Radovinska zvona ​kriju čudesnu priču i nakon sto godina vežu djedove i unuke: 'Sve je počelo prije godinu dana...'

U župnoj kronici je zapisano kako prije skoro stotinu godina jedan čovjek nije bio u mogućnosti dati prilog za novo crkveno zvono navodeći da ima malu djecu, da nema novca, uz riječi: “Kada budem imao sigurno ću dati svoj prilog…” Zapisano je i to kako je jedan čovjek zaprežnim kolima dovezao novo crkveno zvono u Župu Gospe od Zdravlja u Radovinu.

Iz Italije

I sve bi to bila uobičajena priča da unuci tih dvoje ljudi, ne znajući za događanja vezana uz njihove djedove, nisu nedavno napravili nešto čudesno, vođeni ljubavlju prema svom rodnom mjestu, skoro stotinu godina kasnije.

Naime, kako nam govori voditelj KUD-a Radovin Ivica Dundović, sve je krenulo u jubilejskoj godini kada su ispred crkve mještani diskutirali o potrebi rekonstrukcije crkvenog zvonika kako bi i oni ostavili nešto za buduće generacije.

– Prije godinu dana, gledajući zvonik ispred naše župne crkve, razgovarali smo o potrebi proširenja zvonika iz razloga što zvona gotovo udaraju u zid. Dao sam prijedlog da, ako se kreće u radove i proširenje zvonika, kupimo još jedno zvono nakon čega su se javljali ljudi sa svojim prilozima, kazao nam je Dundović objasnivši kako su naručili zvono u poznatoj ljevaonici »Antica fonderia De Poli« u Trevisu u Italiji koja ima tradiciju lijevanja zvona još iz 15.stoljeća.

Međutim, iznos za novo zvono nije bio malen, a čuvši za akciju prikupljanja donacija Dundovića je kontaktirao Zvonko Dundović koji već dugo vremena živi u Sydneyju.

Iznenađenje

– U našem razgovoru Zvonko mi je rekao da se ne brinem, da je odlučio osobno kupiti zvono. Međutim, Zvonko ne zna za događaje od prije sto godina kada njegov djed nije mogao dati prilog za kupnju zvona. Sve to, njegova odluka da kupi zvono, sve je to mimo njegova saznanja o teškoćama njegova djeda u to vrijeme. Isto tako, Krste Bistre, čovjek koji živi relativno blizu Italije, u četvrtak nam je sa svojim sinom Antom dovezao zvono iz Trevisa. On isto tako ne zna da je njegov djed pokojni Dujam, prije gotovo sto godina dovezao zaprežnim kolima sadašnja zvona na našem zvoniku, davne 1928. godine, kazao nam je Dundović kroz smijeh, naglašavajući ljepotu ovog čudesnog događaja koji je ga je ostavio bez riječi.

Kako nam Dundović govori, Zvonko Dundović ima 89. godina i čak dva puta godišnje dolazi u Radovin. Zanimljivo je i to da je stigao baš taj dan kad je dogovoren prijevoz novog zvona u crkvu, te da još ne zna za priču svog djeda, stoga Dundović jedva čeka da mu otkriju zapise iz župne kronike, da se iznenadi kao što se iznenadio i Bistre.

U međuvremenu, mještani koji su pokazali zajedništvo i prilikom skupljanja donacija materijala za građevinske radove, jedva čekaju da se krene raditi pa da zazvone nova zvona, zvona koja nose posebnu priču.