OD IDEJE DO DJELA Završna izložba polaznika radionice: Umjetnost mora biti otvorena i osobna

Završna izložba polaznika istoimene likovne radionice »Od ideje do djela«, koja se do 4. svibnja može razgledati u dnevnom boravku Centra za mlade Zadar, bila je povod za razgovor sa zadarskom likovnom umjetnicom Anom Jagić, koja je vodila ovaj kreativni proces.

Riječ je o programu koji je tijekom ožujka i travnja provela Udruga za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti CINAZ u sklopu projekta »Klub mladih KLOOZ«, uz podršku Grada Zadra. Kroz šest susreta polaznici su imali priliku razvijati vlastite ideje i pretvarati ih u konkretne radove, prolazeći cijeli put od početne zamisli do završne izvedbe.

Različite tehnike

Radionica je poslužila kao poligon za prostor autorskog izraza. Polaznici su zapravo bili umjetnici sa slobodom u rukama.

– Ideja, tehnika i zamisao bili su u potpunosti njihovi, a moja je uloga bila samo da im pomognem da to što bolje razrade i artikuliraju kroz svoj rad. Približila sam im kako to izgleda razmišljanje iznutra, iz perspektive umjetnika, odnosno koja pitanja si postavljaš dok radiš neko djelo, kako ono rezonira s gledateljem, što govori i ima li neki utjecaj u različitim kontekstima, započela je Jagić dodavši kako je izložba jednostavno koncipirana na dva panoa.

Riječ je o radovima šarene skupine polaznika od djece iz viših razreda osnovne škole, preko studenata, pa sve do onih koji su se naknadno uključili nakon što su čuli za radionicu i poželjeli se opustiti kroz likovnost.

– Bilo je i ljudi iz kreativnih područja poput dizajna ili arhitekture, ali i onih koji nemaju nikakve veze s umjetnošću. Neki su dolazili redovito, neki samo jednom ili nekoliko puta, a bilo je i onih koji nisu nužno napravili konkretan rad, nego su došli više kao na neku vrstu »meditacije«. Sve u svemu, jedan šarena i otvorena grupa od desetak ljudi, govori voditeljica.

Radili su različitim tehnikama – suhim i voštanim pastelima, akrilom, olovkama, bojicama, flomasterima, vodenim bojicama, a neki su čak eksperimentirali s tušem. Motivi su jednako raznoliki, od prirode i životinja, preko pejzaža, pa i izmišljenih pejzaža, do sakralnih i apstraktnih tema. Ima i radova nadahnutih fikcijom, ali i onih koji su nastali prema postojećim slikama.

Terapijska dimenzija

Neki su radovi ostavili poseban dojam na voditeljicu radionice.

– Osnovnoškolac Gabriel je stvarao potpuno spontano, iz glave, bez opterećenja stilom ili pravilima, od motiva grčke mitologije i boksačkog meča do rada koji djeluje poput filmskog kadra s kaubojem koji gleda prema gradu. S druge strane, Željana, također osnovnoškolka, istaknula se kontinuitetom i brojem radova od sakralnih motiva, preko pejzaža s labudovima, planinama i patkama na jezeru, do prizora prirode gledane kroz prozor, priča Jagić dodajući kako je potonja pokazala najveću želju i potencijal za daljni umjetnički razvoj.

Za neke od njih radionica je imala i dodatnu, gotovo terapijsku dimenziju.

– ​Paula i Anđela, koje poznajem s ranijih radionica i sajmova, dolazile su redovito i bile su najupornije. Mislim da im je to bio prostor za opuštanje i izražavanje kroz likovne tehnike. Paula je donijela akvarel pa smo razgovarale o tehnikama i načinu na koji se ponašaju. Čini mi se da su iz radionice izvukle dosta, ne samo u smislu rada, nego i u načinu promišljanja umjetnosti, kaže Jagić koja je i sama tijekom radionice napravila dvije slike.

– ​​ Jednu sam naslovila »Briškula ili trešeta« i prikazala sam more s odsjajem broda i dvije ruke koje drže karte. Druga je »Iz kutije ideja« inspirirana idejom da iz kutije izvlačiš pojmove kad ne znaš što slikati. Te radove planiram donirati udruzi, otkriva Jagić napominjući kako je važno imati ovakav prostor gdje kreativci mogu istraživati bez pritiska i gdje umjetnost nije nešto strogo definirano, nego otvoreno i osobno.