PAKOŠKA NEVJESTA Zbog ljubavi iz Club Meda Francusku je zamijenila životom na Jadranu: 'Kad sam stigla u Hrvatsku, dobila sam pancirku'

Zahvaljujući dugoj turističkoj tradiciji i nekadašnjem legendarnom Clubu Mediterranee, otvorenom još 60-ih godina prošlog stoljeća u Pakoštanima, ovo je mjesto i dandanas svijet u malom. Naime, Pakoštanci su putovali i radili u Club Med resortima diljem svijeta, a očito su bili toliko šarmantni da su mnoge žene odlučile napustiti veće gradove i skrasiti se u ovom malom mjestu, itekako ugodnom za život. Pakoške nevjeste, dakle, dolaze iz Maroka, Grčke, Egipta, Čada, Madagaskara, Crne Gore, Tunisa…, a velikim dijelom iz Francuske.

Mijenjali adrese

Jedna od »francuskih Pakoštanki« je svestrana i simpatična Fabienne Šarin koja ovdje živi već 24 godine i koja Pakoštane ne bi mijenjala ni za što, iako je obišla gotovo cijeli svijet.

– Rođena sam na sjeveru Francuske, blizu Belgije, a radila sam u Clubu Med šest godina, živjela sam godinu dana u Brazilu, u SAD-u, u Grčkoj… A muža sam upoznala u Švicarskoj, oboje smo radili u Clubu Med, ali on nije govorio francuski, a i engleski slabo, na početku smo se sporazumijevali rukama i nogama, priča Fabienne kroz smijeh.

S obzirom na to da su kasnije jedno zbog drugoga mijenjali adrese, vjenčali se, postali roditelji, pa baka i djed, čini se da su zajednički jezik ipak pronašli.

– Radili smo zajedno dvije sezone i malo po malo smo se upoznavali. Došao je kasnije u Francusku posjetiti me, došla sam i ja u Hrvatsku, iako je tada još bio rat. Sjećam se, kad sam sletila u Zagreb, dobili smo prsluk za zaštitu od metaka. Sve za ljubav, kaže Fabienne.

Ljubav je najprije, na sedam godina, dovela njenog muža u Francusku. Oženili su se, dobili kćer i sina. Bilo im je dobro, ističe, u Francuskoj, ali…

– Pakoštanac ne može bez Pakoštana! Došli smo tu živjeti, s dicom, sredili kat. Nikada nisam požalila! Nije mi ni u početku bilo teško, navikla sam putovati, živjeti na različitim mjestima, a tu sam imala dosta poznanika baš zbog Cluba Med, ljudi koji su radili sa mnom u Švicarskoj. Moja pokojna prijateljica koja je živjela u Pakoštanima bila je iz Nove Kaledonije, govori Fabienne.

Kvaliteta života

Prilagodba nije bila nikakav problem, lijepo su je prihvatili, a uostalom multikulturalnost ovdje nije novost. Osim nevjesta, imaju iz zetove npr. iz Belgije i Grčke. Međutim, učenje jezika je bio drugi par postola. Organiziranih tečajeva tada nije bilo, dok danas, primjerice, njena nećakinja iz Francuske hrvatski uči online. Fabienne je slušala ljude i upijala.

– Kći je imala šest godina, a sin tri kada smo došli. Muž je pričao hrvatski otkad su rođeni, navikli su slušati, govoriti i ne baš. Kći je znala reći: neću! No, ona je krenula tu u drugi razred, u početku je bilo teško, ali brzo je naučila. Sin je volio raditi u vrtu, družio se sa susjedom koja mu je puno pomogla u učenju jezika, kazuje Fabienne.

Pakoštanci su, nastavlja, jako dobri, dragi i srčani. Možda, za francuske pojmove, malo glasni.

– U Francuskoj su me stalno pitali svađamo li se, a zapravo Pakoštanci samo glasno pričaju, dodaje sa smiješkom.

A iako je životni standard u Francuskoj viši, kvalitetu života i sigurnost ističe kao najveću prednost Pakoštana. Činjenicu da dijete može samo u školu i da se npr. bicikl može ostaviti ispred kuće bez straha od krađe ne može nadomjestiti novac.

Voli kuhati

Doduše, u Hrvatskoj se treba jako puno raditi, no Fabienne to voli, nikada joj nije dosadno, a okušala se u raznim poslovima.

– Ja sam multipraktik, čistila sam kafiće, radila na ribogojilištu, krpala mreže… Ovdje sam naučila krpati mreže, ali oduvijek šivam pa mi je to vjerojatno pomoglo. Vodila sam i izlete, radila sam deset godina u fast foodu u Biogradu, pa u cateringu. Radim marmelade od smokve i kivija, sudjelujem na lokalnim sajmovima i događajima. Jako dugo, već 26 godina, još otkad smo dolazili na odmor, prodajem šećernu vunu na rivi, sad već dolaze sa svojom djecom oni koji su kao djeca kod mene kupovali vunu, govori radišna 60-godišnja Fabienne koja je bila i na televiziji, na Večeri za pet.

Kuhala je tada francuska jela, ali u njihovoj kući jede se i francusko i dalmatinsko i indijsko i kinesko. Od naših jela favorit joj je pašticada, voli i crni rižot, a često sprema i punjene paprike.

Liker od koromača

Uz to nerijetko ide i francuski aperitiv Ricard, liker od koromača. Iako gotovo nepoznat u Hrvatskoj, u Pakoštanima je, uz pelinkovac, najpopularnije piće. Opet je »krivac« Club Med u kojem se to pilo, samo naši ljudi u početku nisu znali da se to treba razvodniti, ipak ima 45 % alkohola, pa im je bio malo jači. S vremenom su naučili kako se pije.

I danas se redovno poslužuje u kafićima i starijima je divan podsjetnik na vesele dane mladosti, a uživaju i mlađi. No, više, barem koliko je Fabienne poznato, ne dolaze nevjeste iz cijeloga svijeta, premda turizam u Pakoštanima cvjeta.

– Ovo je selo, ali selo koje živi. Odlično je ljeti, ima jako puno sadržaja, događanja. Skoro svako ljeto dolaze mi nećak i nećakinja, oni su oduševljeni Pakoštanima. Obožavaju i more, kao i ja, ja ljeti imam svoju rutinu, uvijek ubacim plažu u raspored. Nije ni zimi dosadno, imamo maškare, ma uvijek se nešto može raditi, priča Fabienne koja silno voli Pakoštane i Hrvatsku.

Vrt s kaminom i velikim stolom gdje razgovaramo ukrašen je i hrvatskom zastavom, i to onom s Thompsonovog koncerta u Zadru. Donio ju je njen sin koji je bio jako sretan što je »uhvatio« ulaznicu, a išla bi rado i ona, da tog dana nije morala raditi catering.

Tri generacije

U Clubu Med u Pakoštanima, ali i drugdje po svijetu, radio je Fabiennin svekar, Vinko Šarin, bio je šef stražara, baš kao i njegov sin, njen suprug, a danas, u Pine beachu koji je naslijedio Club Med, radi – Fabiennin sin.

– To ide od generacije do generacije, kaže Fabienne.