Leona Popović: Napast ću medalju na Svjetskom prvenstvu

Na 47. Svjetskom prvenstvu, koje je jučer počelo u francuskom Courchevel Meribelu, Hrvatsku će predstavljati osam skijaša, dvije skijašice, Leona Popović Zrinka Ljutić i šest skijaša, Filip Zubčić, Samuel Kolega, Istok Rodeš, Matej Vidović, Leon Nikić i Tvrtko Ljutić.

Nakon završetka karijere najprije Janice, a potom i Ivice Kostelića, Hrvatska dugo nije imala skijaše koji su mogli napasti svjetski tron, a sada ima ekipu koja ima mogućnosti promijeniti sušno razdoblje u ovom sportu.

Tim povodom razgovarali smo s Leonom Popović, 25-godišnjom hrvatskom skijašicom, koja se nekoliko dana prije polaska na Svjetsko prvenstvo pripremala u rodnom kraju. Rodom iz malog mjesta u Gorskom kotaru, Sungera, Leona je pripremne treninge odrađivala u susjednom Mrkoplju, na skijalištu Čelimbaša, za kojeg važi izreka kako je kolijevka skijanja u Hrvatskoj.

Potvrđuje to i činjenica da je ova mala goranska općina od oko 1200 stanovnika do sada iznjedrila pet olimpijca, Nadu Birko Kustec (skijaško trčanje), Franju Jakovca (biatlon), Petru Starčević (biatlon), Jakova Faka (biatlon) te Popović u alpskom skijanju.

U pauzi između dva treninga Leona je našla vremena za kratki razgovor kako bi podijelila očekivanja za Svjetsko prvenstvo, ali i završnicu Svjetskog kupa.

Početak

Zašto si se odlučila baviti skijanjem?

– Nema baš određenog razloga. Uvijek sam se bavila sportom, kroz godine trenirala sam rukomet, nogomet, jedno vrijeme natjecala sam se i u skijaškom trčanju, ali je ipak ljubav prema skijanju prevladala. Imala sam i sreće da sam ušla u reprezentaciju. Inače, prvi put sam na skije stala s pet godina, u Begovom Razdolju, to su bili moji prvi pokušaji.

Kakvi su uvjeti za skijaše u državi gdje gotovo da i ne postoji prava skijaška staza? Sljeme dođe tek kao iznimka koja potvrđuje pravilo.

– Teško je, pogotovo mlađim kategorijama. Dok sam bila mlađa još uvijek je bilo skijanja u Mrkoplju na Čelimbaši, Begovom Razdolju, Tršću, na Bjelolasici, dio oko mog doma bio je skijaški. Današnjoj djeci je teže jer je Sljeme jedina prava staza gdje se može trenirati i natjecati, iako se posljednjih godina i Platak malo podignuo. U odnosu na Italiju, Austriju i ostale skijaške zemlje mi u Hrvatskoj ipak nemamo toliko mogućnosti.

Je li skijanje kao sport u Hrvatskoj zanemareno?

– Je, pogotovo nakon odlaska Ivice i Janice Kostelić, nastala je rupa i nismo imali zamijećenih rezultata. Drago mi je što smo se sada ponovno digli i dečki i cure i pokazali kako potencijala ima. Što se tiče financijske potpore koju dobivamo od Saveza ona je na najvišem mogućoj razini i omogućeno nam je sve za dobar trening i rad. Ipak, Austrija najviše ulaže u alpsko skijanje kao sport.

Skijaška sezone traje relativno kratko, ali su zato pripreme jako duge.

– Ljeti i u proljeće nema skijanja, ali ima dosta kondicijskih priprema. Kod mene to uključuje puno biciklizma, dizanje utega, trčanje, šprintevi… Na skijaškim treninzima, ujutro najčešće krećem od 7 ili 9 ujutro, pa dva do tri sata skijam, a popodne imamo regeneracijske, laganije treninge, uglavnom trenira se dva puta dnevno.

Gdje treniraš, u Hrvatskoj ili u inozemstvu?

– Kondicijske treninge odrađujem doma jer imam sve potrebno, a sve ostalo vani, izvan Hrvatske. Ovo razdoblje, nekoliko dana prije polaska za Francusku pripremat ću se na Sljemenu jer je staza dobra, ali sve ostalo, više manje izvan Hrvatske.

Ozljede

Kakva su očekivanja na SP-u?

– Nisam posebno zacrtala neke ciljeve. Naravno, na tako velikim natjecanjima uvijek je medalja glavni cilj. Definitivno ću probati napasti medalju, sposobna sam za to, imala sam dobre rezultate iza sebe, dobro se osjećam i dat ću sve od sebe.

Osvojivši peto mjesto u Svjetskom kupu u slalomu u čekom Špindleruvom Mlynu, Popović je ostvarila uspjeh karijere, a u ukupnom redoslijedu slaloma je sedma. Je li posljednja vožnja u Svjetskom kupu bila prekretnica u karijeri za bolje rezultate?

– Već početkom sezone u Leviju imala sam vožnje koje pokazujem na treningu, nisam imala tremu, fokus je bio na utrci, i stvarno sam pokazala svoje najbolje runde na utrkama i ove, ali i prošle sezone. Drago mi je da sam ove sezone to povezivala. Kada sam na posljednjem slalomu prvi dan imala najbolje vrijeme druge vožnje to me dodatno motiviralo, pa je sljedeći dan bilo još bolje.

Što očekuješ do kraja Svjetskog kupa?

– Imamo još dvije utrke, u Areu, koji mi je jako drag i volim tu stazu i nadam se tu napasti dobar rezultat. Druga je utrka u Andori gdje nisam nikad bila i ne znam što mogu očekivati. Nadam se i dalje dobrim rezultatima, u top 10 i na kraju ukupnog redoslijeda zadovoljna bih bila da ostanem među 10 najboljih.

Pojam konkurencije u skijanju je vrlo širok.

– Ne mogu izdvojiti nikoga, sve cure su mi konkurencija. Amerikanka Mikaela Shiffrin ima daleko najviše pobjeda i trenutačno je daleko najbolja skijašica.

Nakon dvije teške ozljede opredijelila si se isključivo za slalom. Planiraš li se u budućnosti vratiti ostalim disciplinama?

– Imala sam lom noge 2016., a 2018. sam ozlijedila koljeno. Lomovi, ozljede česte su u ovom sportu. Pokreti tijela su neprirodni i sile su velike i svaka ozljeda nam je ozbiljna. Ipak, planiram se postupno pridružiti utrkama veleslaloma, dobro se osjećam i na tim skijama. Nas sportaše ozljede dosta unazade, skoro cijelu jednu sezonu, sezonu i pol.

Jakov Fak kao uzor

Najdraža staza?

– Levi mi je jako drag, Skandinavija mi je prirasla srcu.

Kako podnosiš pritisak što se tiče uspjeha, rezultata?

– Pa…mislim dosta solidno. Trener mi uvijek kaže da bolje funkcioniram pod stresom nego kad sam skroz opuštena…

Koliko vas je u timu?

– Ja, glavni trener Goran Rački i serviser i pomoćni trener Vjekoslav Ružić, a ponekad nam se pridruži fizioterapeut koji obično bude s nama kada smo Zrinka Ljutić i ja zajedno na utrkama.

Što Leona radi kad ne skija, u slobodno vrijeme?

– Vježbam, treniram, družim se s prijateljima, obitelji. Biciklizam mi je dio treninga, ali i hobi pa s guštom to odradim. Studiram sportski menadžment, uspijevam nekako spojiti obveze na fakultetu i profesionalne, dosta predavanja su on line, polažemo i neke ispite putem interneta.

Da nisi skijašica što bi radila?

– Ne znam, vjerojatno bih bila u sportu, Možda bi se bavila rukometom.

Tko ti je uzor?

– Jakov Fak, njega sam gledala na treninzima, oduvijek mi je sportski uzor.