10 GODINA BREXITA Čak 55 posto Britanaca želi natrag u EU, ali to nije izgledan scenarij

Prije deset godina, 23. lipnja 2016., Britanci su tijesnom većinom od 51,9 posto glasova za i 48,1 posto glasova protiv, na referendumu izglasali odluku o napuštanju Europske unije. Desetljeće nakon Brexita, Velika Britanija je u svom političkom suverenitetu znatno ojačala. No u gospodarstvu, trgovini, životnom standardu i investicijama građani i gospodarstvo su platili visoku cijenu. Čak se ni broj novopridošlih imigranata u Veliku Britaniju nije smanjio. Baš naprotiv. Broj imigranata danas je znatno veći nego prije deset godina, no umjesto Poljaka ili Austrijanaca, danas u Britaniju useljavaju Indijci, Kenijci i Pakistanci.

– Britanski narod glasao je za kontrolu naših granica, kontrolu broja useljenika. A to se nije dogodilo. Imigranti iskorištavaju sustav koji smo izgradili, a za to još moramo i plaćati, kaže John Welsby iz Wakefelda koji je na referendumu glasao za napuštanje Europske unije.

Pogrešna odluka

Kanadski CBC je proveo veliko istraživanje o zadovoljstvu Britanaca odlukom od prije deset godina. Rezultati su danas potpuno različiti nego 2016. Procjenjuje se kako 57 posto Britanaca smatra da je odluka o izlasku bila pogrešna, dok njih oko 55 posto podržava ponovni ulazak u Europsku uniju. Samo 35 posto Britanaca danas je protiv povratka u okvir zajednice europskih zemalja.

Brexitom je Velika Britanija ponovo dobila potpunu kontrolu nad svojim zakonodavstvom i vođenjem trgovinske politike. London više ne treba implementirati u svoje zakonodavstvo odluke Europskog parlamenta, a samostalno razvija odnose i sklapa trgovinske sporazume s trećim zemljama poput Indije, Australije ili SAD-a, što joj, kao članici EU-a, nije bilo dopušteno.

S druge strane, gospodarstvo Velike Britanije doživjelo je snažan udarac. Većina ekonomskih studija procjenjuje kako je britanski BDP danas između 4 i 8 posto manji nego što bi bio da je zemlja ostala u EU-u. Investicije su niže za 12 do 18 posto, a produktivnost je pala za nekoliko postotnih bodova. Djelomično se urušio i financijski sektor. Prije deset godina London je bio financijsko središte Europe, danas su veći dio te uloge preuzeli Frankfurt, Pariz, Amsterdam i Dublin.

– Život je sve skuplji, a cijene su svake godine sve više i više. Cijene nekih osnovnih namirnica, poput sira, mesa ili mlijeka, udvostručile su se. Ono što je stajalo dvije, danas stoji četiri ili pet funti, a plaće nisu pratile taj rast, kaže Welsby.

Jedan od argumenata zagovornika Brexita bio je poseban status koji je Velika Britanija oduvijek imala sa SAD-om. Računalo se kako će pristup slobodnom europskom tržištu biti kompenziran boljim i povoljnijim odnosima koje će Britanija, tvrdilo se, razviti s Washingtonom. No, nitko od njih nije računao na Donalda Trumpa.

Jedan od prvih poteza koje je Trump povukao dolaskom u Bijelu kuću bilo je uvođenje prilično visokih carina, a Velika Britanija pri tome nije bila pošteđena, niti je dobila poseban status. Sve je to rezultiralo velikim smanjenjem izvoza ne samo u zemlje Europske unije, već i u SAD. Čak i izvoz britanskih proizvoda u zemlje poput Australije nije prošao bez problema. Iako su zagovornici Brexita tvrdili kako će britanski proizvodi, koji više ne moraju poštovati stroga sigurnosna pravila EU-a, biti jeftiniji, a time i konkurentniji, nije se računalo kako Australija, ali i cijeli niz drugih neeuropskih zemalja, uvjetuje standarde kvalitete koji su bazirani na europskom CE sustavu i da bez tih standarda uvoz iz Britanije neće biti moguć.

Najgore je mladima

– Nisu Britanci nostalgični za EU-om, već su razočarani obećanjima koja su slušali o Brexitu. Niti je NHS, odnosno nacionalni zdravstveni sustav postao bogatiji, niti je život postao jeftiniji, upravo suprotno. Migracije se nisu smanjile, gospodarstvo nije procvjetalo. Posebno su osjetljivi pripadnici mlađe, Z generacije. Za njih Brexit ne predstavlja simbol nacionalnog suvereniteta, za njih je Brexit prepreka slobodnom putovanju, studiranju, prepreka radu, kaže analitičar i povjesničar dr. Petar Bašić.

Unatoč svemu, skori »Breturn«, odnosno pokušaj povratka Velike Britanije u Europsku uniju, malo je vjerojatan. Prije svega, Brexit je bio toliko traumatičan proces da gotovo nitko ne želi ponovo otvoriti desetogodišnji građanski rat između »leave« i »remain« tabora. Nadalje, Britanija gotovo sigurno više ne bi bila primljena po pravilima koja je uživala unutar Europske unije. Morala bi prihvatiti euro, morala bi prihvatiti veći stupanj integracije nego što ga je imala do 2016. i sigurno više ne bi imala posebne izuzetke kao u vrijeme svog »prvog« članstva u Europskoj uniji.

Ako bi se danas ponovo održao referendum, vrlo je vjerojatno da bi Britanci glasali drukčije nego 2016. godine. Većina istraživanja pokazuje da sada prevladava osjećaj da Brexit nije ostvario glavna obećanja svojih zagovornika. No to ne znači da je povratak blizu. Najizgledniji scenarij za sljedećih desetak godina nije ponovno članstvo, nego postupno približavanje EU-u kroz zajedničko tržište, obranu, energetiku i zajedničku sigurnost.