Djeca više ne mogu čitati ni pisati, a koncentraciju gube nakon 13 sekundi: 'Ne treba nam sve što nam nudi pametni telefon'

Zbog prekomjernog korištenja digitalnih tehnologija, sve više djece i mladih ima problema s motorikom, koncentracijom, ali i pisanjem. Teško pamte školsko gradivo, a u pisanju se sve više koriste kraticama. Posljednja istraživanja provedena u Skandinaviji pokazala su da adolescenti mogu zadržati koncentraciju na ono čime se u danom trenutku bave samo 13 sekundi, piše HRT.

Na satu praktičnih vještina u OŠ Mladost učenici, među ostalim, uče i šivanje.

– Nailazimo na poteškoće, jer fina motorika nije razvijena u onoj mjeri koju su možda prijašnje generacije imale, ide nam to sporije i teže, ali mi smo uporni, rekla je učiteljica RN, OŠ “Mladost” Marijana Ivošević, Osijek.

Na teškoće sve više nailaze i učitelji hrvatskog jezika. Pogotovo kada je riječ o čitanju i pisanju.

– Oni polako zaboravljaju pisati, oni znaju tipkat, pa recimo za danas napišu dns, to se njima događa i kada pišu neku pisanu vježbu, istaknula je prof. hrvatskog jezika i književnosti, OŠ “Mladost” Snježana Majsterić, Osijek.

– Učenici u današnje doba sve manje čitaju, i čitanje ih ne zanima, čitanje im oduzima vrijeme, i čitanje ih odbija od nekih školskih obveza. Veliku muku mučimo s naslovima za cjelovito čitanje kod kuće. Jer oni kada i čitaju kod kuće, čitaju brzinski, i bez razumijevanja, poručio je učitelj hrvatskog jezika Marko Prpić, OŠ Središće, Zagreb.

Jedan od uzroka je, ističu stručnjaci je, prekomjerno korištenje digitalne tehnologije.

– Digitalizacija je poseban problem zato što smo se mi na nju naviknuli kod kuće, a onda se preselila u škole, rekao je prof. komunikologije Igor Kanižaj, Hrvatsko Katoličko Sveučilište.

– Svjedočimo sve većem broju djece koja pokazuju oskudniji rječnik. Svjedočimo povećanom broju djece koja nisu u mogućnosti pisati ili prepisati dulje tekstove bez vidljivog zamora, naglasila je logopedinja Jelena Gligora Segedi.

Ovo nije samo problem u Hrvatskoj nego i drugim europskim zemljama. Što su pokazali i rezultati posljednjih istraživanja o tinejdžerima i tehnologiji, provedenih u Skandinaviji.

– Istraživanje u Skandinaviji je pokazalo da današnji tinejdžeri koji su odrasli u digitalnom okruženju, u prosjeku mogu zadržati koncentraciju oko 13 sekundi, kazao je nastavnik Igor Vukelić, Luostarivuoren Lyseon gimnazija, Finska.

Pa su u Švedskoj i Finskoj odlučili napraviti zaokret i smanjiti uporabu digitalne tehnologije i digitalnih alata u školama.

– Digitalni alati za učenje uveli su se naglo, bilo je to i politički motivirano, bez potrebnih koraka da se pedagogija i metode poučavanja stave na prvo mjesto, poručila je znanstvenica u području kognitivne neuroznanosti dr. Sissela Nutley, Institut Karolinska, Švedska.

– Vidjeli smo da učenici slabije čitaju i da ne razumiju što čitaju, pa smo zato uveli o čitanje papirnatih knjiga, svaki dan po 15 minuta, dodao je Vukelić.

Što je polučilo boljim rezultatima na maturi, a učenici su bili mirniji i koncentriraniji na nastavi.

Labaš: Djeca sve manje komuniciraju uživo, a sve više tipkaju

Djeca sve manje čitaju, pišu rukom i komuniciraju licem u lice, a sve više vremena provode uz digitalne tehnologije, što ostavlja posljedice na njihove komunikacijske i kognitivne sposobnosti, upozorio je u središnjem Dnevniku HRT-a prof. dr. sc. Danijel Labaš sa Sveučilišnog odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Govoreći o promjenama u komunikacijskim navikama djece, istaknuo je da se stručnjaci tim pitanjem bave već godinama.

– Primijetili smo i cijeli niz godina bavimo se time da bismo trebali promijeniti taj svijet. Djeca sve manje komuniciraju lice u lice, sve više se oslanjaju na tehnologije. Jedna od posljedica nesposobnosti komuniciranja je odgoda polaska u prvi razred osnovne škole. Imamo i velike probleme s grafomotorikom, djeca sve manje koriste ruke kako bi pisala, a sve više kako bi tipkala, rekao je.

Upozorio je i na poteškoće s koncentracijom.

– S treće strane, imamo kognitivne poteškoće gdje se govori o tome kako djeca ne mogu držati pozornost, dodao je.

Govoreći o studentima koji su odrasli uz pametne telefone, rekao je da se sve više oslanjaju na digitalne sadržaje.

– Puno više se oslanjaju na digitalne materijale. Naši studenti vole kada im ponudimo materijale u PDF formatima, poveznicama i videoisječcima. To mijenja i nas kao profesore i nastavnike, ali mislim da bismo trebali poticati povratak knjizi, a to ćemo i mi u dogledno vrijeme činiti u visokoškolskim ustanovama, rekao je.

U sklopu projekta “Djeca medija” susreće se, kaže, i s problemima govora mržnje i vršnjačkog zlostavljanja u digitalnom prostoru.

– Prošli smo jako velik broj školskih ustanova i vrtića. Roditeljima govorimo da je djecu potrebno naučiti samopoštovanju. U virtualnom svijetu trebaju poštivati sebe same, ali isto tako i dostojanstvo drugog čovjeka. Nitko nema pravo drugoga javno sramotiti, blatiti, govoriti ružno i isključivati ga iz komunikacijskih grupa, rekao je.

“Naviknuli smo roditelje da smiju odustati od svoje uloge”

Posebno je upozorio na ulogu roditelja u odgoju djece.

– Zaboravili smo da su roditelji protagonisti odgoja i naviknuli smo ih na to da smiju odustati od roditeljske uloge. Mnogi su dijelom odustali od te uloge, ne razgovaraju doma s djecom, rekao je.

Na pitanje može li se djecu odmaknuti od tehnologije, odgovara potvrdno te predlaže pristup digitalnog minimalizma.

– Možemo. Kada razgovaram s roditeljima i nastavnicima, nudim im model digitalnog minimalizma. Možemo pokušati koristiti digitalnu sferu kao profesionalci, što znači da se možemo odreći nekih stvari. Prijedlog je da se 30 dana odmaknemo od tehnologije i vidimo što nam nije nužno, rekao je.

Dodao je da bi nakon toga trebalo zadržati samo one tehnologije koje su doista potrebne.

– Ne treba nam sve što nam nudi pametni telefon. Pitanje je jesmo li prerano uključili djecu u digitalni svijet. Trebali bismo razmisliti o tome da se vratimo knjizi, kako bi djeca osjetila što je papir, poručio je.