Što je danas radila žena nogometaša

VAŽNOST NOGOMETA ZA PROSJEČNO KUĆANSTVO

Upravo je zanimljivo koliko se pažnje posvećuje nogometu, kako na televiziji tako i u drugim medijima, a pogotovo na portalima kojih ima mali milijun pa očigledno nemaju više o čemu pisati. Ja razumijem da je nogomet glavna tema onda kada je neko svjetsko ili europsko prvenstvo, ili kada je sama završnica kupova ili prvenstva, ali kada toga nema onda se piše sve i svašta samo da se nešto piše. Tako onda imamo i vrlo važne vijesti što je radila koja maneken… pardon, što je radila žena kojeg nogometaša, a pogotovo, ako je u pitanju Ronaldova obitelj koja je skroz interesantna, od njega samoga i njegovog kulta tijela pa sve do onog najmanjeg djeteta njegovog. Što je rekla njegova gospođa, kako trenira najstariji sin pa sve do toga kakva je situacija s pelenama bila toga jutra kod onoga najmanjeg.

Ali, vratimo se konkretno nogometu. Kada se ne igra, onda se kupuje. Koliko je tko dobio novca za prijelaz iz jednog kluba u drugi, kolika je odšteta za kojega igrača, a najbolje je kada pročitaš naslove, a u svakom drugom imate riječ »dovođenje«. Koga će Real »dovesti« ove sezone, hoće li Chelsea stići »dovesti« toga i toga do kraja prijelaznog roka, zašto ove sezone Inter nikoga ne »dovodi«? Ispada da ti menadžeri bauljaju okolo po livadama, cestama i parkiralištima i vuku za ruku nekog nezrelog momka koji ne zna sam naći put, ne snalazi se baš, pa mu treba vodič koji će ga sigurno dovesti na cilj. Bilo kako bilo, ispada da je samo nogomet važan, da nema nikakvih drugih problema i stvari na koje treba fokusirati pažnju, a nogomet je, realno gledajući, kada nema prije nabrojanih događaja, važan samo manjoj skupini tzv. navijača koji nemaju vlastiti život pa sebi daju važnost kao pripadnicima neke skupine koja je ustvari važna samo sebi, a nikome drugome ne. Trebalo bi naći neku curu pa s njom provoditi vrijeme, a ne se baviti minornim stvarima i šarati po zidovima ovoga nekada lijepog grada.

SVE JE OTIŠLO GORE OSIM MOJE JADNE PLAĆE

Upravo je zanimljivo kako Hrvati znaju predviđati stvari. Svi smo predmnijevali kako će kod prelaska na euro biti lopovluka, marčapije i povlačenja za nos stoke sitnog zuba i sve se to, zanimljivo i obistinilo. Pa se onda kozmetički nešto izvodi da bi se kao uvelo reda, uhvati se neka frizerka koja kao da je obavila pljačku pretvorbe, a ne povećala cijenu za svoje usluge. Neš’ ti problema. Ne moraš ići kod frizera. Ne ovisi ti život o tome. Ili pusti kosu i veži rep, ili se sam ošišaj mašinicom. Ali kruh i mlijeko moraš kupiti.

Evo, ja npr. odlučio napraviti svoj čuveni ćizkejk. Treba kupiti svježeg sira onog zamotanog u gazu u pakiranju je od 800 grama, a meni treba 900 pa dodam jedan jogurt i to je to. Jest, kako da ne. Kupim ja tri jogurta i tri pakiranja sira za napraviti tri čizkejka i pri tome se ovako glup i naivan veselim kako taj sir nije poskupio… Ali awaj! Navečer vidim ja da nešto ne štima, da mi fali sira… Da! Nisu poskupili proizvod, nego su ga smanjili sa 800 na 600 grama. Pakiranje izgleda isto, ista etiketa, samo što su smanjili količinu. Isto je svojedobno bilo s Milka čokoladom. Uvijek izgleda iste veličine, ali se težina smanjuje, čokolada je sve tanja i tanja, a cijena ostaje ista.

To me podsjetilo na jednu pjesmu legendarne zadarske skupine »La capula« u kojoj glas pita »bako, pošto kapulica?« – »sto kuna kilo« – »a može li to upola jeftinije« – »može, ako ćeš pola kila«. Bilo kako bilo, oni su svoje napravili, cijene će i dalje ići gore, kupovna moć će biti sve manja, narod će sve teže živjeti, a mi ćemo se brinuti oko nogometa, pjesme Eurovizije, maloga Bluma, Severininog razvoda i da ne nabrajam sad oko čega sve ne. E moj narode…