Rezultati su pokazali kako ukupna šumska površina nije samo očuvana, već je i blago povećana, za 54.000 hektara ili 2,3 posto u odnosu na prvu inventuru od prije deset godina.


U Hrvatskoj je pod šumom i šumskih zemljištem 2,977 milijuna hektara od čega je 71 posto u vlasništvu države, dok je 29 posto u privatnom vlasništvu. Ukupna drvna zaliha iznosi 548 milijuna prostornih metara ili 226 m³/ha. Godišnji prirast drvne zalihe iznosi 12,9 milijuna prostornih metara od čega se godišnje prosječno koristi samo 62 posto, što iznosi 8,02 milijuna prostornih metara drva ili 3,31 m³/ha godišnje, što predstavlja osnovu za održivo gospodarenje.


Šuma važno skladište ugljika


Inventura je pokazala i kako je mješovita struktura šuma ostala stabilna, a u ciklusu ugljika potvrđena je stalnost pohranjenih količina ugljika u hrvatskim šumama. Ukupno je, naime, u šumama spremljeno 643 milijuna tona ugljika.




Najčešće vrste drveća su bukva (34 posto), hrast lužnjak (13 posto), hrast kitnjak (10 posto), obični grab (10 posto), jela (6 posto), jasen (3 posto) i smreka (2 posto). Preostalih 22 posto raspoređeno je na daljnjih 87 vrsta drveća.


Strukturna raznolikost šuma u Hrvatskoj je stabilna pa se na 97 posto površine nalaze klimatogene mješovite šume sa dva ili više vertikalnih slojeva. S gledišta zaštite prirode i bioraznolikosti, druga Nacionalna inventura pokazala je stabilnost šumskog ekosustava i pozitivan održivi razvoj.




Ukupno se u hrvatskim šumama nalazi 168 milijuna stabala s ekološki značajnim obilježjima i staništima za ptice, šišmiše, kukce, pauke, gljive, lišajeve i sve ostale dionike u prirodnom lancu šumskog ekosustava.


Nacionalna inventura šuma je sustavno, periodično i sveobuhvatno prikupljanje podataka o stanju šuma na razini cijele države. Riječ je o dokumenta kojim Hrvatska, kako je kazao potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić, “popisuje svo blago kada su u pitanju šume i šumski resursi”.


Glavna svrha nacionalne inventure šuma je kontrola održivosti gospodarenja šumama na nacionalnoj razini te pouzdan i objektivan prikaz stanja i promjena stanja šumskih resursa – površine šuma, sastav i struktura šuma, zdravstveno stanje, količina i struktura drvne zalihe, te ekološki, socijalni i gospodarski potencijali šuma. Dobiveni rezultati služe u pri donošenju strategije razvoja šumarstva, ali i za izrade strategija i smjernica gospodarenja ekosustavima u cjelini, piše Hina.