Na transplantaciju trenutno čeka šestotinjak pacijenata: 'Darivanje organa jedan od najviših oblika humanosti'

Hrvatska već desetljeće prednjači u Europi po broju darivatelja organa na broj stanovnika, a samo 2025. godine transplantirano je 285 organa od preminulih darivatelja. Početkom 2026. na aktivnoj listi čekanja za transplantaciju nalazilo se 613 pacijenata, kojima je presađivanje organa ili tkiva često jedina mogućnost za nastavak života. Upravo zato Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa i tkiva, obilježen 26. svibnja, podsjeća na važnost solidarnosti, ali i na činjenicu da jedna odluka može spasiti više života.

Transplantacija je danas jedna od najučinkovitijih metoda liječenja zatajenja vitalnih organa poput srca, bubrega, jetre i pluća, dok je transplantacija koštane srži za mnoge s hematološkim bolestima jedina mogućnost izlječenja.

Otvoreni razgovor

– Hrvatska transplantacijska medicina danas se s pravom smatra jednim od najuspješnijih zdravstvenih sustava u Europi i takvi rezultati nisu slučajni, već su rezultat dobro organiziranog sustava, kvalitetne koordinacije, educiranih transplantacijskih timova, ali i iznimno visoke razine solidarnosti građana, istaknula je Nikolina Bašić Jukić, predsjednica Hrvatskog društva za transplantacijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora.

Prof. dr. sc. Nikolina Bašić Jukić, predsjednica Hrvatskog društva za transplantacijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora

Da Hrvatska nije samo u europskom, nego u svjetskom vrhu po rezultatima u transplantacijskoj medicini, ističe dr. Marina Premužić, nacionalna transplantacijska koordinatorica iz Ministarstva zdravstva. Kod nas svaka osoba može biti potencijalni darivatelj organa i tkiva nakon smrti, no u praksi se uvijek poštuje i uloga obitelji, koja u najtežim trenucima daje konačnu suglasnost.

– Važnu ulogu u tom procesu ima jasno izražena volja darivatelja. Posjedovanje donorske kartice ili prethodno razgovaranje unutar obitelji olakšava donošenje odluke, jer obitelj tada ima sigurnost da postupa u skladu sa željom pokojnika. Stručnjaci ističu kako je zato iznimno važno otvoreno razgovarati o darivanju organa, kako bi se u trenutku gubitka izbjegle nedoumice i dodatni stres. Mnoge obitelji, iako u boli, pronalaze određenu utjehu u činjenici da je njihov gubitak omogućio spašavanje drugog života, kazala je Premužić.

Ona se svakodnevno susreće s različitim izazovima koji nisu bili vidljivi iz perspektive kliničkog rada u transplantacijskom timu. Ipak, kako ističe, zahvaljujući odlično organiziranoj mreži transplantacijskih koordinatora u bolnicama, stručnim timovima u transplantacijskim centrima te suradnji i podršci kolega iz Ministarstva zdravstva, većina se izazova uspješno rješava.

– U hrvatskom društvu prisutna je visoka razina svijesti o važnosti i mogućnostima transplantacijskog liječenja. Mnoge obitelji već imaju iskustvo s transplantacijom bliske osobe i svjesne su koliko je takvo liječenje značilo u spašavanju života. Darivanje organa predstavlja jedan od najviših oblika humanosti, čin koji omogućuje da jedna osoba, čak i nakon smrti, spasi više života te ostavi trajno nasljeđe solidarnosti, suosjećanja i brige za druge, kazala je Premužić.

Prilika za novi život

Ani Mrčić je transplantacija koštane srži prije devet godina spasila život. Godinama se borila s mijelodisplastičnim sindromom. Nakon što je s liječnikom donijela odluku o zahvatu, već mjesec i pol kasnije stigla je vijest da je pronađen podudarni donor. Dotad joj je svakodnevica bila izrazito teška.

– Bila sam ovisna o transfuzijama krvi i stalno umorna. I najmanji pokret bio je naporan, javljale su se modrice, krvarenja desni i brojni problemi koji su mi otežavali svakodnevni život. Kad su mi javili da postoji podudarni donor, to mi je značilo apsolutno sve, prisjetila se Ana.

Iako je nakon transplantacije prošla i ozbiljne komplikacije ističe da joj je zahvat donio ono najvažnije: povratak normalnom životu.

– Uz određene prilagodbe nastavila sam živjeti gotovo jednako kao prije bolesti. Smatram se izliječenom i to mi je najvažnije. Ponekad pomislim kako bi moj život izgledao bez transplantacije i bih li danas uopće bila živa, istaknula je.

Naglašava i koliko je važno povećavati broj darivatelja.

– Voljela bih poručiti svima koji su zdravi i imaju između 18 i 40 godina da se upišu u registar darivatelja. A oni koji možda ne mogu biti darivatelji, mogu potaknuti druge ili organizirati akcije upisa. Dovoljan je jedan poziv Zakladi »Ana Rukavina« i oni će organizirati akciju, navela je.

Ana danas poznaje svoju donoricu, a na samu pomisao da je netko svojom odlukom spasio njezin život i dalje je emotivna.

– Vjerujem da je i ona sretna što je nekome omogućila novu priliku za život. Svatko treba razmisliti o tome da postane dio zajednice darivatelja, jer jedna odluka nekome može značiti sve: novu priliku, novu budućnost i novi život, poručila je Ana.

Sve više izazova

Transplantacijska medicina suočava se s nizom izazova, od sve većeg broja starijih i složenijih bolesnika, do potrebe za dugotrajnim praćenjem pacijenata i prevencijom infekcija, malignih bolesti i komplikacija imunosupresivne terapije. Uz organizacijske poteškoće poput nedostatka stručnjaka i financijske održivosti sustava, ključan je i društveni aspekt, povjerenje građana i spremnost na darivanje organa, upozorila je Nikolina Bašić Jukić.

– Građani moraju razumjeti da je transplantacija često jedina šansa za život te o darivanju razgovarati unutar obitelji, poručila je.