POSLJEDNJI DETALJI Postavljanje spomenika koji slavi tradiciju otoka Vira ušlo u finalnu fazu

Sinoćnjim posljednjim testiranjem podnog osvjetljenja prije konačnog postavljanja spomenika virskim ženama na lokalitetu Bunara kod Potoka, počela je posljednja faza realizacije projekta uređenja povijesnih otočnih bunara. Općinsko komunalno poduzeće Vir održavanje izvelo je dosad projekt obnove i hortikulturnog uređenja okoliša prema idejnom rješenju tvrtke za projektiranje vrtova Floramye iz Zadra, a postavljanje spomenika na kamena postolja i spajanje podne rasvjete bit će završni čin.

– Spomenik se sastoji od figure virske žene u tradicionalnoj virskoj nošnji koja nosi vodu s bunara te magarca koji nosi burila. Opisana je situacija koja je u prošlosti bila dio otočne svakodnevice, pa ćemo spomenik postaviti u čast svim virskim ženama – kaže direktor Vir održavanja Marko Klanac.

Danas će početi radovi s iskopima, a za desetak dana sve bi trebalo biti gotovo. Projekt uređenja virskih bunara i okoliša uz uvažavanje kulturne interpretacije i turističke valorizacije prostora otoka Vira, nadovezuje se na ideju virske Turističke zajednice da se postavljanjem informativnih tabli na različitim punktovima dodatno dobije jedinstvena biciklistička i trekking staza. Istovremeno se u perspektivi dobiva šetnica u dužini od nekoliko kilometara s Bunarima kod Potoka kao početnom točkom i mjestom okupljanja. Projekt se također nadovezuje na predstavljeni nacrt Plana upravljanja destinacijom koji predviđa intervencije u prostoru s ciljem revitalizacije tradicijske, kulturne i spomeničke baštine.

Sami bunari na lokalitetu kod Potoka vjekovima su korišteni kao kameni spremnici za pitku vodu, odnosno kao izvor života. Kroz cijelu prošlost otoka Vira bunari su Virane snabdijevali vodom iz izvora slatke vode. Prema predaji kod Potoka je prvo bilo pet bunara: dva s južne strane od korita Potoka i tri sa zapadne strane iz kojih se donedavno crpila voda. Iz svakog bunara voda se koristila za različitu namjenu; iz južnog gornjeg bunara voda se koristila za piće, iz južnog donjeg za polje i prisade (nasadi zelja na malim parcelama od nekoliko kvadrata koji su se uz kuće sadili na dan posta svetog Ivana 29. kolovoza) te iz zapadnog za pojenje stoke u sušnim ljetnim danima kada bi ponestalo vode u Potoku. Uz bunare je vezan i dio otočnih tradicija i običaja, pa su nove mlade – nevjeste – prvo jutro poslije udaje i prije izlaska sunca išle na bunar po vodu za umivanje, a ostavljale su dar od okruglog kolača i jabuka. Uzela bi ih prva žena koja bi nakon nove mlade došla na bunar po vodu. Bunari su najvjerojatnije korišteni u najstarija vremena, a u sadašnjem obliku napravljeni su prije više od stotinu godina, osim donjeg bunara koji je krunu dobio pedesetih godina prošlog stoljeća.