterijima. Predlažem sljedeće mjere:

1. Izraditi registar svih raskrižja državnih cesta u Republici Hrvatskoj te za svako raskrižje prikupiti podatke o prometnom opterećenju, preglednosti, dopuštenim brzinama, prometnim nesrećama i geometrijskim obilježjima.

2. Provesti neovisnu prometno-sigurnosnu reviziju svih raskrižja državnih cesta u istoj razini i odrediti razinu rizika prema jedinstvenoj metodologiji.

3. Sva raskrižja državnih cesta kategorizirati prema prometnom opterećenju i sigurnosnom riziku te odrediti odgovarajuće infrastrukturno rješenje.

4. Na raskrižjima srednjeg prometnog opterećenja izgraditi kružne tokove, jer upravo oni dokazano ostvaruju najveće smanjenje broja teških prometnih nesreća.

5. Na raskrižjima gdje zbog prostornih ili tehničkih ograničenja nije moguće izgraditi kružni tok odmah uvesti semaforsku regulaciju prometa, kao prijelazno ili trajno sigurnosno rješenje.

6. Na raskrižjima s najvećim prometnim opterećenjem i velikim udjelom tranzitnog ili teretnog prometa izgraditi denivelirane čvorove, čime se u potpunosti uklanja presijecanje prometnih tokova.

7. Zakonski propisati da se nakon svake prometne nesreće sa smrtnim posljedicama na državnoj cesti obvezno provede izvanredna prometno-sigurnosna analiza infrastrukture, a ne samo analiza ponašanja sudionika.

Tragedija kod Obrovca kao prekretnica

Ne tvrdim da bi drugačije prometno rješenje u konkretnom slučaju sa sigurnošću spriječilo ovu tragediju. To bi bilo neprofesionalno i suprotno pravilima prometnog vještačenja.

Ali kao prometni stručnjak mogu odgovorno tvrditi da moderna cestovna infrastruktura značajno smanjuje vjerojatnost nastanka najtežih prometnih nesreća te ublažava njihove posljedice kada do njih ipak dođe.

Zbog toga smatram da raskrižje državnih cesta DC-54 i DC-547 treba hitno uvrstiti u postupak prometno-sigurnosne analize, nakon koje treba odlučiti o njegovoj rekonstrukciji u kružni tok, semaforizirano raskrižje ili, ako prometni pokazatelji to opravdavaju, denivelirani prometni čvor.

Najveća pogreška bila bi kada bi ova tragedija ostala samo policijska statistika i još jedna vijest koja će za nekoliko dana pasti u zaborav. Ona mora postati početak nove prometne politike. Prometna sigurnost ne smije počinjati nakon nesreće. Ona mora biti ugrađena u projekt svake državne ceste, svakog raskrižja i svakog budućeg infrastrukturnog zahvata.

Ako iz ove tragedije ne izvučemo stručne zaključke i ne pokrenemo sustavnu rekonstrukciju opasnih raskrižja državnih cesta, propustit ćemo priliku spriječiti neke buduće nesreće. Jer u prometnom inženjerstvu najuspješniji projekt nije onaj koji je najjeftiniji ili najbrže izgrađen.

Najuspješniji projekt je onaj zbog kojeg se više nikada neće izgubiti ljudski život na mjestu gdje je cesta mogla biti sigurnije projektirana.