Nakon prozivki Udruge mladih Arbanasi Rogić odbacio povezanost s investitorima: 'Pomogao sam sumještanki da riješi stambeno pitanje'

Udruga mladih Arbanasi 1726 početkom mjeseca je poslala priopćenje kako je »prolazak teških šlepera s mobilnom kućicom investitorice Manuele Kotlar kroz dvorište OŠ Krune Krstića i preko crkvenog zemljišta potvrdio višemjesečne sumnje mještana da je cijeli proces unaprijed režiran u korist privatnog interesa«.

Interesna veza

Naime, kako navode u priopćenju koje je potpisala Leana Vukić, glasnogovornica Udruga Mladih Arbanasi 1726, Školski odbor je 2022. godine odbio zahtjev gđe. Kotlar za korištenje školske zemlje, a gradonačelnik Erlić je na sastanku u Gradu 23. rujna 2025. osobno inzistirao da joj se prolaz ipak omogući.

– Uvidom u teren jasno je da ova mobilna kućica nije izoliran slučaj. Investitori Manuela Kotlar i Zvonimir Ovčar prostorno su i interesno povezani s ciljem izgradnje velikih stambenih zgrada na tom području. Budući da te planirane zgrade nemaju legalan pristupni put, investitori silom, metodom ‘gotovog čina’, pokušavaju progurati cestu preko školske zone i crkvenog zemljišta, unatoč peticiji koju je potpisalo 2.500 građana. U tom kontekstu dodatno se otvara pitanje načina na koji se pokušava utjecati na pojedine sudionike postupka. Prema nepotvrđenim informacijama kojima raspolažemo, čini se da su gospodinu Ovčaru dane instrukcije da kao stranka u postupku (s obzirom na to da je vlasnik susjedne nekretnine) počne stvarati poteškoće oko rekonstrukcije škole, a sve kako bi gradske vlasti imale argumente za dodatno pojačavanje pritiska na Nadbiskupiju, s ciljem rješavanja njegovog pristupnog puta preko zemljišta u vlasništvu Crkve Gospe Loretske, tvrde iz Udruge, dok je Nadbiskupija odbacila bilo kakve tvrdnje o bilo kakvim pritiscima.

No, javio nam se i Zvonimir Rogić, predsjednik MO-a Arbanasi, koji, kako kaže, osjeća ljudsku potrebu, zbog različitih konotacija, objasniti konkretni slučaj, otvaranje rampe između samostana i škole, a za potrebu dovođenja i montaže kuće sumještanke Emanuele Kotlar.

Legitiman zahtjev

– Točno je da sam osobno podržao gospođu Emanuelu Kotlar nakon što mi se obratila ukazujući na osobni problem koji se tiče njenog egzistencijalnog pitanja, odnosno stanovanja. Nakon provjere, nepobitno je utvrđeno da se radi o legitimnom zahtjevu radi postavljanja montažne kuće, sve nakon što poslije određenih zbivanja postaje jasno da će gradnja biti u vrlo otegnutim okolnostima zbog uzavrele atmosfere zbog kupnje susjednog zemljišta, a čemu se usprotivila skupina ljudi iz Udruge Mladih Arbanasi 1726. Doslovce joj je dano do znanja da svoje stambeno pitanje, svojim sredstvima i na svom zemljištu, neće moći riješiti jer je dovedena u vezu s kupcem susjednih zemljišta, a kako je utvrđeno – gospođa Kotlar nema apsolutno ništa s tim, ističe Rogić.

Pored rampe, problematizirano je i pitanje prilaznog prava na put, odnosno pravo opsega korištenja njime, pa i pitanje struje,vode itd.

– Ishodila je potrebne suglasnosti pristupa i nakon što je onemogućena od strane susjeda u gradnji, naručila je i uplatila predmetnu montažnu kuću kod ovlaštene tvrtke. Naposljetku je ostalo kao problem pitanje podizanja rampe radi pristupa kamionu koji mora dovesti montažnu kuću, ali i taj posljednji čin odgođen je do te mjere da je izgubila svaku nadu u pogledu montaže svog doma. Kako je sama istaknula, obraćala se svakom od nadležnih i nitko joj nije odbio pomoć, ali je nije ni pružio, priča Rogić dodajući da se obratila i njemu, kao predsjedniku Mjesnog odbora Arbanasi.

Jedina istina

– U cijelosti sam ispitao sve navode, uvjerio se u njihovu istinitost te odlučio podržati našu Arbanašku, gospođu Emanuelu Kotlar, kao što bi učinio da se radilo o bilo kome drugom. Sa zadovoljstvom mogu kazati da je naša sumještanka, gospođa Emanuela Kotlar uspjela dovesti svoju montažnu kuću na predviđenu lokaciju i u istu se može useliti i živjeti u njoj, govori Rogić.

Napominje i kako je to jedina istina u ovome slučaju i da su sve druge konstatacije, odnosno priče koje se mogu čuti ovih dana netočne, a osobito da bi gospođa Kotlar ili on, zajedno s članovima Vijeća Mjesnog odbora, bili u nekakvim savezima s kupcem susjednih zemljišta, s krupnim kapitalom.

– Svi koji me znaju, a znaju me gotovo svi u Arbanasima i šire, znaju da nikad u životu nisam bio u takvim relacijama i da sam na pozicijama Mjesnog odbora Arbanasi u više navrata na izborima za predsjednika MO-a Arbanasi dobio povjerenje mještana MO-a Arbanasi i te ljude nikad neću iznevjeriti. Na koncu, ističem da je ovo moj osobni stav oko ovog konkretnog pitanja, a nadam se i većine članova MO-a Arbanasi o čemu se možemo očitovati na našim sljedećim sastancima, zaključuje Rogić.

Reagiranje Zadarske nadbiskupije

U međuvremenu, Udruga mladih Arbanasi 1726. uputila je javni dopis apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj, nadbiskupu mons. Leopoldu Girelliju, nakon čega je reagirala Zadarska nadbiskupija.

– Želimo jasno istaknuti da prema Župnom uredu Gospe Loretske u Arbanasima i Zadarskoj nadbiskupiji ni u jednom trenutku nije vršen nikakav pritisak od strane Grada Zadra, gradskih dužnosnika niti bilo koje druge institucije u vezi k. č. br. 6194/2 u k. o. Zadar, navode iz Nadbiskupije i podsjećaju kako je nadbiskup na tu temu Udruzi mladih Arbanasi 1726. odgovorio još u travnju prošle godine, kako nije postojala nikakva odluka o ustupanju zemljišta niti je pokrenut bilo kakav postupak otuđenja crkvene imovine.

Također, napominju kako se tvrdnje o navodnim instrukcijama danima gospodinu Zvonimiru Ovčaru temelje, kako i sami autori dopisa navode, na »nepotvrđenim informacijama«.

– Smatramo da nije opravdano stvarati dojam da bi Apostolska nuncijatura ili Sveti Otac trebali intervenirati radi zaštite od navodnih pritisaka za koje ne postoje nikakve činjenične potvrde, kako u svojem javnom dopisu traži Udruga mladih Arbanasi 1726., kažu u Nadbiskupiji.

Jednako tako, drže potrebnim pojasniti da se potpisi građana prikupljeni u peticiji ne mogu tumačiti kao potvrda tvrdnji o navodnim političkim pritiscima. Potpisnici peticije izražavali su svoj stav o mogućoj budućoj namjeni određenog zemljišta, dok tvrdnje o pritiscima predstavljaju zasebne navode za koje nisu ponuđeni odgovarajući dokazi.

– Nadbiskupija razumije zabrinutost dijela mještana za budući razvoj prostora oko crkve, samostana i škole, sigurnost djece i kvalitetu života u Arbanasima. Smatramo, također, potrebnim podsjetiti da Zadarska nadbiskupija, kao i svaka druga pravna osoba, institucija ili fizička osoba, ima pravo slobodno upravljati i raspolagati svojom imovinom u skladu s važećim zakonima Republike Hrvatske, odredbama kanonskog prava i vlastitim nadležnostima. Nijedna udruga, interesna skupina ili pojedinac nema pravo prisvajati ulogu tijela koja odlučuju u ime Crkve niti putem javnih kampanja, peticija, medijskih istupa ili drugih aktivnosti kojima bi se nastojalo unaprijed određivati odluke vlasnika nekretnine, navode, između ostaloga, u opsežnom priopćenju.