“Većina dječjeg laganja ne dovodi do ozbiljnih problema u odrasloj dobi, a samo su određene vrste laganja povezane s kasnijim psihološkim ili pravnim problemima”, zaključili su znanstvenici s kanadskog sveučilišta McGill u Montrealu i John Jay Collegea u New Yorku nakon studije na oko tri tisuće ljudi.




U svom radu znanstvenici navode da su “najčešći obrasci” pokazivali “stabilnost”, kao i “smanjenje prijavljivanja laganja tijekom vremena”.


No istovremeno djeca koja su bila sklona laganju u nekim su slučajevima pokazivala “ranu agresivnost i impulzivnost” prije nego što su počela pokazivati “asocijalne simptome ličnosti i dobivala kaznene presude”, tijekom prijelaza iz adolescencije u odraslu dob.


“Ne slijede sva djeca isti razvojni obrazac laganja”, rekla je Victoria Talwar sa Sveučilišta McGill.


Dok je povremena laž kod djece očekivana i vjerojatno bezopasna, ono što je Talwar opisala kao “uporno i sve češće laganje tijekom vremena – osobito u kombinaciji s agresivnošću i impulzivnošću” moglo bi biti znak da djetetu treba podrška, a ne samo disciplina.