Što stoji iza tvrdnje HNB-a o smanjenju nejednakosti? Polovina štediša ima tek pozitivan saldo na računu

Hrvatska narodna banka od sredine 2023. godine prati raspodjelu depozita građana u bankama i otad tvrdi da se nejednakost smanjuje. U tom je duhu nastavila i ove godine, s podacima za prošlu, pri čemu se opet pokazalo da se, dakle, nejednakost raspodjele depozita smanjila. HNB to prati po razredima u kojima su obuhvaćeni broj i postotak štediša ovisno o iznosu štednje. To bi, grubo rečeno, značilo da se smanjuju razlike između onih koji na računima imaju najviše i onih koji imaju najmanje. HNB se pritom uvijek ogradi da se ne može govoriti o nejednakosti za ukupnu financijsku imovinu (fondovi, dionice itd.), a kamoli nefinancijsku (nekretnine), jer se prati samo stanje na računima u bankama, i to od transakcijskih – žiro i tekućih na koje ljudi primaju plaću, štednih, do onih stvarno oročenih.

Preteške riječi

Podaci obuhvaćaju pojedince, a ne kućanstva, koja bi možda dala ispravniju sliku. K tome, ubrojeni su svi s pozitivnim stanjem na bilo kojem od računa, bez da se u obzir uzelo koliko su kreditno zaduženi. Dakle, ne prikazuje se neto, što bi uključivalo i dugove prema banci, nego samo potraživanja prema banci.

– Krajem 2025. godine gotovo 3,5 milijuna građana imalo je pozitivno stanje na barem jednom računu, što je povećanje za 29 tisuća u odnosu na godinu prije. Od ukupnog porasta broja građana s depozitima, 16,4 tisuće odnosi se neto priljev građana s novootvorenim računima, a 12,6 tisuća na neto priljev građana koji su iz prethodno negativnog ili nultog stanja sredstava prešli u pozitivno. Ukupan iznos depozita povećao se s 38,12 milijardi eura krajem 2024. na 38,77 milijardi eura krajem 2025., što čini rast od 650 milijuna eura, odnosno 1,7 posto. Novčana sredstva su u prošloj godini porasla u svim dijelovima razdiobe, izuzev u gornjih 1 posto distribucije za koji su se smanjila. Relativan je porast bio izraženiji u najnižim i višim srednjim decilnim razredima, kažu u HNB-u, detaljno potom opisujući stanje razdiobe po razredima krajem 2025.

Prilažu, međutim, i tablicu iz koje je vidljivo i nešto drugo. Uistinu, ukupno 3.447.407 vlasnika računa drži ukupno tih 38,8 milijardi eura. Međutim, od toga čak 49,06 posto njih ukupno drži niti 0,92 posto štednje (to je najniži razred gdje klijenti pojedinačno na računima imaju od nula do 1.000 eura depozita). Znači, polovina tih »štediša«, a zapravo ljudi koji su se u tom trenutku zatekli s pozitivnim saldom na računu, drži niti 1 posto štednje.

U idućem, nešto višem razredu, još 20-ak posto vlasnika drži tek 4,53 posto ukupne štednje. Oni imaju od 1.000 do 5.000 eura na računu. Dakle, kada se zbroje ove dvije skupine, ispada da čak 70 posto depozitara drži tek 5,5 posto ukupne štednje. I to je više-manje tako iz godine u godinu.

Smanjenje nejednakosti? To su ipak preteške riječi za ovako slabašnu statistiku. Iduća tri razreda (od 5 do 10, 10 do 20 i 20 do 50 tisuća eura), na svaki otpada po 8 do 9 posto vlasnika računa. Zajedno drže oko 38 posto štednje. Nakon toga, u još višem razredu, 3,16 posto vlasnika (njih oko 109 tisuća) drži daljnjih 20 posto iznosa ukupne štednje. I onda idu tri najviša razreda: od 100 do 500 tisuća eura na računima ima 61.133 ljudi (1,77 posto) i ukupno drže više od 27 posto ukupne štednje. Od 500 tisuća eura do milijun eura na računu ima 2.101 ljudi, koji skupa drže 3,58 posto ukupne štednje. U najvišem razredu, gdje su »milijunaši«, odnosno štediše s više od milijun eura na računu, samo je 878 štediša (0,03 posto), a ukupno imaju 2,2 milijarde eura štednje, što je 5,68 posto od ukupnog iznosa. Znači, svaki od tih »milijunaša«, kojih je inače manje no godinu ranije (krajem 2024. ih je bilo 921), na računu drži prosječno 2,5 milijuna eura (što je otprilike bio prosjek i za godinu ranije). Znači, četiri najviša razreda, od 50 tisuća eura na računu pa naviše, obuhvaćaju svega 5 posto štediša koji skupa drže više od 55 posto štednje. Iz ovoga se vidi kakva je to zapravo distribucija. Većina štediša ima tek – pozitivan saldo. Istovremeno, samo 5 posto štediša drži više od pola štednje u bankama u Hrvatskoj.

Ignoriranje inflacije

Što onda ustvari pokazuju HNB-ovi podaci? Pa pokazuju da, unatoč činjenici da inflacija »jede« realnu vrijednost depozita, jer su kamate na depozite oko 1 posto, a inflacija veća od 5, ukupni depoziti rastu, što je samo po sebi uspjeh. Pokazuje i to da većina »štediša« ima račune koji nisu u minusu. Oročenja je znatno manje. I ono što je ključno: u bankama trenutno mahom štede, ili građani koji žele minimizirati rizik, ili nisu naročito maštoviti u izboru ulaganja.

To što je milijunaša manje ne mora značiti da su »osiromašili« ili da je nejednakost pala, već je vjerojatnije da su depozite preselili prema izdašnijim oblicima ulaganja. Recimo, prema fondovima kojima je imovina lani rasla po stopi od 13 posto. U otvorenim fondovima više je od 4 milijarde eura. Isto tako, veliki broj građana kupuje državne trezorce. Kamata im je trenutno 2,6 posto. Puno bolje nego u banci. Država ih je i pokrenula kako bi bila konkurencija bankama i banke »privolila« da dignu kamate na štednju. U trezorcima je trenutno 15,6 milijardi eura građana. To je sve štednja koja se odlila iz bankarskog sustava u potrazi za višim prinosima.

Dakle, u bankama relativno više ostaju građani s transakcijskim računima koje moraju imati za priljev plaće. Kako zaposlenost raste, njih je više. Oni rastu, a iznos oročene štednje se smanjuje. Lani su oročeni depoziti pali za 6,3 posto. U bankama su ostali i depozitari koji preferiraju osiguranu štednju, jer su osigurani depoziti do 100 tisuća eura. Tu su i oni koji unatoč svemu (čitaj: inflaciji), ne traže druge prilike, a inflacija im pri tom ne smeta iako im »nagriza« realnu vrijednost depozita. Brojni su vjerojatno iznose i disperzirali, pa im je banka tek jedan od oblika pohrane sredstava. A tu su naravno i nekretnine, zlato…