Rastu cijene tranzitnih vezova, a raste i broj pitanja o opravdanosti poskupljenja: 'Uvijek postoji prostor za prakse koje graniče s poštenima'

S toplijim vremenom krenula je i pojačana prisutnost nautičara u zadarskom akvatoriju. Kao jedna od najvažnijih destinacija nautičkog turizma na cijelom Mediteranu, Zadarska županija je dom najvećoj floti u charteru na našoj obali Jadrana. Veliki će broj njih tisuće turista odvesti na putovanje našim morem, na kojem ih očekuju brojni troškovi. Jedan od onih o kojem se najviše raspravlja trošak je tranzitnog, tj. dnevnog veza brodica u marinama, koji je i ove godine skuplji. S obzirom da svaka marina za sebe određuje koje će cijene držati, kao i koje će usluge nautičarima u sklopu tranzitnog veza nuditi i cijene su šarolike.

Tranzitni ili dnevni vez podrazumijeva pristajanje plovila u marinama ili lukama otvorenima za javni promet kako bi mogli izaći na kopno, ili kada se brodica želi na sigurno skloniti pred nadolazećim nevremenom. Nautičari tada slobodni vez u sigurnoj luci mogu pronaći u marini, privezištu ili gradskoj luci.

Cjenik za špicu

Usporedili smo dostupne cijene tranzitnog veza u nekoliko marina na području Zadarske županije, kao i tarife koje za vez naplaćuju Županijska lučka uprava, te Lučka uprava Zadar.

Što se tiče komercijalnih marina, cijene su približno jednake, a u prosjeku za brodice duljine osam metara po danu iznose oko 70 eura.

Točnije, Marina Drage tranzitni vez ove godine za plovila duljine osam metara naplaćuje 69 eura, a za istu je kategoriju plovila prošle godine tranzitni vez bio 62 eura. Za plovila do 20 metara tranzitni se vez naplaćuje 400 eura, kao i prošle godine, a korisnici svih duljih plovila do svoje će tarife doći na upit.

Olive Island Marina u Sutomišćici na otoku Ugljanu će za plovila do deset metara duljine dnevno naplatiti 72 eura za period od 1. travnja 2026. do 31. ožujka 2027. godine. Za brodice do 20 metara tranzitni vez košta 200 eura po danu, a za sva se duža plovila tarifa dogovara u marini. Cjenik koji važio od 1. travnja 2025. godine do 31. ožujka 2026. godine je pak imao nešto niže tarife. Brodice do deset metara tranzitni su vez plaćale 70 eura po danu, a za brodice do 20 metara tarifa je iznosila 210 eura.

ŽLU – po tonaži

ACI marina u Šimunima od ove godine u sustavu naplate ima poseban cjenik za špicu sezone od 1. srpnja do 31. kolovoza te je skuplji u odnosu na tarife u ostalom dijelu godine. Brodica do osam metara platit će ovo ljeto tarifu od 64 do 66 eura, ovisno o periodu godine, dok će one duljine 30 metara platiti 676 do 712 eura za tranzitni vez po danu. Tarife za prošlu godinu nismo uspjeli pronaći, ali zato jesmo one za 2024. godinu, koje su iznosile 60 eura za najmanje brodice, te 676 eura za najveće. Rast cijena tako se kreće u rasponu od četiri do šest eura za manje brodice, te 36 eura po danu za najveće brodice.

Najveća marina Kornati u Biogradu na Moru u cjeniku koji vrijedi od 1. travnja 2026. godine do 31. ožujka 2027. godine ima tarife od 59 eura za brodice od minimalno osam metara te 415 eura za one od 21 metara i više. Prošlogodišnje tarife, koje su vrijedile od 1. travnja 2025. godine do 31. ožujka 2026. godine iznosile su 59 eura za manje, te 377 eura za najveće brodice.

Što se tiče lučkih područja pod upravom ŽLU-a, oni vez naplaćuju po tonaži, tj, metru duljine plovila, s tim da ŽLU ima tri kategorije lučkih područja i posebnu cijenu za svaku od njih. Potonja svoje cijene nije mijenjala od 2025. godine, tako da najniža tarifa od dva eura po metru brodice putnike košta 12,5 eura po danu za brodicu od pet metara, dok one od 20 metara tranzitni vez najviše može koštati 150 eura po danu. LUZ je pak od ove godine uveo tonažni sustav naplate, prema bruto tonaži, tj. zapremnini brodice ili teretnog plovila. Pravila baždarenja plovila donosi resorno ministarstvo, a minimalni iznos tarife je šest eura po bruto toni plovila.

Stanje na tržištu tranzitnih vezova za nas je prokomentirala Selma Ćubara, koja stoji iza platforme charter.hr, naglasivši kako cijene rastu već godinama. Tranzitni vez je posebno diskutabilna stavka u cjenicima marina i lučkih uprava ne samo jer varira od marine do marine, već i zato što varira i ono što se u njima nudi. Osnovna usluga, zato, ističe, moraju biti struja, voda i internet.

– Tarife ovise o opremljenosti i infrastrukturi marine ili lučkog područja, zbog čega cijene i variraju, počela je Ćubara.

Ekstraprofit

Ono što je nas zanimalo i zbog čega smo u ovu analizu i krenuli činjenica je da su marine objekti koji se infrastrukturno mijenjaju samo na duge rokove, zbog čega se porast tarifa tranzitnih vezova mora moći opravdati realnim rastom operativnih troškova. No, ako ulaganja izostaju, a cijene rastu, realno je zapitati se koliko je takav rast opravdan. Brojke u nautici na razini županije pokazuju kako je u razdoblju od siječnja do svibnja 2026. godine u Zadarskoj je županiji u nautici ostvareno 22.205 dolazaka i 109.906 noćenja, a do dana 16. lipnja 2026. godine ukupno imamo 30.188 dolazaka i 167.209 noćenja. U prošloj, 2025. godini ukupno je zabilježeno 116.100 dolazaka i 754.402 noćenja. Svi oni koji su se našli na proputovanju našom obalom te pristali u nekoj od marina ili luka otvorenih javnom prometu platili su tranzitni vez.

Zbog toga Ćubara upozorava kako putnici, pogotovo oni koji ranije planiraju svoje putovanje te budžet, ostaju zakinuti za transparentnost informacija.

Selma Ćubara

– Inflacija i rast troškova su realni, ali kako bi ih pokrili, u marinama se znaju okrenuti i povećanju nekih drugih naknada i trošarina, na koje inflacija realno i utječe, bilo da se odnose na usluge za nautičare ili na klijente i zakupce u prostoru same marine. Ako ne postoji sustavna naplata tranzitnog veza za prostor cijelog Jadrana, kao ni platforma na kojoj nautičar u svakom dijelu godine može vidjeti tarife za period koji ga zanima, ulazimo u područje praksi koje mogu biti granične, a koje ipak ostaju unutar zakonskih odredbi, rezimirala je Ćubara.

Laički govoreći, radi se o čistom ekstraprofitu marina, koje mogu ubirati veću zaradu na tranzitnom vezu, bez da realno imaju većih troškova ili ulaganja kojima bi te tarife opravdali.

Utječe na percepciju

– S obzirom da troškovnici svih marina nisu transparentni ili se, pak, donose kratko prije početka nautičke sezone, sami o sebi stvaramo lošu percepciju. Cijena tranzitnog veza sama po sebi nije ogromni faktor koji će nautičara otjerati u neku drugu državu, ali je stavka koja može utjecati na lošu percepciju destinacije. Jer, ako putnik na internetu pronađe jedan cjenik, a u marini ga dočeka drugi, a to se nerijetko događa, kako da on ima pozitivan stav o našim marinama, pita se Ćubara.

Nadalje nam je kazala kako se nautičari ipak više žale na tarife za sidrišta i bove u uvalama i pristaništima, gdje zapravo plaćaju korištenje minimalne infrastrukture, koja ne zahtjeva velika ulaganja.

– Država raspisuje natječaj za koncesioniranje sidrišta i bova, a koncesionari određuju tarife po dužnom metru plovila. Osim toga, država sebi u takvim prilikama uzima i postotak od prometa. Ipak, smatra kako je naše zakonodavstvo naplatu i koncesije vezova i sidrišta dobro uredilo, ali uvijek postoji prostor za prakse koje graniče s poštenima. Ono u čemu je Hrvatska u nepovoljnijem položaju u odnosu na druge zemlje s kojima konkuriramo, činjenica je da su u nas ekstra troškovi daleko viši nego na primjer u Grčkoj, gdje su tranzitni vez ili sidrište nerijetko besplatni. No, valja znati da je to tako najčešće zbog neuravnotežene infrastrukture u marinama i lukama. Hrvatska je u tom polju daleko ispred te to valja uzeti u obzir, zaključila je Ćubara.