Stanovnici Smiljevca već godinama u istim problemima: 'Otvorim frižider i udari me smrad, ulazi u sve živo i ne znaš di bi!'

Marija Rončević sa suprugom se prije petnaest godina doselila na Smiljevac, gdje su se uselili u kuću koju su godinama gradili radeći u Njemačkoj, vjerujući da će u njoj provesti mirnu starost. Ali, umjesto toga, već godinama trpe neugodan smrad koji dolazi iz obližnjeg sustava odvodnje. Nadali su se da će muke s neugodnim mirisima biti gotove nakon završetka projekta »Dogradnja Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) Centar – Zadar« koji je započeo 2021. i završio 2024. godine, no, čini se, kako to ipak nije slučaj.

Zvali inspekcije

I dandanas, kako nam govori Marija, zatvara prozore i sanja o odmoru na svom balkonu. Neugodan smrad, govori nam, osjete i drugi susjedi, iako, nešto manje nego oni. Objašnjava nam da je položaj njezine kuće, taman »na udaru«.

– Nama je isto kao i prije tog projekta, a bazeni su odmah ispod naše kuće. Problem nije riješen! Prije dva, tri dana, otvorila sam frižider i zapahnuo me taj miris. Više ni ne znaš kako se uvuče! Otvoriš vrata, prozor, direktno ide val smrada, u teću, u frižider, u sobu, svukud, u sve živo uđe i više ne znaš di bi! Il’ bi glavu sakrio unutar kuće, il’ vani! To je strašno i gotovo. Evo, već više od petnaest godina… Ja više ni ne znam kako smo živi, govori Rončević objašnjavajući kako su zvali sve nadležne institucije i inspekcije.

– Ali ništa, kao i uvijek, govori nam ogorčeno.

– A di ću, kud ću? Sve što sam radila, uložila sam u kuću, svih svojih pedeset godina rada! Da kuću mogu premjestiti, e, to bi najradije, al’ ne mogu. A nisam ja sama u svemu tome i drugim susjedima je slično. Prije je, južnije u naselju, bilo grozno, ali su nešto napravili pa im se više ne osjeti, ali nama ovdje gore nikako ništa ne pomaže. Pogotovo ovdje, sve direktno ide u naša vrata. Kuća je okrenuta na južnu stranu pa kad zapuše… Naša kuća čak blokira smrad, pa je ovima iza nas već malo bolje, al’ isto smrdi, govori Rončević dodajući kako su, povrh svega, ispred njihove kuće, a u kanalu Ričine, nedavno svjedočili izlijevanju kanalizacije koja se slijevala tokom rijeke.

Povraća ti se

– Pola jaruge je plivalo u kanalizaciji. Nevjerojatno! Pogledajte koji je to talog, papira, uložaka, vlažnih maramica, pitaj Boga što nije bilo u tome! Tko zna odakle to, a nije prvi put da smo to vidjeli. Netko pušta pa to sve kanalom ide pravo u more, govori nam i pokazuje snimke i slike, nakon čega nas odvodi do ruba svog vrta kako bismo vidjeli ostatke koji se nalaze u kanalu.

Problem neugodnih mirisa je posebno izražen ljeti ili pri južini, ali uz sam smrad, naglašava, brinu je i posljedice za zdravlje.

– Stidim se dovesti goste u kuću. Kako ćeš ikome staviti ručak na stol, kad ni ti sam ponekad ne možeš jesti. Povraća ti se, želudac se diže. A u vrtu imam voćke, koje ne mogu ni ubrati, kušati… Ništa ja ne mogu koristiti, ni kuću ni voćku! A rješenja nema, nitko nas ne doživljava, samo se loptaju s nama, prebacuju me na druge kontakte…. A mora biti neko rješenje, pa makar da zid stave s ove strane da blokira miris, predlaže gospođa Marija, već umorna od borbe.