Mnoge žrtve su prije ubojstva tražile zaštitu. Trpjele su godinama, a onda naišle na hrvatsko pravosuđe

U Hrvatskoj se godišnje prosječno dogodi 18 femicida, čulo se tijekom 7. Kongresa studenata Pravnog fakulteta Osijek. Ovogodišnja tema bila je »Rodno utemeljeno nasilje u fokusu«.

Studentima su predavanje održali profesori, stručnjaci i praktičari koji se svojim radom svakodnevno susreću s rodno utemeljenim nasiljem i rade na njegovoj prevenciji te na pomoći žrtvama.

Jedno od predavanja održala je i odvjetnica Vlatka Mišljenović Dasović s temom »Prisilna kontrola kao prethodnica femicida – izazovi visokokonfliktnih razvoda u praksi«. Istaknula je kako femicid rijetko počinje u trenutku ubojstva. Ne radi se o iznenadnom činu ili trenutku ludila.

Prekršaj i kazneno djelo

Mnoge žrtve prije ubojstva već su prijavljivale nasilje, tražile zaštitu i prolazile kroz dugotrajne obiteljske i sudske postupke, a sustav ih nije prepoznao jer je nasilje pogrešno tumačeno kao partnerski sukob ili težak razvod.

Odvjetnica je studentima istaknula kako se prisilna kontrola kroz određeno razdoblje razvija prije prvog vidljivog incidenta, a cilj joj je podčinjenost.

Dotaknula se i onog pitanja koje društvo često postavlja kada dođe do nasilja ili ubojstva: zašto nije otišla? Nije otišla jer prekid odnosa za žrtvu često nije kraj nasilja, nego faza povećanog rizika.

Ponekad je teško razlikovati prekršaj od kaznenog djela, a Mišljenović Dasović istaknula je da je to u praksi najteže učiniti onda kada nasilje nije vidljivo na prvi pogled, odnosno kad nema težih ozljeda, medicinske dokumentacije ili neposrednih svjedoka.

– Obiteljsko nasilje vrlo često ne počinje fizičkim napadom, nego dugotrajnim obrascem psihičkog, emocionalnog, ekonomskog ili verbalnog zlostavljanja koje postupno eskalira. Upravo tu nastaje najveći problem u pravnoj kvalifikaciji događaja, kazala je.

Zakonski gledano, pojasnila je odvjetnica, razlikovanje ovisi o intenzitetu nasilja, stupnju ugroze za žrtvu, kontinuitetu ponašanja počinitelja te postojanju elemenata kaznenog djela propisanih Kaznenim zakonom.

Ipak, »životno« gledano, žrtva često dolazi u sustav tek kada nasilje traje godinama, a institucije pojedinačne incidente promatraju izolirano.

– Najveći izazov je procijeniti trenutak kada ponašanje prelazi prag »remećenja javnog reda i mira« ili prekršajnog nasilja i postaje ozbiljno narušavanje dostojanstva, sigurnosti i psihičkog integriteta žrtve.

U praksi se često događa da ista osoba godinama bude prekršajno kažnjavana iako zapravo postoji kontinuitet nasilja koji bi opravdavao kaznenopravnu reakciju – ističe.

Dodatni je problem što žrtve često iz straha, emocionalne vezanosti, ekonomske ovisnosti ili zaštite djece ublažavaju iskaze ili poslije povlače prijave.

Tada sud, policija i državno odvjetništvo moraju procjenjivati stvarni stupanj ugroženosti iza formalno »blažeg« opisa događaja, što je izuzetno osjetljiv i odgovoran zadatak.

Nasilje i u virtualnom svijetu

Hrvatski pravni okvir, smatra, danas je znatno kvalitetniji nego prije desetak godina, te normativno pruža relativno visoku zaštitu žrtvama obiteljskog nasilja, osobito kroz Kazneni zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji te primjenu Istanbulske konvencije.

Problem u praksi ne nastaje zbog teksta zakona, nego zbog njegove primjene te neujednačenosti postupanja institucija.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić predstavila je analizu koju je Hrvatska provela u okviru europskog projekta sa Španjolskom i Portugalom.

Predmet analize bila su djeca do 18 godina, mladi od 18 do 27 godina te njihovi roditelji, a ispitivalo se koliko imaju dodira s društvenim mrežama i rodno uvjetovanim kibernetičkim nasiljem, kako se nose s tim problemima i koliko su roditelji upoznati da su njihova djeca izložena neprimjerenim sadržajima.

Nakon COVID-a te online-nastave i korištenja raznim drugim društvenim platformama i alatima detektirano je oko 20 različitih oblika kibernetičkog nasilja, kojem su najčešće izložene djevojčice i mlade žene.

Pravobraniteljica Ljubičić istaknula je da je situacija slična i kad govorimo o rodno uvjetovanom nasilju u stvarnom svijetu.

– U realnom svijetu žrtve rodno uvjetovanog nasilja su žene, djevojčice u dobi od 12 do 13 godina do žena od 80. Ako govorimo o femicidu, podaci su izrazito zabrinjavajući. Godina 2025. obilježena je s 18 ubijenih žena.

Svih 18 ubili u intimni partneri. Na godišnjoj razini, ako govorimo o kaznenim i prekršajnim djelima, više od 75 posto žrtve su žene. Sve se gotovo na identičan način prenijelo u virtualni svijet, rekla je Ljubičić.

Ujednačiti sudsku praksu

– Zakon propisuje određene kriterije, primjerice trajanje nasilja, intenzitet, posljedice za žrtvu i osjećaj ugroženosti, ali životne situacije rijetko su »crno-bijele«.

Obiteljsko nasilje često je proces koji eskalira postupno, pa je teško u konkretnom događaju jasno odrediti je li riječ o prekršaju ili kaznenom djelu. Upravo zato u praksi dolazi do različitih pravnih kvalifikacija za vrlo slična ponašanja, istaknula je Vlatka Mišljenović Dasović.

Tako će, primjerice, jedna žrtva za dugotrajno psihičko maltretiranje dobiti kaznenopravnu zaštitu, a u drugom će predmetu gotovo identično ponašanje biti tretirano samo kao prekršaj.

– Zakonski okvir daje dobru osnovu, ali da bi granica bila jasnija, potrebno je još više raditi na specijalizaciji sudaca, policije, državnih odvjetnika i odvjetnika, kao i na ujednačavanju sudske prakse, ističe Mišljenović Dasović.