Što nam govore bedemi? Skrivena povijest Zadra nalazi se na svakom koraku

Pričati o kamenu u Dalmaciji jednako je kao da pričamo o životu. Tako blizak, a često tako nepoznat. Tkivo grada kojim svakodnevno šetamo, povijest grada neodvojiva od njegovog tisućljetnog civilizacijskog kontinuiteta.

U ovom slučaju govorimo, naravno, o zadarskim bedemima, koji su kroz stoljeća života grada mijenjali svoj izgled i namjenu, da bi danas već devet godina bili dio europskog UNESCO kompleksa venecijanskih zidina 16. stoljeća. Prošli smo ih zato zajedno s povjesničarkom umjetnosti i turističkom vodičicom Zrinkom Brkan Klarin, koja nam je otkrila neke manje poznate činjenice iz povijesne lente o zadarskim bedemima.

Obrana kroz stoljeća

Presjek triju se povijesnih kontura tako može vidjeti u samo jednoj ulici – Prolazu cara Augusta, gdje su, uz ostatke srednjovjekovnih zidina, koji se naslanjaju na Kapetanovu kulu, vidljivi i ostaci iz ranog i kasnog rimskog razdoblja.

– Zadar je već od 1. stoljeća branjen zidinama, posebno na istoku, gdje se kopno i Poluotok spajaju. Zato su upravo na tom dijelu stare jezgre sačuvani ostaci zidina iz čak triju razdoblja. Prostor oko današnje lučice Foša oduvijek je bio posebno ranjiv u obrambenom smislu, započela je Brkan Klarin, dodavši kako je već u antici Zadar imao troje ulaznih vrata na istoku, ostaci kojih su vidljivi i danas na Poljani Šime Budinića. Pod staklenom zaštitom na Poljani ostaci su gradskih vrata iz srednjeg vijeka. Antički ulaz u grad koji datira u vladavinu cara Trajana, danas je pak ograđen zaštitnom ogradom.

– Ostaci antičkog gradskog zida iz 1. stoljeća danas su uklopljeni u pročelje jedne zgrade, tako da su teško primjetljivi. Do kasne antike, granice Rimskog carstva pod ogromnim su opterećenjem, tako da se tadašnji Jader dodatno utvrđuje novim zidom. Ostaci tog zida, koji se datiraju između 5. i 6. stoljeća, vide se jasno, a građeni su zbrda-zdola, kontra svim antičkim pravilima, od ostataka koji su nađeni u gradu i okolici, pojasnila je Brkan Klarin.

Majstorstvo u kamenu

Jedina točka u gradu gdje su srednjovjekovne zidine u potpunosti sačuvane upravo je uz Kapetanovu kulu. No, zid je tanak i pokazao se nesigurnim u 16. stoljeću, kada se pojavljuju barut i topovi. Kasniji su bedemi zato malo nakošeni, kako bi topovske kugle manje oštetile zidine i niz njih skliznule. Na srednjovjekovni se zid još uvijek može izaći iz Kapetanove kule, gdje su u razini prvog kata vrata kroz koja se u kulu tada ulazilo.

– Venecija početkom 15. stoljeća kupnjom dolazi u posjed Zadra. Bio je to veliki moralni poraz za građane, jer grad je prodan za sto tisuća mletačkih dukata. Tek u 16. stoljeću počelo se s dugo očekivanom obnovom gradskih zidina. Prvi inženjeri zaključili su kako gradu treba sustav bastiona. Najveći je bastion Ponton, današnji perivoj kraljice Jelene. Arhitektu Kopnenih vrata Micheleu Sanmicheliju pripisuje se i rad na tom bastionu, koji je jedini sazidan u opeci, rezimirala je Brkan Klarin.

Kopnena su vrata tu gdje jesu, kaže naša vodičica, iz najmanje tri razloga – ulica koja se pruža nakon vrata tada je iznimno važna, jer vodi do biskupske palače; ulaz okrenut moru lakše se brani jer Osmanlije sredinom 16. stoljeća nisu imale jaku mornaricu, te naposljetku zato što bastioni služe obrani vrata napadima neprijatelja s leđa s bastiona Citadela i Ponton.

– Remek djelo renesansne arhitekture, Kopnena vrata dokaz su majstorstva u kamenu, te skup projekt na kojem se Mlečanima zamjeralo. Bila su duboka čak osam metara, a krilati lav, isklesan u formi »andante«, kao simbol Venecije, dominira vratima. Lav u reduciranoj formi »in moleca« može se vidjeti iznad danas drvenih vrata uz prilaz Trgu pet bunara. »Mir tebi Marko, moj evanđeliste«, isklesano je u otvorenoj knjizi, koju lav drži, po čemu se da zaključiti da su vrata građena u doba mira. Mlečani su dopustili i prikaz zadarskog sveca – Krševana, ali ipak u puno jednostavnijoj formi. Predivan arhitrav na vrhu vrata je bogato ukrašenim frizom ispunjenim metopama i triglifima u obliku volovskih lubanja i rozeta, pojasnila je Brkan Klarin.

Gradnja pod prisilom

Utvrda Forte, danas Perivoj Vladimira Nazora, gradi se nasuprot Poluotoku, djelomično u moru, a završena je u samo četiri godine. Cijelo naselje Borgo, koje se tada prostiralo ispred zidina, srušeno je da bi se bastion Forte mogao izgraditi.

– U »Vili Slovinki« rušenje i gradnju lijepo opisuje Juraj Baraković, jer svi su građani bili primorani sudjelovati u gradnji, dodala je naša vodičica.

No, prvi gradski park ipak je onaj kraljice Jelene, uređen kako bi građani imali mjesto gdje se mogu odmoriti od gradskih gužvi i udahnuti svježeg zraka. 1829. godine otvara se prvi javni perivoj u Dalmaciji, jer grad je tada bio potpuno zatvoren.

– Wolfgang von Welden, visokopozicionirani austrijski časnik i zaljubljenih u botaniku autor je prvog perivoja, koji ima elemente romantizma. Posebno su zato značajni telamoni – dva stupa s muškim torzom, koji su doneseni iz ostataka srušene palače Fanfonja. Oko 150 godina oni su stajali odbačeni, a potom ugrađeni u eksedru, gdje ih i danas vidimo, rekla je Brkan Klarin.

Povijest pod nogama

Kao i cisterne, dio fortifikacijske arhitekture je i zgrada oružarne, koja danas stoji na kutu Poljane Šime Budinića i Medulićeve, na koju se naslanja i kuća zadarskog kapetana.

– Muraj ili Bedemi zadarskih pobuna iz 16. stoljeća grade se na mjestu starih srednjovjekovnih zidina, koje se ruše, kao i palača Fanfonja, koja je srušena da bi se mogle izgraditi zidine između bastiona sv. Marcele, gdje danas stoji Muzej antičkog stakla Zadar i bastion sv. Dimitrija. Rušenje crkve sv. Marije Velike, u kojoj je čuvana škrinja svetog Šime, Zadrani su njezino rušenje jako teško primili, jer je bila važno hodočasničko središte. Kao najveća crkva zadarske komune, čuvala je škrinju sv. Šime, a škrinja je preseljena u novo gradsko središte odakle je vladala mletačka politika, što su Zadrani gledali kao uzimanje najvažnijeg gradskog simbola pod mletačku vlast, zaključila je Brkan Klarin.

Na kraju, sljedećeg puta kada se uputite do peškarije, pogledajte dobro cestu koja prolazi Liburnskom obalom, gdje ćete primijetiti jednu liniju koja njom prolazi. Ta linija na cesti pokazuje koliko je zapravo velik bio bastion sv. Roka. Mnogi mali dijelovi povijesti Zadra uklopljeni su tako u njegovu suvremenu svakodnevicu, a vidi ih se lako, samo se treba pogled skrenuti k povijesti našeg lijepog grada, koja je prečesto nezasluženo zaboravljena i ostavljena tek u funkciji turističke zabave.