Gradska vijećnica Blanka Klasić pomogla višečlanoj obitelji u nevolji: 'Jako smo se zbližili, postala sam im i kuma'

Djeca su plakala od sreće kad su se uselila u novi stan, s novim namještajem, gdje svatko ima svoj kutak, grlila me i zahvaljivala, a ja sam samo razmišljala kako bi trebalo biti normalno da imaju sve to, osnovne uvjete. Cijela obitelj je sretna, otac kaže da mu se čini da sanja, teško mu je povjerovati da više nema prije svega straha da će preko noći završiti na ulici sa suprugom koja je nedavno rodila te starijih petero djece, priča sa suzama u očima gradska vijećnica iz redova DOMiNO-a i predsjednica Komisije za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Zadra, Blanka Klasić koja će najmlađoj članici ove obitelji biti i krsna kuma.Velika je to čast, ističe, ali ponajprije velika radost.

Preko noći

Obitelj koja je živjela u podstanarstvu s petero djece i šestim na putu našla se u itekako teškoj situaciji kada se otac, jedini hranitelj obitelji, teško ozlijedio. Prije toga nisu se oslanjali ni na kakvu pomoć države ili ičiju pomoć, sami su se borili, usprkos dijagnozama.

– Upoznala sam tu obitelj prije sedam mjeseci, javili su mi se i objasnili svoju situaciju. Ne želim iznositi previše detalja o obitelji. U najkraćim crtama, prijetilo im je izbacivanje iz stana, nismo mogli dopustiti da djeca završe na ulici. Pokrenuli smo akciju, prikupljali novac za stanarine i sve što je bilo potrebno, prepričava Klasić.

Klasić je zatim, zajedno s gradskim pročelnikom za socijalnu skrb i zdravstvo, Mladenom Klancem, obilazila obitelji koje su trebale gradske stanove po hitnom postupku. Ova obitelj zaista nije mogla čekati, no bio je izazov pronaći adekvatan stan.

– Toliku obitelj ne može se useliti u stan od 30, 40 kvadrata, ne možete malu bebu u stan pun vlage… Grad Zadar zaista je uskočio i pronašao stan koji odgovara njihovim potrebama. Promptno su reagirali! Međutim, stan je bio prazan, trebalo ga je opremiti. Dr. Damir Biloglav i ja kontaktirali smo Zakladu Pevex koja je u potpunosti opremila stan, od namještaja do bijele tehnike. Moram zahvaliti i pročelniku Klancu, to je jedna divna osoba. Od srca zahvaljujem i članovima Udruge ratnih veterana 7. domobranske pukovnije Zadar te brigadiru Danijelu Kotlaru, poliklinici Vrdoljak koja nam je pomogla kada je jedno dijete hitno trebalo pregled na koji se u javnom zdravstvu čeka osam mjeseci i brojnim drugima koji su nesebično i bez razmišljanja priskočili u pomoć, kazuje Klasić.

Udruženim snagama

Osmijeh djece nema cijenu, obitelj je sada na sigurnom i urednom, a Klasić naglašava da će im nastaviti pomagati. Jedno od djece čeka operacija, a i majci, koja bi i planine pomicala za svoju djecu, stanje se pogoršalo od velikog stresa.

– Netko to od gore vidi sve, a mi smo samo oruđe. Uspjeli smo jer smo se udružili, bez obzira na stranke. Ovo nije politička priča, ovo je priča o dobrim ljudima. Jako sam se zbližila s ovom obitelji i naravno da sam plakala od sreće kad su me pitali da budem krsna kuma, kaže Klasić emotivno.

Nažalost, ovo nije jedina obitelj u potrebi, prije tri mjeseca Komisija je po hitnom postupku dodijelila 15 stanova, a gotovo svakodnevno ljudi pitaju kada će natječaj… Osim toga, neki od stanova su u zaista lošem stanju.

– Generalno, ono što vidim kao problem je to što se dugi niz godina nije radila revizija. I onda, zatekli smo stanje kakvo smo zatekli. Ne mogu reći da Grad ne rješava ta pitanja, sad se revizije rade intenzivno, ali ipak smatram da bi to trebalo biti malo brže, pogotovo sad kad bi trebao izaći novi natječaj. Ima oko nas jako teških sudbina…, kazuje Klasić.

Imajući na umu te teške sudbine kojih nažalost ne manjka, opet se otvara pitanje moguće zloupotrebe socijalnih stanova. Kako saznajemo od Klasić, neki su se nakon objave liste korisnika javili i rekli da im stan više ne pripada, da su se njihovi uvjeti života u međuvremenu promijenili.

Jesu li stvarno potrebni svim ostalim korisnicima, može se provjeriti samo redovnim obilascima, a ovaj sastav Komisije to i radi.

Dok, dakle, pojedini korisnici sami prijavljuju promijenjene životne okolnosti i odustaju od prava na stan, na drugoj strani nalaze se obitelji poput ove, kojima je pravodobna reakcija i pomoć doslovno promijenila život. Socijalni stanovi nisu samo administrativna kategorija, nego često posljednja sigurnost za ljude koji se preko noći nađu u teškoj životnoj situaciji, stoga je silno važno da sustav bude pravedan, ažuran i usmjeren upravo prema onima kojima je pomoć najpotrebnija.

REDOVNI OBILASCI

Imajući na umu teške sudbine kojih nažalost ne manjka, opet se otvara pitanje moguće zloupotrebe socijalnih stanova. Kako saznajemo od Klasić, neki su se nakon objave liste korisnika javili i rekli da im stan više ne pripada, da su se njihovi uvjeti života u međuvremenu promijenili. Jesu li stvarno potrebni svim ostalim korisnicima, može se provjeriti samo redovnim obilascima, a ovaj sastav Komisije to i radi