Kapetan Apolona s Višnjika uspješan u vaterpolskim i poduzetničkim vodama

Prošlo je malo više od godinu dana otkad je Donatov grad tresla »vaterpolska groznica«. Potpuno drugačiji dojam ostavljao je sportski dio grada u kojem se nije govorilo ni o kakvoj reprezentaciji ni o HNK-u Zadar, pa čak ni o perjanici lokalnog sporta – KK-u Zadar. Sve je tih dana bilo podređeno vaterpolistima koji su ipak ostali dužni, ali, što se kaže, bilo pa prošlo. Iako ta pomama za odlascima više nije toliko velika, i dalje postoji te se tih dana stvorila jedna navika odlaska na novo sportsko borilište. Ono koje nerijetko dovodi najbolje od najboljih, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Tako je prošlog vikenda, u sklopu doigravanja za prvaka Hrvatske, stigla Mladost, redovni sudionik Lige prvaka i jedna od najboljih momčadi na svijetu. Zadrani su ostavili srce u bazenu, međutim nije bilo dovoljno za izbjegavanje poraza (12:19). Sutra se u Zagrebu igra uzvrat, a upravo ostavljanje posljednjeg atoma snage plan je kapetana Marina Jovančevića i ostatka zadarskog društva.

– Kad sam vidio da igramo protiv njih, bilo mi je jako drago jer smo s njima igrali na početku sezone i nismo tada pokazali ni 20 posto onoga što znamo i možemo. Sada smo, u prvoj utakmici četvrtfinala, pokazali da ih u jednom periodu možemo dovesti u probleme. Oni su kvalitetniji od nas, nema tu priče, imaju i širu klupu, ali mi smo svoje odradili najbolje što smo mogli. Mi možemo biti konkurentni njima, ovisno o tome koliko nam oni dopuste da budemo – započinje Jovančević dodajući što očekuje od sutrašnjeg ogleda.

– Vaterpolo je specifičan sport u kojem su iznenađenja nemoguća ili jako rijetka. Mi gledamo samo što nas čeka poslije Mladosti, a to je borba za Europu. To je naša želja i cilj. Sada u Zagrebu idemo s velikim motivom jer igramo protiv svjetskog vrha, želimo i kao momčad i pojedinačno vidjeti gdje smo u odnosu na njih. Idemo iskoristiti tu utakmicu za uvježbavanje igre za sljedećeg protivnika.

Nova pravila

A sljedeći protivnik, gotovo stopostotno sigurno, bit će zagrebački Medveščak, momčad protiv koje su Zadrani ostali dužni ove sezone.

– S njima smo također igrali tamo na početku sezone. Jest, ostali smo dužnici protiv njih. Razbili su nas tamo u prvoj četvrtini da bismo se na kraju skoro i vratili u utakmicu. Bilo je to vrijeme uhodavanja u nova pravila, međutim od tada do danas mi smo naglavačke okrenuli naš stil i način igre, tako da vjerujem da ćemo biti vrlo konkurentni protiv njih.

Upravo nova pravila, posebno izražena u kraćem bazenu i kraćem trajanju napada, obilježila su ovu sezonu.

– Pa da budem iskren, mi svi koji smo već dulji niz godina u vaterpolu stalno se moramo prilagođavati novim pravilima. Nažalost, to je realnost našeg sporta. Ovo što su uveli od ove sezone, ako se mene pita, pun je pogodak. Nemate mogućnosti za opuštanje, prije, ako ste gubili tri razlike u posljednjoj četvrtini, jednostavno je bilo gotovo. Sada je sve puno dinamičnije, stoga je zanimljivo i napeto praktički do posljednjeg napada.

Ranije spomenuta vaterpolska groznica ostavila je traga na samim igračima. Inicijalno negativan, jer rezultat nije bio onakav kakvom su se svi nadali, a s odmakom vremena itekako pozitivan.

– Najveći benefit je iskustvo koje smo tada dobili, iskustvo igranja važnih i teških utakmica. Nakon onog Partizana mi smo se raspali, sve nakon toga bilo je pod dojmom te utakmice i zato smo u konačnici i onako izgubili od Mornara. Nama je u mjesec dana potonulo sve čemu smo se nadali. Stvari su se posložile na svim frontovima, sve je bilo podređeno uspjehu, no on nije stigao. Na kraju vidimo da se i ta Regionalna liga raspala. Ušli smo u sezonu s tim iskustvom, koje će nam sigurno dobro doći. Isto tako, mi smo momčad koja se gradi kroz utakmice, prošli smo kroz milijun problema ove sezone, već sam i zaboravio sve ozljede koje smo imali, ali bit ćemo svi spremni i zdravi kad bude najpotrebnije.

Seniorski reprezentativac

Višedesetljetna romansa ovog 27-godišnjeg vaterpolista i vaterpola nastala je slučajno – »preko prijatelja«.

– Sve je krenulo s plivanjem, a onda smo, kad se na jesen otvorio unutarnji bazen na Višnjiku, često znali ići tamo. Tako smo jednom nas par prijatelja dobili loptu da se igramo. Zabavljali smo se tako svaki dan i eto, dogodilo se. Nakon toga smo krenuli trenirati, doduše, poklopilo nam se jako puno toga dobroga. Nismo mi znali jesmo li kvalitetni ili ne, ali ispalo je da jesmo. Bio sam dio prve generacije, 1998./1999., koja je išla na završnicu PH-a. Moram istaknuti Jerka Jurlinu, Ivana Vrbnjaka i Roka Jurišića koji su ostali do dana današnjeg u vaterpolu. Bilo je tu još nekoliko jako kvalitetnih momaka, ali odustali su zbog nekih svojih razloga. Na kraju je, kako smo mi porasli, klub 2016. godine odlučio napraviti seniorski iskorak i tako sam već deset godina profesionalno u vaterpolu – objašnjava kapetan Zadrana dodajući gdje je »pošlo po zlu« tih dana prije 15-ak godina.

– Nedostajalo je posvećenosti, kako nekih mladih momaka sportu, tako i onih starijih prema nama mlađima. Naravno, nedostajalo je malo i novca i sreće, ali činjenica je da smo se mi našli u situaciji u kojoj nas nitko u Zadru nije imao priliku naučiti ozbiljnom vaterpolu. Ljudi prije nas ovime su se bavili više amaterski i nedostajala nam je neka velika figura od koje bismo učili.

Poduzetnička nota

Ipak, od vaterpola se ne može živjeti. Barem ne na razini Lijepe Naše. Upravo zbog toga Jovančević je krenuo u poduzetnički projekt kojim bi olakšao život ljudima u širem spektru uslužnih djelatnosti.

– Više se preživljava nego što se živi. Vaterpolo nije košarka ili nogomet i ne treba biti. Ovo je sport koji je ili za studente ili za ljude koji rade još nešto usput ili nešto treće, gdje sam ja. Hajmo reći da sam poduzetnik u pokušaju, ha ha. Najlakše objašnjeno, radim projekt svojevrsne »Multisport« kartice, ali koja će biti primjenjiva na sve. Dakle, ljudi kad odu u restoran, fitness, polikliniku, na neki medicinski pregled ili neke tretmane, ako imaju karticu, dobiju 10 posto popusta. Želim okupiti što širi spektar djelatnosti u kojima bi se to moglo primjenjivati. Mogu reći da sam zadovoljan kako to sve ide, samo što ima jako, jako puno posla, posebice jer sam sam u tome, nemam nekoga »iza« sebe. To znači da sam moram ući u svijet komercijalizacije i prodaje te shvatiti kako to funkcionira. Srećom, sport me naučio jako puno toga pa već nakon sastanka s nekim mogu pretpostaviti je li dobro prošao ili nije.

Upravo to doima se kao glavni faktor zašto Zadar još uvijek nije dao seniorskog vaterpolskog reprezentativca. No, ističe Jovančević, tom trendu uskoro bi trebao doći kraj.

– Danas klub nije nakrcan ljudima ili nekim zvijezdama koje su tu samo da budu tu. Pametno se odabiru igrači, oni koji mogu pomoći kako klubu, tako i mladim dečkima. Prošao sam kroz situacije u kojima vas je od desetak igrača bilo šest-sedam u dobi od 16-17 godina i očekivalo se da vi odlučujete utakmice. Nije to baš lako niti dobro. Zato danas dečki dobivaju prilike u seniorskom pogonu, od manjih prema većima. Na njima je da se trude i uče, a pogreške se događaju, imaju pravo na njih. Neću prenagliti, ali reći ću da uskoro možemo očekivati seniorskog reprezentativca. Dolaze stvarno fantastični momci, Donđivić, Galušć, Antić, osobno sam oduševljen Žilićem, zatim Srzić obećava… Ima tu puno potencijala, vjerujem da će se čuti za njih u budućnosti.

Prostora za dodatni napredak u budućnosti itekako ima. Ne samo u kontekstu potencijala, već i uvjeta jer stiže vanjski bazen.

– Bilo bi vrhunski kad bismo uspjeli spojiti novi bazen i osigurati Europu. Mislim da bi to bio pun pogodak za sport u ovom gradu jer smatram da ljudi nisu svjesni potencijala koji postoji. Posebice u kontekstu sportskog centra koji imamo, a onda i vaterpola. Ako pogledate troškove koje imamo, to su oskudna sredstva naspram nekih drugih sportova. Vjerujem da bi se ljudi iz košarke ili nogometa samo nasmijali kad bi vidjeli naše cifre – zaključuje Jovančević.