MATIJA BORČIĆ Mladi član JK-Uskok osigurao nastup na Europskom prvenstvu: 'Najviše mi se sviđa osjećaj koji imam na moru'

Tri dana jedrenja u zadarskom kanalu, promjenjiv vjetar, pritisak rezultata i borba za mjesto u hrvatskoj reprezentaciji obilježili su završnu izbornu regatu klase Optimist pod nazivom Kup Vitrenjaka. Za mlade članove JK-a Uskok to nije bilo samo još jedno natjecanje, nego kulminacija cijele sezone i višegodišnjeg rada na moru. Četvrta izborna regata na nacionalnoj razini ujedno je bila i posljednja stanica u izboru reprezentacije za svjetsko i europsko prvenstvo, a među onima koji su ostvarili veliki uspjeh našao se i mladi zadarski jedriličar Matija Borčić, koji će Hrvatsku u srpnju predstavljati na Europskom prvenstvu u Poljskoj.

O regati, mladim jedriličarima, pritisku natjecanja i posebnosti sporta koji djecu uči samostalnosti i disciplini razgovarali smo s trenericom Danielom Gluhan, dugogodišnjom članicom i trenericom koja je u jedrenju gotovo 40 godina, od čega posljednjih 25 radi kao trenerica u Uskoku.

– Prva dva dana odrađena su po tri plova, dok smo trećeg dana, zbog slabijeg vjetra, uspjeli odraditi samo jedan plov. Imali smo lijepi zadarski maestral, uvjeti su uglavnom bili dobri, a pritisak je, naravno, bio velik – kazala je Gluhan.

Višegodišnji rad

Ukupni pobjednik regate bio je Albert Lebinac (Galeb, Kostrena), drugo mjesto osvojio je Miho Miloglavi (Orsan, Dubrovnik) a treća je bila Rita Lukarić (Val, Crikvenica). Za zadarski klub najvažnija je vijest ipak stigla kroz plasman Matije Bočića na EP dok će Maroje Morožin biti prva pričuva za oba velika natjecanja.

– Možda mu je nedostajao još jedan bod za reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo, ali uvjeti na EP-u u Poljskoj njemu bi mogli više odgovarati. Još je lakši, ima nižu kilažu, a na SP-u očekuje se dosta vjetra – objasnila je Gluhan istaknuvši kako je ovogodišnji EP za njega jako dobra prilika.

Uz Matiju, iz Uskoka su nastupili i njegov brat blizanac Petar, Maroje Morožin, Marita Malenica i Andrea Bralić.

– ​Maroje je tijekom sve četiri izborne regate držao se dosta visoko i završio kao prva pričuva za oba velika natjecanja. Petar Borčić također je u ozbiljnom poretku, a Marita Malenica, koja je prošle godine bila državna prvakinja do 12 godina, ove je sezone zapravo tek ušla u ozbiljnije jedrenje. To su djeca koja tek grade svoj put, istaknula je ponosna trenerica.

Braća Matija i Petar Borčić jedrenjem se bave četiri godine, Maroje Morožin sedam, Marita Malenica tri, a Andrea Bralić četiri godine. U jedrenju, naglašava trenerica, nema brzih rezultata.

– To je višegodišnji rad. Ne ide tako da dijete dođe i odmah bude spremno za velike rezultate. Potrebne su godine treninga, natjecanja, putovanja, učenja i sazrijevanja. Važno je da vide da mogu izdržati pritisak, pogriješiti i vratiti se, da jedan loš plov ne znači kraj natjecanja. To ih gradi i kao sportaše i kao ljude – naglasila je Gluhan.

Sport i škola

Mladi jedriličar Matija Borčić o vlastitom uspjehu govori skromno, ali iza njegovih se riječi jasno osjeti koliko mu jedrenje znači.

– Najviše me privuklo to što mi je brat rekao da ćemo zajedno ići u školu jedrenja. Od tada sam četiri godine u klubu. Najviše mi se sviđa osjećaj koji imam na moru. Obožavam jedrenje, dobra je trenerica i ekipa je odlična – kazao je Matija.

Priznaje kako završna regata nije bila laka.

– Bilo je stresno i puhao je slab vjetar, pogotovo u nedjelju, kratko je opisao posljednji dan natjecanja.

Objasnio je i kako funkcionira plasman za velika natjecanja.

– Prvih pet u državi ide na SP, a od petog do desetog mjesta na EP-u bit će u srpnju.

Uz intenzivne treninge treba usklađivati i školu, no kaže da zasad uspijeva održati ravnotežu između sportskih i školskih obveza.

– Škola ne trpi toliko – kaže kroz smijeh.

Na pitanje gdje se vidi u budućnosti, odgovara bez puno razmišljanja:

– Vidim se kao trener – otkrio je Matija.

U klasi Optimist djeca uče osnove natjecateljskog jedrenja, ali i mnogo više od sportskih pravila. Treninzi se održavaju pet puta tjedno i traju najmanje tri sata, a sve ovisi o vremenskim uvjetima.

– Nećemo isploviti ako je nevera i nećemo isploviti ako nema baš nimalo vjetra. Tada radimo teoriju ili kondicijske treninge. Jedrimo po kiši, po zimi i po ljeti – rekao nam je Matija, dok trenerica Gluhan dodaje kako je sigurnost uvijek na prvom mjestu, ali i da se moraju naviknuti na različite uvjete na moru.

Zrele odluke

Mladi jedriličari posebno vole putovanja i zajedničke odlaske na regate, a trenerica Gluhan ističe kako im jedrenje donosi mnogo više od sportskih rezultata.

– Djeca su na svježem zraku, daleko od mobitela, razvijaju samostalnost, osjećaj za vjetar, veliku razinu fokusa i radne navike. Jedrenje stvara stabilne mlade ljude. Puno se toga ne vidi odmah u rezultatima, ali se vidi u načinu na koji djeca odrastaju. Vrlo rano nauče brinuti o opremi, organizirati se, donositi odluke i nositi se s pritiskom. Zato često djeluju zrelije od svojih vršnjaka – zaključila je Gluhan podsjećajući kako u klubu imaju i školu jedrenja za početnike, kako mlade, tako i stare; i da nakon toga slijedi natjecateljski program za one koji žele ozbiljnije trenirati.

Ova izborna regata bila je najbolji podsjetnik na ono što jedrenje u svojoj suštini jest, a to je sport strpljenja, fokusa, samostalnosti i karaktera. A mladi Uskokovi Optimisti pokazali su da, bez obzira na rezultat, već znaju ono najvažnije, nakon svakog plova ponovno krenuti dalje.

Jaka Uskokova logistika

Po ustaljenom običaju brojni su klupski ljudi, treneri, jedriličarke, jedriličari, članovi, suradnici… bili volonteri sva tri dana. Regata kao takva organizacijski je zahtjevna, a na neki je način shvaćena i kao djelomična priprema za – nadaju se svi u Uskoku, domaćinstvo Otvorenoga europskoga prvenstva u klasi Optimist u 2028. za čije se domaćinstvo Uskok temeljito pripremio.

– Kandidatura će službeno biti predstavljena u Tangeru (Maroko) krajem lipnja ove godine. Optimisti smo – reći će Niko Jakovčev, inače direktor toga projekta.

Na ovoj, pak, regati volontirali su Dino Petešić, Karlo Krpeljević, Buba Pulek, Sara Vuletić, Lucia Zoe Jukić, Luka Dokoza, Vito Šarić, Pavle Mandić, Marin Jakovčev, Marija Uhoda, barba Kiler, teta Irena, Antonia Gobin koja je, uz ostalo, stigla napraviti i sjajne fotografije, Daria Perić, Mate Juras…

– U tri dana podijelili smo 360 toplih obroka. I to ne bilo kakvih! Prvoga dana hranu je pripremala ekipa iz Citadele, oni su sa Sveučilišta u Zadru, a njima svaka čast na pohanom mesu i obilatim prilozima. Drugi dan u klupskoj kužini spremili smo bolonjeze i bifteke, a trećega dana gulaš od teletine i njoke – detaljan je Tomislav Vidaković Ići, velemajstor kužine za ovu regatu.

Dodao je i da su mu stalno pri ruci bile Antonia i Daria, barba Kiler je također bio na raspolaganju, kao i teta Irena, pa barba Frane…

Rezultati

1. Albert Lebinac (Galeb, Kostrena), 2. Miho Miloglav (Orsan, Dubrovnik), 3. Rita Lukarić (Val, Crikvenica), 4. Jakov Žaja (Trogir), 5. Niko Mikuličić (Galeb, K.), 6. Jadran Rožić (Trogir), 7. David Palinić, Jure Carević (obojica Split), 9. Antonio Jelić (Mornar) 10. Matija Borčić, 15. Maroje Morožin, 21. Andrea Bralić, 31. Marita Malenica, 32. Petar Borčić (svi Uskok).