SP ruši sve predrasude: autsajderi oduševili, Messi ispisao povijest, a Hrvatska traži iskupljenje

Mlin Svjetskog prvenstva vrti se brzinom svjetlosti, a nakon prvog kola nikada duže grupne faze dobili smo neke odgovore. Prvobitne bojazni o razvodnjavanju kvalitete i brojnim ‘nabijačinama’ ostale su samo – bojazni. Iako su Njemačka i Švedska zgazile Curacao i Tunis, ostali ‘underdozi’ predstavili su se u dobrom ili vrlo dobrom svjetlu, premda će nas neki rezultati demantirati.

Primjerice, kada pogledate rezultat utakmice Norveške i Iraka, pomislit ćete da momčad iz Azije nije imala prevelike šanse. No nakon izjednačujućeg gola Husseina i završnice prvog poluvremena djelovalo je da gledamo sedmu rundu Željka Mavrovića (Irak) i Lennoxa Lewisa (Norveška). Irački susjed – Jordan – još je bolje stajao protiv Austrije, koju je morao spašavati Marko Arnautović, neočekivani joker s klupe Ralfa Rangnicka.

Kada sam iskoristio riječ ‘neočekivano’, ajmo ju još jednom uzeti u kontekstu utakmice Novog Zelanda i Irana, jer je to zaista bila neočekivana ljepotica, koju su mnogi planski i preskočili gledati. I Iranci i Novozelanđani igrali su za gol, odnosno bod više, a kombiniranje Chrisa Wooda i Elijaha Justa bilo je kao da se znaju u dušu.

Da je Mundijal najbolji način za stjecanje novih pratitelja na Instagramu, pokazao je slučaj vratara Zelenortske Republike – Vozinhe, koji je prije utakmice sa Španjolskom imao oko 50.000 sljedbenika na toj društvenoj mreži, da bi ga bravurozne reakcije i obrane protiv Furije pretvorile u svjetsku zvijezdu koju sada prati oko 13 milijuna ljudi. To je moć Mundijala. Pa ako hoćete i moć proširenja Mundijala.

Katarski vratar Mahmud Abunada još je jedan čuvar mreže koji je našao pravi tajming da pokaže najbolje od sebe – na otvaranju protiv Švicarske.

Iscrpljujuća i duga sezona otežala je noge većini zvijezda, no neki ne znaju što je umor. Tu mislimo na Kyliana Mbappea i Erlinga Haalanda, koji su jako krenuli, no isti dan kada su Francuz i Norvežanin postigli ‘dubl’ Senegalu i Iraku, Lionel Messi izjednačio se s Miroslavom Kloseom na ljestvici najboljih strijelaca u povijesti Mundijala.

Argentinac je alžirskog vratara Lucu Zidanea probijao tri puta, čime je s 38 godina, 11 mjeseci i 23 dana postao i najstariji igrač koji je postigao hat-trick na Svjetskom prvenstvu.

E sad, vratimo se kratko u ljeto 2016., kada je Messi objavio kraj reprezentativne karijere nakon poraza u finalu Copa Americe protiv Čilea. Zamislite da je ostao pri toj odluci. Onda ne bismo vidjeli kako Argentina uzalud veže tri uzastopna velika naslova, a da vam je tada netko rekao da će dostići Klosea, rekli biste mu da je lud. Toliko je Messi bio daleko od tih 16 golova poljskog Nijemca.

Što bi pak jedan Brazil dao da se može osloniti na nekog svog Messija. Tada ne bi Selecao bio debelo podređen u prvih pola sata protiv Maroka, ali brazilski problemi dublji su od napadača i desetki. Prije 30 godina Brazil se mogao pohvaliti bekovskim genijalcima – Cafuom i Robertom Carlosom, a danas tu ordiniraju Ibanez (koji nije bek) te Douglas Santos, kojeg šira javnost ni ne poznaje.

Čini se da Brazil, koji je vjerojatno najveći izvoznik nogometaša na svijetu, jednostavno ima kadrovske dubioze koje ni Ancelotti ne zna kako presložiti. Vremena baš i nema jer se turnir već zalaufao.

I za kraj – Hrvatska. Naši Vatreni vraćali su se dva puta iz ponora protiv Engleza, ali pad u drugom poluvremenu bio je strmoglav. Obrana je puštala, linije su pucale, ali uhvatiti se možemo za dva krasna pogotka koji konkuriraju za najbolje golove grupne faze.

Plasman u nokaut-fazu tražit ćemo kroz Panamu i Ganu, što se i pretpostavljalo uoči turnira, no rupe u obrani morat će se pokrpati. Prekidi su stara rana, boljka koja nas prati još od Rusije, no ajmo se fokusirati na pluseve, a to su Petar Musa i Martin Baturina.

Musa je hitar, brz, a čini se da je on Dalićev faktor iznenađenja za ovaj turnir, dok Martinova važnost za reprezentaciju raste iz ciklusa u ciklus. Vjerujemo da će sve naše prednosti biti uočljivije u susretima s Panamom i Ganom, koje su odigrale jednu od najgorih utakmica dosadašnjeg turnira. Crne zvijezde su u prvom poluvremenu bile toliko podređene da smo se počeli pitati gdje se izgubio njihov stari sjaj, no na kraju su iz jednog kontranapada složili pobjednički pogodak koji bi mogao utjecati na dosta toga. Dakako, treba se uzdići nakon Engleske, no Hrvatska je u sličnim situacijama bila i ranije. Gubilo se na otvaranju i na Euru 2020. pa se stigla ugrabiti karta za dalje. Znamo da će se isto ponoviti i sada.